Malo je tko izvan svijeta elitnog golfa čuo za Turnberry. No, škotski gradić na zapadnoj obali Otoka od prošlog ljeta ostat će upamćen po ‘Turnberry dealu’ – simbolu trenutka u kojem je Washington otvoreno pokopao transatlantski dogovor.
U elitnom resortu u vlasništvu Donalda Trumpa krajem srpnja američki predsjednik i šefica Europske komisije Ursula von der Leyen dogovorili su okvire trgovinskog sporazuma. U neformalnom okruženju, iza zatvorenih vrata, dogovor je ocijenjen je kao poraz Europe pred američkim pritiskom. Neki su europski čelnici išli tako daleko da su 27. srpnja prozvali “crnim danom” za blok, otvoreno spočitavajući Von der Leyen njezinu (nepobitnu) sklonost da “leti solo”, podsjećajući primjerice, na spornu nabavu cjepiva, poznatiju kao Pfizergate.
Ostavlja gorak okus
Osim 15 posto carine na europski izvoz u SAD, dok istodobno carine za europske proizvođače ostaju visoke i nepovoljne, dogovor u 19 točaka predvidio je obvezu Europe da uloži 600 milijardi dolara u SAD te kupi 750 milijardi dolara vrijednosti američkih energenata.
Za razliku od onih koji su reagirali nevjericom, mnogi iskusni diplomati i dužnosnici diljem Europe obrise dogovora dočekali su s olakšanjem i opaskom – moglo je i gore. Trump je otvoreno prijetio višestruko većim nametima, štoviše, takve je i nametnuo nizu zemalja pa je neuravnoteženi sporazum ispao manje zlo, a premda ostavlja gorak okus u ustima, simbolizira pregovaračku nadmoć dojučerašnjeg saveznika.
A da može gore, pokazat će se ubrzo zahtjevima za povećanim sudjelovanjem u obrambenim troškovima Sjevernoatlantskog saveza, pa i prijetnjama napuštanja NATO-a, otvorenim aspiracijama za Grenlandom koji je dio europskog teritorija i energetskim ucjenama. Početak godine Uniji je donio neočekivanog saveznika u vidu, ni manje ni više nego Vrhovnog suda SAD-a, koji je udarcem sudačkog čekića presudio da je Trump izvršnim uredbama o carinama izašao iz svojih predsjedničkih ovlasti. I Europa je povukla ručnu, privremeno suspendirajući ratifikaciju teksta sporazuma u Parlamentu. Tek prošlog tjedna eurozastupnici su većinom glasova dali zeleno svjetlo za nastavak procesa, ali koji se odnosi samo na carinski dio sporazuma.
U briselskim hodnicima ne skriva se oprez prema potezima, promjenama stavovima i otvorenim pritiscima Washingtona, poput najnovije prijetnje obustavom američkog LNG-a Europi.
Pretenzije prema EU teritoriju
Hrvatski eurozastupnik Tonino Picula (SPD) na marginama plenarne konferencije Parlamenta u Bruxellesu podcrtava da su “prijetnje pregovora i preslagivanja između Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije kao vrlo velikog zajedničkog tržišta očite”.
“Mislim da je prije svega riječ o stvarima koje mi kao Europska unija moramo afirmirati ili učvrstiti, ako hoćete, identitet kao unije koji imamo, a to znači zajednica demokratskih država, nasuprot očitom geopolitičkom nasrtaju na zajednicu 27 država članica koji dolazi iz pravca današnje administracije u SAD-u. Trumpova administracija je najnepovoljnije orijentirana prema EU u ukupnoj povijesti transatlantskih odnosa. Sam sporazum je od prvog trenutka bio predmet ozbiljnih kritika kad je sklopljen u Škotskoj. Bio je predmet kritika i ovdje u Parlamentu, ali pogotovo nakon što je američka strana pokazala otvorene pretenzije prema teritoriju države članice EU-a, nakon što nije došlo do političkog približavanja u ovom mandatu i nakon odluka američkog Vrhovnog suda”, kaže Picula.
“Mislim da se razina kritičnosti u parlamentu dodatno podigla. Vjerujem da će to poslati jasnu poruku Sjedinjenim Američkim Državama, ali teško je predvidjeti kako će Washington reagirati – hoće li doći do eskalacije ili ponovnog pregovaranja”, oprezan je Picula. Riječ je o dva zakonodavna prijedloga Europske komisije koji predviđaju značajnu liberalizaciju trgovine. Prvi uključuje ukidanje carina na oko 34 posto industrijskih proizvoda iz SAD-a te djelomičnu liberalizaciju pojedinih poljoprivrednih i ribarskih proizvoda. Procijenjeni gubitak prihoda od carina za europski proračun iznosio bi oko 3,6 milijardi eura godišnje. Drugi prijedlog odnosi se na produljenje bescarinskog uvoza jastoga iz SAD-a te njegovo proširenje na prerađene proizvode, uz procijenjeni godišnji fiskalni učinak od 7,5 milijuna eura.
