Živite na 16. katu nebodera u Zagrebu, a željeli biste imati svoj vrt? Iako to zvuči kao nemoguća misija, vjerujte, u 21. stoljeću itekako je moguća.
Naime, kućni hidroponski vrtovi u Americi su postali pravi hit, a na naše tržište tek se pokušavaju probiti. O toj tehnologiji i pametnim rješenjima govorilo se na nedavno održanom proljetnom izdanju Uvertire – kvartalnog događanja u organizaciji magazina Vert.
Potrebna ulganja
Kako uopće doći do svog kvadrata raja i što je uopće hidroponija, pojasnila je Maja Francuz iz Studija Botanike.
“Hidroponski uzgoj podrazumijeva uređaj koji u sebi ima sadna mjesta za osam do 20 biljka u kojima se može uzgajati salata, kelj, luk, mini rajčice i slično, ali najbolje uspijeva zeleno bilje. Sve to radi se bez zemlje jer tu su male čašice u kojima konstantno protječe voda sa supstratom koja zalijeva korijen biljke koji raste u zraku.” Pored hidroponike sve se više u svijetu vrtlarstva govori i o bioponici.
“Taj način uzgoja razlikuje se po tome što hidroponski koristi hranjive otopine koje sadrže mineralna gnojiva, sintetičke mikronutrijente, dok bioponski unutar cijelog sustava sadrži prirodne mikroorganizme koji razgrađuju hranjiva koja trebaju biljkama. Znači bioponika je nešto zdravija od hidroponike jer ne koristi sintetička hranjiva, no puno je nestabilnija”, kaže Francuz pa dodaje da za nju treba puno više znanja jer treba dodatnog rada i održavanja. Važno je reći da biljke ne rastu iz sustava same od sebe. Neki proizvođači nude samo tehnologiju, a neki i sjeme.
“Pojedini prodaju kapsule u kojima je supstrat sa sjemenom iz kojeg raste biljka, neki nude samo supstrat, a možete i sami nabaviti sjeme.” Iako hidroponija zahtijeva visoka početna ulaganja i stručno znanje, u SAD-u se smatra budućnošću održive poljoprivrede. Ovaj način uzgoja posebno je omiljen u urbanim sredinama te u područjima s nepovoljnim tlima ili ograničenim poljoprivrednim zemljištem.
“Ljudi jednostavno žele biti neovisni o sistemu, ne žele nužno kupovati svu hranu koju koriste, nego žele i sami uzgajati. Puno je veće tržište u Americi jer je više proizvođača. Oni su uspjeli proizvesti hidroponski toranj za uzgoj zelenog bilja koji su postavili u Kmartove, u velike trgovinske lance i imali su cijenu od nekih 250 dolara što je zaista niska cijena s obzirom na sve. Na taj način su to popularizirali”, kaže sugovornica pa dodaje da je tamo puno razvijenija ideja urbanog vrtlarstva koja proizlazi kao nekakav čin borbe protiv sistema, a danas više nego ikad prije veže se i uz teme da promišljamo što jedemo.
“Amerika ima vrlo razvijenu temu urbanog vrtlarstva i ima puno proizvođača i modela koje koriste. Imaju velike sustave na kojima mogu uzgojiti dio poveća koji bi zadovoljili tročlanu obitelj.” S obzirom na to da cijena igra veliku ulogu, kao i u svemu ostalom, pitamo koliko ovakvi načini uzgoja koštaju u Hrvatskoj.
“Manji modeli s osam sadnih mjesta za recimo bosiljak, rikulu… koji idu na kuhinjsku radnu ploču mogu biti 200, 300 eura, veći su od 780 eura pa naviše”, dodaje da na samu cijenu utječu dizajn, kvaliteta izrade, senzori, sustavi navodnjavanja… Ona smatra da kod nas nije došlo do široke proizvodnje jer su cijene veće, a kada postanu pristupačniji ljudi će na njih gledati kao na neku pametnu spravicu. Iako je metoda hidroponike inovativna i praktična, s obzirom na to da nema zemlje i prirodnih uvjeta kao što je sunčeva svjetlost, neki će se zapitati koliko je ovako proizvedena hrana zdrava.
“Ta je hrana ukusna i sigurna jer se sve može nadomjestiti i to je ono što tehnologija radi. Sunčevu svjetlost nadopunjava LED rasvjeta koja danas na kontroliran način razdvaja spektar crvene i plave svjetlosti. Plava svjetlost potrebna je za rast lišća, a crvena za cvjetove i plodove. Kombinacijom toga, ona je adekvatna zamjena za sunce. Ako nemamo zemlju, to nadomještamo hranjivima koje zemlja ima, odnosno hranjivim otopinama”, kaže Francuz pa dodaje da ovako uzgojena biljka ima većinu nutrijenata koje imaju povrće i biljke koje su uzgojene u vrtu.
“Istraživanjima je pokazano da je taj odnos nešto manji, ali vjerojatno zato što u hidroponici biljke brzo rastu i ne vežu na sebe toliko mikronutrijenata. Jestive su, imaju svoje kvalitete, s tim da možda manje nego kod klasičnog uzgoja.” Neki podaci kažu da hidroponija može smanjiti potrošnju vode za 80 do 90 posto u odnosu na uzgoj u zemlji jer je sustav obično reciklira, a sugovrnica ističe još neke prednosti…
“Kada imate klasičan uzgoj, ako radite sve isto svake sezone, ne mora značiti da će vrijednost biti jednaka i to je osnovna razlika zašto neki pribjegavaju hidroponici. S njom ćete svake godine dobiti apsolutno jednaku kvalitetu. Kod klasičnog uzgoja to varira o različitim uvjetima.”
Tehnologija pomaže
Treba li postojati strah da će onda tehnologija zamijeniti vrtlare u cijelosti?
“Neće nas tehnologija moći zamijeniti. Kada pogledate, ljudi oduvijek uzgajaju i uvijek ćete, čak i u Zagrebu koji je urbana sredina, vidjeti nekog da kupuje na vrtnom odjelu. Moja želja je da ovaj sustav postane pristupačniji, da bude dio kućanstava jer tehnologija nam može pomoći. U Zagrebu ako nešto uzgajate na balkonu, plodove ćete imati u srpnju i kolovozu kada je većina ljudi na godišnjem, a tehnologija je dio rješenja koji daje proširenje tog uzgoja.” Za kraj je pitamo je li ovaj sustav budućnost urbanog vrtlarstva i možemo li očekivati hidroponiku u stanovima i kućanstvima diljem Hrvatske?
“U urbanim sredinama će se sve više širiti jer pruža mogućnost da na manjoj površini uzgojite više biljaka. Živite li u višestambenoj zgradi imate opciju da na neku površnu promjera od 50 centimetara smjestite taj uređaj koji vam, ako ima 30 sadnih mjesta, može proizvesti hrane koja je dovoljna da da udio za višečlanu obitelj.”
