‘Gradimo financijski koridor između SAD-a i Europe’ – tim riječima Ronald Oliveira opisuje ambiciju razvoja infrastrukture temeljene na tokeniziranim depozitima koja bi mogla promijeniti način međunarodnih plaćanja. Financijski stručnjak i nekadašnji čelnik Revoluta u SAD-u objašnjava kako bi takav sustav spojio bankarstvo i blockchain, ubrzao transakcije i smanjio troškove, ali unutar reguliranog financijskog sustava. U toj globalnoj mreži, kaže, važnu ulogu mogla bi imati i Hrvatska, koju vidi kao potencijalno europsko sidrište za depozite denominirane u eurima i platformu za razvoj novih financijskih tehnologija.

Najavili ste razvoj svojevrsnog koridora između SAD-a i EU-a putem tokeniziranih depozita. Kako bi ta infrastruktura funkcionirala u praksi i kakvu bi ulogu u njoj imale banke?

U praksi bi taj koridor uključivao dvije regulirane banke – jednu u Sjedinjenim Američkim Državama i jednu u Europskoj uniji – od kojih bi svaka izdavala tokenizirane depozite denominirane u svojoj lokalnoj valuti (u dolaru i euru). Budući da tokenizirani depozit i dalje predstavlja obvezu banke koja ga izdaje, klijent iz SAD-a koji želi držati tokenizirane depozite denominirane u eurima, a koje izdaje banka iz EU-a, mora biti klijent te banke. Idealno bi to bilo omogućeno kroz pojednostavljeni proces temeljen na dijeljenju KYC podataka (know your client) i široko usklađenim standardima usklađenosti.

Između dviju banaka nalazi se pružatelj likvidnosti ili “market maker” koji ima račune u obje institucije. On drži zalihe tokeniziranih depozita denominiranih u dolarima i eurima te kotira tečajeve između njih. Kada klijent želi prijeći iz dolara u eure ili obrnuto, transakcija se može izvršiti kao zamjena između ta dva tokenizirana depozita, pri čemu “market maker” osigurava potrebnu likvidnost.

U tom smislu takav aranžman ima sličnu ulogu kao likvidnost u današnjem sustavu korespondentnog bankarstva. Razlika je u tome što tokenizirani depoziti omogućuju da se te razmjene odvijaju izravno na programabilnoj knjizi zapisa (ledgeru), što može ubrzati namiru i povećati transparentnost, dok banke i dalje drže depozite, omogućuju njihovu isplatu i ostaju odgovorne za njihovu osnovu. Ključno je i to što se time uklanjaju troškovi koji tradicionalno prate takve transakcije, poput naknada za bankovne transfere, SWIFT troškova te tečajnog i kreditnog rizika, jer takvi troškovi nemaju mjesto na zajedničkoj knjizi zapisa.

Što su zapravo tokenizirani depoziti i po čemu se razlikuju od tradicionalnih bankovnih depozita? Jesu li tokenizirani depoziti koje razvijate osigurani na isti način kao i klasični depoziti?

Tokenizirani depoziti pravno su identični običnim bankovnim depozitima. Jedina je razlika tehnološke prirode. Tradicionalni depozit evidentira se u klasičnoj bankarskoj knjizi, dok se tokenizirani depozit bilježi na blockchainu. U oba slučaja riječ je o izravnom ugovornom potraživanju prema bilanci banke koja depozit izdaje. Nastaju kada pojedinac ili tvrtka polože sredstva u banci i uvijek se izdaju u okviru identificiranog, računskog odnosa – što znači da banka uvijek zna tko je njezin klijent.

Ono što blockchain donosi jest transformativna promjena: transakcije se namiruju gotovo trenutačno, umjesto kroz sporije procese koji uključuju više posrednika, a depoziti postaju programabilni, što znači da se mogu automatski izvršavati na temelju unaprijed definiranih uvjeta. Time se otvaraju novi, snažni načini primjene u platnim sustavima i financijskoj infrastrukturi.

Budući da su tokenizirani depoziti pravno identični tradicionalnim depozitima, podliježu potpuno istim zaštitama. Sredstva klijenata zaštićena su na dvije razine: prvo kroz zahtjeve za kapitalom i likvidnošću koji se primjenjuju na regulirane banke, a drugo kroz odgovarajući sustav osiguranja depozita.

Koja je ključna razlika između tokeniziranih depozita koje razvijate i stablecoina koji već postoje na tržištu digitalne imovine?