Podrška EP-a ovaj puta dolazi uz “sigurnosne kočnice” kojima se nastoji osigurati da SAD poštuje dogovor. Izglasana je klauzula o suspenziji u slučaju da SAD uvede nove carine (iznad 15%), diskriminira europske kompanije ili ugrozi interese Unije. Carinske povlastice primjenjivat će se samo ako druga strana poštuje svoje obaveze, i konačno, da će povlašteni tretman isteći krajem ožujka 2028. – osim ako se ne produlji. Trenutačno za europske proizvode vrijedi privremena američka carina od 10 posto.
No, carinski dio dogovor samo je djelić slagalice. Skrivena fonta je digitalna regulacija, koja nije decidirano napisana, ali se podrazumijeva kao sljedeći korak i otvara vrata američkom pritisku. Na tom polju razlike između SAD-a i Europe čine se nepomirljive jer Bruxelles inzistira na strogim regulama za velike tehnološke kompanije, poput Googlea, Mete i Amazona, o zaštiti podataka, moderiranju sadržaja i digitalnim porezima. Washington želi labavija pravila, manje kazni i slobodniji pristup na europskom tržištu “pakirajući” to u slobodu govora.
Za Europu je to, bez uvijanja, taktičko zavaravanje. I to vrlo prozirno. Slično razmišlja i Hrvatski zastupnik u EP-u Tomislav Sokol (HDZ) koji otvoreno smatra da je “sporazum loš”. “Mislim da nije ispregovaran na adekvatan način. Također mislim da Europljani ne razumiju kako Donald Trump funkcionira. U Europi postoji uvjerenje da ako mu se jednom popusti, da će reći ‘u redu’ i da ćemo dobiti predvidljivost i sigurnost. Nećemo, već ih nemamo. Od trenutka kada je sporazum ispregovaran vidimo da se pritisci nastavljaju. Trump će iskoristiti svaku slabost i tražiti još”, kaže Sokol.
On očekuje da će se, čak i nakon ratifikacije, pritisci nastaviti, posebno oko digitalne regulative. “Što se tiče DSA-a (Digital Services Act), priča o cenzuri je zapravo dimna zavjesa. Prava meta je DMA (Digital Markets Act), koji je usmjeren na ograničavanje monopolističkog ponašanja velikih tehnoloških kompanija. Taj pritisak će se nastaviti, tražit će se slabljenje DMA, ali i snižavanje zdravstvenih i sigurnosnih standarda za uvoz proizvoda, uključujući poljoprivredne. Nastavit će se pritisci oko kupnje američkih energenata, a aktualna geopolitička situacija dodatno će se koristiti za jačanje tih zahtjeva. Zato smatram da ratifikacija ovog sporazuma neće donijeti stabilnost koju Europska unija očekuje, već dodatne pritiske”, kaže Sokol dodajući da je pozitivno što je EP uveo zaštitne mehanizme što je u ovim okolnostima “bolje nego ništa”. Unatoč kritikama, eurozastupnik koji je u Parlament ušao s liste HDZ-a, digao je ruku za nastavak ratifikacije, jednako kao i ostali članovi kluba Europskih pučana.
Upitan o različitim stavovima unutar HDZ-a, rekao je da “ne postoji raskol, svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ne razmišljamo svi isto”. “Ovaj sporazum, s dodatnim zaštitnim mehanizmima, bolji je nego što je bio u početnoj verziji. Nadam se da će Parlament uspjeti zadržati te instrumente u konačnom tekstu, kako bi se spriječilo dodatno pojačavanje pritisaka”, zaključuje Sokol.
Dublja istina
Politički analitičari razotkrivaju dublju istinu: Europa luta u svijetu u kojem više ne oblikuje norme i sve je ranjivija na poteze dojučerašnjeg partnera i saveznika, piše Politico. To može bi zastrašujuće, ali teško daje iznenađenje. Američki ministar financija Scott Bessent otvoreno je rekao da SAD mora iskoristiti sigurnosnu ovisnost Europe da preoblikuje globalni ekonomski poredak u svoju korist, a Turnberry je prvi korak te strategije. To podrazumijeva da će pritisci samo rasti.
Osim Tonina Picule i Romane Jerković koji nisu bili na sjednici, jedini hrvatski eurozastupnik koji je glasao protiv sporazuma bio je Goran Bosanac (Možemo!). “Postoji duboko nezadovoljstvo tim ugovorom i načinom na koji je napravljen, kada se Ursula von der Leyen susrela s Trumpom još ljetos. Cijeli taj paket je, po meni osobno i po stavu Zelenih, loš”, kaže Bosanac.
