Ako ste mislili da je najluđi karneval u Europi u Veneciji – niste nikada bili u Baselu! Baselski karneval ili lokalno – Basler Fasnacht – nije tek događaj u kalendaru – on je emocija, identitet i kolektivni puls grada. U Švicarskoj ne postoji veća ni važnija karnevalska tradicija od Fasnachta, a njegova vrijednost prepoznata je i globalno – nalazi se na UNESCO-ovu popisu nematerijalne kulturne baštine.
Točno u četiri sata ujutro
Riječ je o stoljećima staroj tradiciji, o društvenoj satiri, glazbi koja para tišinu u četiri ujutro i zajednici koja tri dana diše kao jedno. Sve počinje u ponedjeljak nakon Pepelnice – točno u četiri sata ujutro. U trenutku kada sat na tornju crkve Martinskirche ili Sveti Martin otkuca četiri puta, gase se sva svjetla u staroj gradskoj jezgri – i događa se Morgestraich.
Na zapovijed bubnjarskih vođa – “Morgestraich: vorwärts, marsch!” – tišinu probijaju prvi tonovi piccola i duboki udarci bubnjeva. U uskim, kamenim ulicama odjednom se pojavljuje stotine maskiranih sudionika, svaki s ručno oslikanim lampionima. Jedini izvor svjetla dolazi iz tih lampiona, koji nose motive aktualnih političkih događaja, društvenih tema i lokalnih priča. Grad izgleda kao pokretna galerija pod otvorenim nebom.
Tisuće posjetitelja stoji u tišini, bez aplauza, bez vike. Samo glazba i svjetlo. To nije spektakl koji se promatra – to je iskustvo koje vas proguta. Ono što Baselski karneval čini drukčijim od drugih europskih fešta je njegova intelektualna oštrina. Ovo nije samo maskiranje, ovo je društveni komentar. Tradicionalne skupine – klike – svake godine biraju “Sujet”, tematski koncept kojim komentiraju političke odluke, globalne krize, klimatske promjene, lokalne skandale ili apsurde svakodnevice.
Ove je godine sve bilo u znaku Donalda Trumpa. Velika povorka, Cortège, održava se uvijek u ponedjeljak i srijedu poslijepodne. Oko deset tisuća sudionika sudjeluje u organiziranim formacijama: piccolisti, bubnjari, ogromni tematski lampioni, kočije, Guggenmusik orkestri i pojedinačne maske. Svaka klika nosi veliki lampion na kojem je ilustrirana njihova tema, a iza njega marširaju svirači, svi skriveni iza ručno izrađenih maski – “Larve”. Izrada jedne maske može trajati tjednima; riječ je o pravom umjetničkom zanatu.
Velike povorke Cortègee
Srce karnevala je Cortège – velika povorka koja prolazi središtem grada – gdje su klike glavne. Prve klike nastale su sredinom 19. stoljeća iz različitih bazelskih društava i udruga, dok su se oko 1870. počele osnivati skupine čija je jedina svrha bila sudjelovanje u karnevalu. Mnoge su dolazile iz određenih četvrti ili predgrađa, što se i danas ogleda u njihovim imenima poput Stainlemer, Spale ili Glaibasler. Tijekom “tri najljepša dana u godini”, kako ih lokalci zovu, članovi klika marširaju starom gradskom jezgrom uz zvuk bubnjeva i piccola, izvodeći tradicionalne marševe, ali i modernije skladbe. Njihov nastup nije samo glazbeni program – to je ritual, precizno uvježban i duboko ukorijenjen u identitet grada.
Ako klike predstavljaju tradiciju, onda je Gugge glazba njezina glasnija, razigranija sestra. Limeni instrumenti počeli su se pojavljivati već sredinom 19. stoljeća, a početkom 20. karnevalu su se pridružile i harmonike te mandolinske skupine. Iz te limene tradicije razvila se Gugge glazba kakvu danas poznajemo. Oko 70 takvih sastava, s više od 2000 aktivnih članova, sudjeluje u povorci i održava koncerte, osobito u utorak navečer. Zvuk je sirov, snažan i namjerno pomalo “neuglađen” – energija koja briše granicu između izvođača i publike. Posebnu pozornost tijekom dviju velikih povorka Cortègea privlače takozvane wagon klike, skupine s tematski uređenim kolima.
Njihova su vozila prava mala umjetnička djela – bogato oslikana, duhovita i često provokativna. Na njima se prikazuju i “glume” aktualne teme, od političkih događaja do društvenih fenomena koji su obilježili proteklu godinu. S kola likovi poznati kao Waggis bacaju cvijeće, naranče i razne sitne darove – najčešće hranu i piće – a sve to prati neizbježna kiša šarenih konfeta. Postoji i pravilo – ako nosite bedž karnevala, neće vas zasuti konfetama, a ako ga nemate – gotovi ste. Isto tako, ne smijete nikako zatražiti da konfete pospu po vašim prijateljima jer ćete ih dobiti upravo vi! Bazelci konfete zovu “räppli” i ako ne usvojite taj izraz – opet ćete ih dobiti za vratom.