Temeljna razlika je u izdavatelju. Stablecoine u pravilu izdaju nebankarske institucije, dok tokenizirane depozite izdaju izravno regulirane banke. Ta razlika ima vrlo važne posljedice.

Budući da ih izdaju banke, tokenizirani depoziti postoje unutar strogo reguliranog okruženja: vlasnici su uvijek identificirani, a svaka transakcija podliježe nadzoru u okviru sustava za sprječavanje pranja novca. To je bitna razlika u odnosu na stablecoine, koji često funkcioniraju na pseudonimnim mrežama i nose veći rizik od financijskog kriminala.

Tokenizirani depoziti također nisu pokriveni rezervama u omjeru 1:1, kao što je to slučaj kod većine stablecoina. Umjesto toga, funkcioniraju u okviru sustava frakcijskog bankarstva, što omogućuje učinkovitije korištenje kapitala i potiče kreditiranje. Time se održava likvidnost na tržištu, dok stablecoini zapravo povlače likvidnost iz financijskog sustava.

Još jedna razlika je u tome što tokenizirani depoziti mogu nositi kamatu, dok su regulatorna tijela u EU i SAD-u stablecoinima u velikoj mjeri ograničila mogućnost isplate kamata. Tokenizirani depoziti u potpunosti su podržani financijskom snagom banke koja ih izdaje, čime se u velikoj mjeri uklanja rizik druge ugovorne strane.

Ukratko, tokenizirani depoziti donose funkcionalne prednosti blockchain tehnologije unutar reguliranog bankarskog sustava, umjesto da djeluju izvan njega.

Kritičari upozoravaju da bi tokenizirani depoziti mogli stvoriti paralelni financijski sustav izvan tradicionalnog. Kako odgovarate na te zabrinutosti?

Ta se zabrinutost zapravo više odnosi na stablecoine nego na tokenizirane depozite, a poistovjećivanje ta dva koncepta propušta ključnu razliku. Stablecoini doista mogu predstavljati sustavni rizik jer mogu izvući depozite iz bankarskog sustava. Njihove rezerve često se drže u državnim obveznicama ili drugoj imovini, umjesto da se koriste za kreditiranje realnog gospodarstva. Time se narušava mehanizam stvaranja kredita koji je temelj gospodarske aktivnosti i potencijalno ugrožavaju lokalna i nacionalna gospodarstva.

Tokenizirani depoziti funkcioniraju upravo suprotno. Oni postoje unutar reguliranog bankarskog sustava, izdaju ih banke i podliježu istim pravilima kapitalne adekvatnosti, likvidnosti i kreditiranja kao i klasični depoziti. Ne odvlače sredstva iz sustava kreditiranja, nego ga zadržavaju, istodobno dodajući funkcionalne prednosti blockchain tehnologije. Drugim riječima, tokenizirani depoziti nisu osmišljeni kako bi stvorili paralelni financijski sustav, već kako bi modernizirali postojeći.

U slučaju financijske krize ili naglog povlačenja sredstava, kako bi se tokenizirani depoziti ponašali u odnosu na tradicionalne bankovne depozite? Postoji li rizik od brže navale na šaltere?

Ta je zabrinutost intuitivna, ali ne odražava način na koji naš model funkcionira u praksi.

Isplata tokeniziranog depozita, odnosno pretvaranje natrag u gotovinu i povlačenje s blockchaina, mora proći kroz tradicionalnu bankarsku infrastrukturu, primjerice kroz sustave poput SEPA-e. Taj proces odvija se istom brzinom kao i klasično povlačenje depozita iz banke. Blockchain sam po sebi ne stvara brži izlaz iz bankarskog sustava. Prednosti tokenizacije ostvaruju se na drugom mjestu: u brzini i programabilnosti prijenosa između sudionika na samom digitalnom registru, a ne u brzini povlačenja sredstava iz banke. U tom smislu, tokenizirani depoziti nisu podložniji digitalnoj bankovnoj panici od svojih tradicionalnih ekvivalenata.

ECB je prilično oprezan prema širenju američkih stablecoina u europskom financijskom sustavu. Kako se vaš model uklapa u regulatorni okvir EU-a i kako očekujete da će regulatori gledati na tokenizirane depozite?

Zabrinutost Europske centralne banke potpuno je razumljiva. Širenje stablecoina denominiranih u dolarima u Europi otvara legitimna pitanja monetarnog suvereniteta – sredstva koja se slijevaju u te instrumente zapravo se ulažu u američke državne obveznice, a ne vraćaju se u europsko gospodarstvo.