“Ono što posebno zabrinjava jest da se, nakon pokušaja smanjenja ovisnosti o fosilnim gorivima iz Rusije, sada prebacujemo na ovisnost o Donaldu Trumpu. No, o tome kao Parlament ne možemo odlučivati jer je to Komisija već dogovorila. Što se tiče carina, glasat ću protiv sporazuma jer postoji puno neizvjesnosti. Postoji i odluka Vrhovnog suda SAD-a koja ih dovodi u pitanje, pa smo u pravno nesigurnoj situaciji u kojoj bismo se trebali obvezati na nešto što može nestati za 150 dana, koliko traje privremena mjera. Smatram da je to pravno nesigurno, ali i politički loša poruka. Da nema Trumpa, situacija bi bila drukčija. Uz ovakvu pravnu nesigurnost i politički kontekst, smatram da nije dobro da se sporazum sada potpisuje”, rekao je Bosanac uoči glasovanja.
Za analitičare su ambiciozna obećanja o kupnji energenata i milijardama investicija europskih kompanija preko Bare (bez definiranja tko, kada, u kojem roku i s kojim novcem), ne samo nerealna, već namjerno osmišljena da propadnu. Kada EU neizbježno ne ispuni te ciljeve, SAD će moći iskoristiti priliku za dodatni pritisak i tražiti ustupke u području tehnološke regulacije i digitalnih usluga jer pravi cilj nije usklađivanje, nego prisila, piše Politico. Mnogima izbjegavanje otvorenog trgovinskog rata može izgledati kao dokaz uspješne diplomacije, no to zanemaruje realnu cijenu briselskih ustupaka: snažno usporavanje ekonomije, politički otpor i normalizaciju pritisaka u diplomaciji.
Ideologija MAGA pokreta (Make America Great Again), koji je ustoličio Trump 2016., EU regulaciju tehnoloških divova, moderiranje sadržaja, zaštitu podataka i dogovornost platformi, prikazuje kao kršenje slobode govora i antiameričku agendu. To nije samo retorički trik, već promišljen pokušaj destabilizacije europskih liberalnih demokracija jačanjem marginalnih političkih aktera, poticanjem podjela i podrivanjem povjerenja u institucije, navodi Politico. Washington, također, izaziva Europu na frontu kompletnog regulatornog modela, što je vrlo opasno. Konkretno, borbu oko digitalne suverenosti ocrtava u civilizacijskim okvirima – slobodna tržišta kontra birokratskog pretjerivanja, sloboda izražavanja kontra cenzure, suverenitet kontra globalizma. Sve to ide na ruku euroskeptičnoj desnici, koju zdušno podržava američka politika.
Europska vojska
U idućem koraku to će se vjerojatno spojiti sa zahtjevima Bijele kuće da članice Unije više izdvajaju za obranu ili mogućim ustupcima u vezi s Ukrajinom.
Željana Zovko (HDZ) poziva na pragmatizam. Za sporazum kaže da nije “savršen, ali pregovori su uvijek kompromis. Moramo ispuniti svoj dio kako bismo mogli tražiti više”. Šira je slika, napominje, pitanje može li se Europa obraniti bez NATO-a i ima li uopće smisla ideja europske vojske?
“Ta ideja se tu i tamo pojavljuje, je li to uopće moguće u kontekstu Europske unije? Ono što je ključno u ovom trenutku razumjeti jest da sve ono na što su se obvezali europski čelnici ide prema cilju ispunjavanja onoga što se traži, a to je pet posto ulaganja u NATO. Činjenica je da ReArm Europe i svi mehanizmi koje smo usvojili kao instrumente za pomoć Ukrajini i za jačanje sigurnosti Europske unije idu u smjeru jačanja europskog stupa unutar NATO-a. Postoje dva pristupa: jedan je idealistički – da Europa može imati svoju vojsku već sada. Mislim da je to nešto što bi možda moglo doći u budućnosti, kada Europa riješi svoje unutarnje prijepore i nakon mogućeg novog velikog proširenja. U ovom trenutku, bez obzira na istraživanja, ideja da bi građani ginuli za Europu nije realna”, kaže Zovko.
Smatra da se može govoriti o jačanju obrambenih kapaciteta država članica. “Napravljen je iskorak time što imamo povjerenika za obranu, koji podiže svijest o potrebi većih ulaganja. Prije agresije na Ukrajinu postojali su veliki otpori – i prema financiranju obrane i prema zaduživanju za obranu. Ruska agresija na Ukrajinu promijenila je stvari i potaknula Europu da ozbiljnije pristupi vlastitoj sigurnosti. Ipak, nećemo moći bez NATO-a. Geopolitika i geografija upućuju na to da moramo ostati dio tog saveza. Ideja europske vojske bez NATO-a u ovom trenutku nerealna. I generalni tajnik NATO-a to je jasno rekao. Procjene su da bi tek za desetak godina Europa mogla dosegnuti razinu spremnosti za veću samostalnost”, argumentira Zovko.
