Hrvatska udruga za odnose s javnošću (HUOJ) obilježava 30 godina od osnivanja. Tim je povodom gost podcasta “Poslovni svijet s Ilijom Jandrićem” predsjednik HUOJ-a Mario Aunedi Medek. – Odnosi s javnošću su 1990-ih bili novotarija iako se taj posao obavljao dugo prije nego je nazvan tako. Mnoge kompanije imali su svoje interne novine i slično, tako da je potreba za komunikacijom postojala oduvijek. Zaista su se odnosi s javnošću kao znanstvena disciplina i kao biznis počeli razvijati paralelno sa samostalnošću Hrvatske, a od tada do danas promijenilo se puno toga. Ja sam jedan od onih koji je priopćenja u početku slao telefaksom, a danas mladi ni ne znaju što je to. Promijenile su se društvene okolnosti, međunarodne okolnosti, ovaj naš demokratski poredak u međuvremenu je ipak napredovao, a drastično se promijenila pozicija medija i situacija u njima, ali ne samo u Hrvatskoj nego u cijelom svijetu – ističe Aunedi Medek.

Živimo u dobu ‘ekonomije pažnje” gdje je važnost PR-a sve veća

Objašnjava da je svijet u kojem živimo postao kompleksniji te da su vremena stabilnosti vjerojatno iza nas. Aunedi Medek smatra da se mediji nisu dobro snašli i reagirali na pojavu interneta, a kasnije i društvenih platformi. – Nekada je postojalo sito kroz koji se filtriralo vijesti. Da biste prije 30 godina izašli u Vjesniku morali ste biti netko i nešto i morali ste imati što za reći. Danas je svaki privatni profil na društvenoj mreži na neki način postao medij. U početku se na to gledalo kao na širenje demokracije, omogućavanje svakome da svojim glasom doprinosi javnom diskursu, što je na papiru zvučalo dobro, međutim onda smo dobili svakakve glasove u tom eteru gdje nema više tog finog sita i filtriranja pa onda ljudi s upitnim stavovima, bez potrebnih znanja, bez kritičkog razmišljanja, nesposobni za raspravu, svjesno ili nesvjesno šire poluistine ili potpune laži. To je uvelike utjecalo na to da danas živimo u nečemu što zovemo ‘ekonomija pažnje’ gdje je fokus ljudi vremenski jako kratak, gdje je količina podataka koju dnevno upijamo nekoliko desetina ili stotina puta veća nego prije 20 ili 30 godina i gdje je onda zaista teško organizacijama poslati poruku koja je koherentna i kojoj se na kraju može vjerovati. Dakle, posao komunikacije postaje sve važniji u ovom dobu kad svi pričaju o svemu te vidimo da je važnost odnosa s javnošću u konstantnom porastu ui posljednjih trideset godina – objašnjava predsjednik HUOJ-a.

Najveći problem – neujednačena kvaliteta struke

Kao najveći problem komunikacijske struke koji još uvijek nije riješen Mario Aunedi Medek ističe neujednačenu kvalitetu. – Hrvatska scena odnosa s javnošću je prilično vibrantna i usudio bih se reći jako razvijena, ako se uspoređujemo s kolegama u susjednim zemljama pa i u cijelom području od Austrije do Grčke. Ako promatrate one najbolje u našem poslu u Hrvatskoj, top 10 ili 15 posto, tu imamo zaista vrhunske stručnjake koji mogu raditi u bilo kojoj organizaciji ili državi u svijetu. Pitanje je što je s preostalih 85 ili 90 posto i koliko tu postoji svijest vezano za izvrsnost i za visoku razinu etičnosti. Mislim da tu imamo još puno posla. Volio bih da mi kao struka svi puno brže usvajamo neka nova znanja i da razinu svoje ekspertize podignemo puno više. Volio bih da to ide brže i da imamo više Violeta, Kristina, Macana, Zinki, Juga i takvih ljudi u Hrvatskoj – poručuje predsjednik strukovne udruge PR-ovaca.

Trump nema odgovornost za izrečeno, a to je većinom planski

Jedna od najvažnijih i najvidljivijih javnih komunikacija je ona političara pa je teško bilo izbjeći pitanje kako Aunedi Medek komentira kaotičnu komunikaciju američkog predsjednika Trumpa. 

–  Rekao bih da je Trump apsolutno jedan novum u svijetu visoke politike, da je upitno koliko postoji u njegovom razumijevanju odgovornost za izrečenu riječ jer mi komunikatori stalno govorimo da ljudi koji su u javnom prostoru i koji javno progovaraju o nekim temama imaju odgovornost za izrečenu riječ. Morate stajati iza onoga što kažete. Ta odgovornost tu čini mi se potpuno izostaje, odnosno jako izostaje i nemam dojam da se on previše opterećuje odgovornošću za izrečenu riječ. Usudio bih se reći da je to prilično planski ili da je dio toga planski. Da se razumijemo, promjena mišljenja ili stava bilo kojeg aktera javnog prostora, bilo kojeg političara pa tako i predsjednika najmoćnije zemlje na svijetu je potpuno legitimna. Samo što biste onda trebali, iz poštovanja prema publikama kojima se obraćate, objasniti zašto je do određene promjene stava došlo. Taj dio izostaje u potpunosti – analizira Mario Aunedi Medek.