Naš model je drukčiji i vjerujemo da može biti komplementaran europskoj financijskoj stabilnosti. Razvijamo tokenizirani depozit denominiran u eurima koji izdaje regulirana europska banka. Time se sredstva zadržavaju unutar europskog bankarskog sustava i podržavaju kreditiranje u europskom gospodarstvu. Budući da kombinira stabilnost eura s dostupnošću blockchain tehnologije, takav instrument može biti vjerodostojna alternativa stablecoinima vezanima uz američki dolar. Za institucije i pojedince diljem svijeta koji žele smanjiti ovisnost o dolaru, tokenizirani depozit u eurima nudi stabilno, regulirano i produktivno mjesto za plasman sredstava, uz potencijal da u Europu privuče značajnu likvidnost.

Što se tiče regulatorne perspektive, Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) krajem 2024. objavilo je izvješće o tokeniziranim depozitima koje pokazuje određenu otvorenost prema primjeni blockchain tehnologije u reguliranom bankarskom sektoru. Važno je i to što se u tom dokumentu jasno razlikuju tokenizirani depoziti od e-money tokena. Smatramo da je to dobra osnova za konstruktivan dijalog s regulatorima.

Naznačili ste da razmatrate ulazak na hrvatsko tržište kroz bankarski sektor. Što vas je privuklo Hrvatskoj i kakvu ulogu vidite za hrvatski financijski sustav u svojoj globalnoj strategiji?

To je točno. Naš interes za Hrvatsku u početku je proizašao iz odnosa s kompanijama s kojima surađujemo u široj regiji, uključujući i Sloveniju. Ono što nas je dodatno privuklo bila je kombinacija nekoliko faktora: rastuće gospodarstvo, članstvo Hrvatske u eurozoni te regulatorno okruženje koje smatramo konstruktivnim i otvorenim za financijske inovacije. No Hrvatska za nas nije samo ulazna točka. Gradimo globalnu mrežu reguliranih banaka koje izdaju tokenizirane depozite, a našeg hrvatskog partnera vidimo kao ključni čvor u toj mreži – konkretno kao europsko sidrište za depozite denominirane u eurima unutar EU-a. To je strateški važna uloga, a ne usputna. Također nas je iskreno dojmila otvorenost i ambicija s kojom smo se ovdje susreli. Hrvatska ima obilježja tržišta koje je spremno ozbiljno se uključiti u razvoj financijskih inovacija.

S kojom bankom pregovarate i dokle su stigli vaši razgovori s hrvatskim regulatorima? Kakva su vaša očekivanja u pogledu regulatornog okvira za nove financijske tehnologije u Hrvatskoj?

Već gotovo godinu dana vodimo konstruktivan dijalog s Hrvatskom narodnom bankom i Europskom centralnom bankom. Ti su razgovori sadržajni i ohrabrujući, a očekujemo da ćemo u narednim mjesecima moći objaviti i konkretan razvoj događaja vezan uz Hrvatsku.

Kad je riječ o širem regulatornom okviru, doista smo optimistični. Hrvatski regulatori pristupili su tim razgovorima promišljeno i s jasnim razumijevanjem razlike između tokeniziranih depozita i drugih instrumenata digitalne imovine. Ta je razlika iz regulatorne perspektive iznimno važna, a činjenica da je dobro shvaćena daje nam dodatno povjerenje. Ono što mogu reći jest da naš interes za Hrvatsku nadilazi običnu komercijalnu suradnju. Želimo uspostaviti snažnu i dugoročnu institucionalnu prisutnost u hrvatskom financijskom sustavu. Hrvatsku ne vidimo samo kao tržište na koje ulazimo, nego kao ozbiljnu regulatornu jurisdikciju u kojoj želimo dugoročno rasti.

Kako gledate na interes američkih investitora za Hrvatsku, posebno onih koji žele testirati financijske i blockchain inovacije unutar EU?

Hrvatska postaje sve zanimljivija destinacija za američke investitore koji se bave financijskim inovacijama, a vjerujem da će taj interes dodatno rasti kada ono što ovdje radimo postane šire poznato. Razlozi su prilično jasni. Hrvatska omogućuje puni pristup jedinstvenom tržištu EU i njezinom regulatornom okviru, ima sofisticiran i dobro nadziran financijski sustav te poslovno okruženje otvoreno prema novim idejama. Za kompanije koje žele plasirati financijske proizvode temeljene na blockchainu na europsko tržište, predstavlja vjerodostojnu i stabilnu jurisdikciju iz koje to mogu učiniti.