Situacija oko američko-izraelskog napada na Iran dodatno je zaoštrila odnose. Neizvjesno okončanje sukoba i blokada Hormuškog tjesnaca katapultirala je cijene nafte i plina posredno ugrožavajući opskrbu diljem svijeta što prijeti gospodarskom rastu i stvara novi inflatorni val. Unija zasad odbija biti uvučena u rat koji je Amerika pokrenula. Trump prijeti napuštanjem NATO-a, koji naziva krezubim tigrom, ne popuste li države članice oko pružanja podrške.
Bitke tek slijede
Primjer je to samo jedne od nadolazećih bitaka na koje Bruxelles mora biti spreman. No, sukob u Perzijskom zaljevu pokazao se i iznenađujućim adutom za Europu. Energetski šok i signal novog udara na životni standard u režiji SAD-a prigušio je europsku desnicu koja je prethodno profitirala upravo na slabijim prognozama rasta i populističkom prokazivanju Bruxellesa kao nesposobnog da zaštiti nacionalne interese.
Osvrćući se na zeleno svjetlo Parlamenta za nastavak ratifikacije ‘Turnberry deala’, predsjednik Odbora za međunarodnu trgovinu (INTA) Bernd Lange, jedan od najvažnijih ljudi EP-a kada je riječ o trgovinskoj politici, parafrazirajući poznatu pjesmu, rekao da je vjernik. “Kao što sam rekao tijekom rasprave, ja sam vjernik – vjerujem u snagu Parlamenta. Ostat ćemo pri svojoj poziciji jer smo u nju unijeli niz jasnih amandmana, kojima smo prijedlog Komisije usmjerili prema standardnom sporazumu, s mogućnošću suspenzije i tzv. sunset klauzulom (opcija okončanja sporazuma, op.a.).To su elementi koji su trebali biti uključeni već u fazi pripreme od strane Komisije. Sada ulazimo u trijalog i nećemo odstupiti. Ovo je snažna i samouvjerena pozicija Europskog parlamenta i očekujemo da se Vijeće i Komisija, kao posrednik, kreću u tom smjeru”, rekao je Lange. Pregovori počinju 13. travnja, a njihovo trajanje ovisit će o Vijeću i razvoju situacije, uključujući poteze Sjedinjenih Država. “Lopta je sada na njihovoj strani. Očekujemo konkretne korake, uključujući smanjenje određenih carina, kao prvi znak provedbe dogovora”, kazao je taj njemački političar.
Stručnjaci upozoravaju da će se tržišta prije ili kasnije morati suočiti s implikacijama koje donosi novi globalni preustroj. Dosad su ih uglavnom ignorirala, tretirajući Turnberry kao politički teatar, a investitori su u cijene uračunali volatilnost bez razumijevanja dubljih strukturnih promjena, pocrtava Politico. Povrh vijesti iz ratnih zona i snažnog skoka cijena nafte u međunarodnoj trgovini, otvara se pitanje hoće li se tokovi kapitala početi prilagođavati riziku trajnog transatlantskog jaza. Konkretno, kako će se to odraziti na valutne režime, regulatorne okvire i pristupu tržištima. Za razliku od velike financijske krize 2008., konsenzus je da se takav šok ne bi ni brzo ni lako sanirao.
Ma koliko se činilo da ima zavezane ruke pred glasnim, često vulgarnim i agresivnim Washingtonom koji prema njoj uglavnom ne skriva prijezir, Europa nije bespomoćna. Adut koji joj je na raspolaganju je ekonomska snaga, nije bez veze uzrečica da je “ekonomski div, a politički patuljak”.
Ključno je pritom da mora biti spremna posegnuti za svojim neiskorištenim alatima. Tu se prvenstveno misli da aktiviranje tzv. bazuke, odnosno Instrumenta protiv prisile EU, koji omogućuje uvođenje novih carina, ograničavanje pristupa jedinstvenom tržištu i ciljane mjere prema američkim tehnološkim kompanijama. Iako se radi o krajnjoj mjeri, bazuka bi značila izravan ulazak u otvoreni trgovinski sukob. Kao i SAD, to bi podrazumijevalo da ekonomsku sigurnost tretira kao pitanje nacionalne sigurnosti, da se obrana, energetska otpornost i tehnološka suverenost pretvore u politike. Izazov za Europu, zaključuje Politico, nije obnoviti stari transatlantski odnos, nego izgraditi novi prije nego što nastupi sljedeća kriza i prije nego što Trump ponovno nametne uvjete. Ako blok oklijeva, moglo bi se desiti priliku za biranje neće bi dobiti.