Karnevalski bedževi – plakete
“Ovaj je karneval iznimno važan svima nama koji smo odrasli u Baselu jer njegovu vrijednost učimo još kao djeca. To je tradicija koja se prenosi s koljena na koljeno. Tijekom cijele godine održavaju se manji događaji koji najavljuju Fasnacht i podsjećaju nas da se približavaju ta tri posebna dana”, otkriva Luca Pedrolini, rođeni Bazelac, koji karneval doživljava kao dio vlastitog identiteta. Karneval u Baselu najstariji je u Švicarskoj, iako ih u zemlji ima više, pa među gradovima postoji i svojevrsno natjecanje – čiji je ljepši, maštovitiji i dojmljiviji. Ipak, Bazelci su posebno ponosni. “Mi smo najveći i najglasniji”, kaže Luca uz osmijeh, svjestan da iza te rečenice stoji stoljetna tradicija i snažan lokalni duh. “Zašto ga volimo? Zato što je to jedino razdoblje u godini kada smo, bez obzira na godine, zanimanje ili društveni status – svi jednaki”, govori.
Lucina obitelj generacijama živi u Baselu. Njegovi su preci starosjedioci, a posebnu obiteljsku priču vežu uz karnevalske bedževe, takozvane “plakete”. Njegov djed počeo ih je sakupljati još 1986., nastavljajući tradiciju koju je i sam naslijedio. Ti bedževi nisu samo suvenir, oni su znak pripadnosti. Nose se i do mjesec dana prije početka karnevala, kao diskretna, ali jasna poruka koliko vam je stalo do Fasnachta. Dolaze u zlatnoj, srebrnoj i bakrenoj varijanti, a prihod od njihove prodaje vraća se u financiranje karnevala. “U našoj obitelji zlatni bedževi skupljaju se već gotovo 40 godina. Danas ja nastavljam tu tradiciju. Ona mi je iznimno važna i želim je jednog dana prenijeti na svoju djecu. Zato ih i dalje sakupljam”, kaže Luca.
Ništa manje važni nisu ni Schnitzelbank izvođači, majstori rime i satire koji su svojevrsni kroničari godine koja je prošla. Svaka njihova strofa bavi se drugom temom – politikom, sportom, ekonomijom ili društvenim događajima koji su punili naslovnice. Stihovi su duhoviti, oštri, ponekad zajedljivi, ali uvijek pametno sročeni. Schnitzelbank izvođače možete susresti u gradskim gostionicama, restoranima ili podrumima klika, gdje atmosfera postaje intimna i gotovo kabaretska. Upravo ta kombinacija – disciplinirani marš klika, razuzdana energija Gugge sastava, vizualni spektakl tematskih kola i britka riječ Schnitzelbank izvođača – čini Baselski karneval živim organizmom. Svaka skupina ima svoju ulogu, ali zajedno stvaraju iskustvo koje nadilazi klasičnu karnevalsku zabavu.
Ponedjeljkom je uvijek ludnica, dok je utorak rezerviran za opušteniju atmosferu. Tijekom Kinderfasnachta djeca preuzimaju grad. Mali sudionici, u pratnji roditelja i djedova i baka, lutaju ulicama u maštovitim kostimima, bacaju šarene “räppli” i dijele slatkiše. Ali, u utorak navečer mijenja se ton. Guggenmusik sastavi, njih 60-ak, preplavljuju gradske trgove. Riječ je o limenim orkestrima čiji je zvuk namjerno sirov, glasniji i gotovo kaotičan. Tromboni, trube, tube i bubnjevi stvaraju energiju koja pulsira kroz grad. To je večer kada Basel vibrira, kada ritam postaje gotovo fizički osjećaj.
Prava slika Basela
Najstariji zapis o Fasnachtu datira iz 1376. godine. Iako su mnogi dokumenti izgubljeni u velikom potresu 1356., povjesničari vjeruju da tradicija vuče korijene iz keltskih i germanskih običaja tjeranja zime. U srednjem vijeku karneval je bio povezan s cehovima i viteškim turnirima, dok je tijekom reformacije postao i simbol građanskog otpora. Današnji oblik uvelike se razvio u 20. stoljeću, kada su osnovane brojne nove klike, a kvaliteta glazbe, maski i organizacije podignuta na iznimnu razinu. Godine 2017. UNESCO uvrstio je Baselski karneval na Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, naglašavajući njegovu jedinstvenu kombinaciju glazbe, vizualne umjetnosti, satire i zajedništva.
Ali, ono što je posebno fascinantno – barem iz perspektive naših standarda – je prizor grada neposredno nakon završetka karnevala. Nakon tri dana slavlja, glazbe i naizgled potpunog kaosa, već sljedećeg dana Basel izgleda besprijekorno. Možda upravo u toj kombinaciji – potpune predanosti slavlju i jednako predane brige o gradu – leži prava slika Basela. Tri dana potpune slobode, a zatim povratak redu. Bez tragova, ali s uspomenama koje traju cijelu godinu.