Naše vlastito iskustvo to potvrđuje. U Hrvatsku smo došli tražeći ozbiljan regulatorni okvir i partnera s kojim možemo graditi nešto novo – i pronašli smo oboje. Vjerujem da nećemo biti posljednja američka tvrtka koja će doći do takvog zaključka.

Imate iskustvo rada na sjecištu tradicionalnog bankarstva i novih tehnologija. Kako vas je profesionalni put doveo do razvoja platforme koja povezuje banke s blockchain infrastrukturom?

Više od 40 godina radio sam u područjima financija, bankarstva, tehnologije i platnih sustava, stječući iskustvo u SAD-u, Europi i Ujedinjenom Kraljevstvu. Kasnije sam imao priliku biti izvršni direktor američkog poslovanja Revoluta i voditi njegov ulazak na američko tržište, što mi je dalo vrlo neposredan uvid u razvoj fintech industrije. Ta kombinacija iskustava dovela me do zaključka da postoji bolji put naprijed, onaj koji zadržava ključne prednosti tradicionalnog bankarstva, poput sigurnosti, regulatorne usklađenosti, osiguranja depozita i snažnog nadzora, ali istodobno koristi blockchain tehnologiju kako bi se riješila ograničenja postojećih sustava, smanjili troškovi posrednika i modernizirala platna infrastruktura koja utječe na svakodnevni život. Smatram se sretnim što radim u trenutku kada se bankarstvo i tehnologija napokon mogu spojiti na praktičan način i ostvariti ideje o kojima industrija govori već godinama.

Ako europski regulatori odluče ograničiti ili strože regulirati digitalne depozite i slične instrumente, kako bi to moglo utjecati na vaš poslovni model u EU-u?

Nismo osobito zabrinuti, i evo zašto. Europska komisija jasno je istaknula da primjenjuje načelo tehnološke neutralnosti, što znači da sama činjenica da je neki financijski proizvod predstavljen na blockchainu ne mijenja njegovu regulatornu kvalifikaciju. Takav proizvod i dalje bi trebao biti reguliran prema postojećim sektorskim pravilima, u ovom slučaju prema Direktivi o kapitalnim zahtjevima (CRD). To načelo izravno se poklapa s onim što radimo. Tokenizirani depoziti u suštini su tradicionalni bankovni depoziti koji se vode na drugačijem sustavu evidencije. Njihove pravne karakteristike i profil rizika ostaju isti. Prema logici same Komisije, trebali bi biti regulirani jednako kao i klasični depoziti.

Tokenizacija je prirodna evolucija platnih sustava, ona nadopunjuje postojeće mogućnosti, a ne narušava ih, i razvija se unutar najstrože reguliranog institucionalnog okvira u financijskom sektoru. Uz sve to, naš poslovni model svjesno je postavljen tako da može uspješno funkcionirati neovisno o brzini prihvaćanja tokeniziranih depozita. Drugim riječima, ne ovisimo o jednom konkretnom regulatornom ishodu.

Sudjelovali ste na Money Motion konferenciji u Zagrebu. O kojim ćete ključnim temama ondje govoriti i što europska fintech scena može očekivati u sljedećoj fazi razvoja digitalnih financija?

Sudjelovao sam na dva panela za koja mislim da otvaraju najvažnija pitanja današnjeg razvoja digitalnih financija. Prvi, ‘Digitalizirani euro: stablecoin, tokenizirani depozit ili CBDC?’, išao je u srž rasprave o kojoj smo govorili: koji instrumenti doista mogu služiti europskom gospodarstvu, a koji sa sobom nose rizike koji još nisu u potpunosti prepoznati.

Drugi panel, ‘Monetarna moć i digitalne valute: Europa, Amerika i geopolitika plaćanja’, bavio se jednim od ključnih pitanja: tko će kontrolirati digitalnu financijsku infrastrukturu budućnosti i hoće li Europa tu infrastrukturu izgraditi i posjedovati ili će je prepustiti drugima. Važno je reći da to nije scenarij u kojem pobjednik uzima sve. Međutim, zemlje sa stabilnim i pouzdanim valutama poput eura nalaze se u dobroj poziciji da prošire svoj globalni doseg, a stanovništvo država koje nemaju takvu monetarnu stabilnost aktivno traži pristup takvim valutama. Tokenizirani depoziti jedan su od najpraktičnijih načina da se to omogući.

Vjerujem da ulazimo u fazu u kojoj će se arhitektura globalnog financijskog sustava iz temelja redefinirati. Institucije i vlade koje danas budu djelovale promišljeno i odlučno oblikovat će ono što dolazi sljedeće. Upravo zato smo ovdje.