Zamislite starijeg čovjek, ima čizme i prsluk, zatrpan je papirima i administracijom, djeca mu odlaze sa sela u grad, a on u svom – možda i prevelikom – traktoru svakodnevno obrađuje zemlju. E, baš je takva prosječna slika hrvatskog poljoprivrednika, a slikovito je to opisao dekan Agronomskog fakulteta u Zagrebu Aleksandar Mešić. Dao je nakon toga i sliku budućnosti.
“Mi bismo željeli mladog, školovanog poljoprivrednika koji će koristiti sve moguće tehnologije. Želimo budućnost u kojoj ćemo turizam povezati s poljoprivredom.”
O sadašnjosti i budućnosti poljoprivrede govorilo se na konferenciji Poslovnog dnevnika Agro Summit, a kakvo je stanje u Hrvatskoj trenutačno nadalje je pojasnio profesor Mešić. On kaže da smo izrazito uvozno ovisni. Uvozi se većina sadnog materijala, agrokemikalije, poljoprivredni strojevi, energenti… te tvrdi da nam nedostaje radne snage, a na sve utječu i klimatske promjene. Naime, toplinski valovi, suše pa obilate kiše ne pomažu uzgoju biljka i stoke, a “štete u poljoprivredi zbog klimatskih nepogoda već prelaze 28 milijardi eura godišnje.”
Na sve to jako je teško utjecati pa Mešić kaže kako tu dolazi velika uloga države, i to kroz dva alata: “Postoji državno poljoprivredno zemljište i važno je tko će ga dobiti i kako će njime upravljati, a tu su i izravna plaćanja te investicijske potpore.”
Svi podaci upućuju na to da hrvatska poljoprivreda itekako treba modernizaciju, razvoj i bolje planiranje.
“Imamo višak proizvodnje žitarica, kritična zona su nam voće i mlijeko, a ako maknemo mandarinu, svako drugo voće u Hrvatskoj moramo uvesti”, kaže pa dodaje: “Kod nas dominira socijalni model, nije razvijen tržišni. Kod produktivnosti forsiramo kvantitetu, a tehnološki zaostajemo. Gubimo stanovništvo, nismo u stanju sami sebe prehraniti i tu se dovodi u pitanje prehrambena sigurnost. Treba nam restart i gledanje prema modernoj poljoprivredi koja ima autonomne strojeve, dronove, u kojoj se odluke donose na temelju analize uz pomoć umjetne inteligencije, u kojoj se koriste moderni alati i vodi se računa o kružnom gospodarstvu. Važna je integracija biotehnologije i u svemu je najvažniji obrazovan čovjek koji će time rukovoditi.”
Za sve to potreban je kapital i novac na kojemu će se to graditi. Nešto više o tome govorio je Hristo Hristov, voditelj političkog odjela u Predstavništvu Europske komisije u Hrvatskoj. Osvrnuo se na europsku perspektivu budućnosti poljoprivrede i ulogu Hrvatske unutar zajedničkih politika, tržišta i ciljeva održivosti. U prvi plan je stavio europski budžet za razdoblje od 2028. do 2034. godine.
“Planira se 300 milijardi eura za poljoprivredu kao temelj. Svaka država može definirati koliko želi odvojiti za poljoprivredu jer ne možemo očekivati da nacionalni plan Hrvatske bude isti kao Slovački koja nema more, zato planiramo do 25 posto udio fleksibilnosti”, kaže pa dodaje kako se može očekivati smanjenje programa s 52 na 16, najavljuje pojednostavljivanje te orijentaciju na rezultate.
Generacijska obnova
Cilj svega je rast kompetitivnosti kako bi Europa osigurala siguran lanac nabave, poticala inovacije i ušla u globalnu utrku za čišćom i pametnijom tehnologijom.
O prioritetima, reformama i očekivanjima poljoprivrednog sektora u kontekstu nacionalnih i EU politika govorio je pak Tugomir Majdak, državni tajnik Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Za početak se osvrnuo na prošlu godinu koja je bila izazovna za ovaj sektor, ponajviše zbog bolesti (slinavka, šap, afrička svinjska guba), te na to što je bilo ključno za njihovo suzbijanje.
“Suradnja svih službi je bila nužna i dala je rezultate. Reagirali smo trenutačno, promptno, sinergijski, ali i financijski. Imali smo paket za suzbijanje afričke svinjske gube od 43,6 milijuna eura, a djelujemo i prema poljoprivrednicima koji su pretrpjeli oštećenja. Ta bolest i dalje je pojava i moramo naučiti živjeti s njom. Dolaskom viših temperatura moramo biti spremni za opasnost moguće pojave bolesti. Osim toga, klimatske promjene uzrokuju i biljne bolesti, kao što je zlatna žutica vinove loze, za koju izdvajamo znatna sredstva, a predstavili smo novi plan za suzbijanje sredozemne voćne muhe”, rekao je i odgovorio na to koji su ključni ciljevi u Ministarstvu za sljedeći period pa u prvi plan stavlja pregovore o zajedničkim politikama u kojima će se nastojati doći do što više sredstava. Osim toga, spomenuo je i ulaganje sredstava u preradu, a naglasak stavlja i na generacijsku obnovu te povećanu konkurentnost.
“Od domaćih tema, prioritetni su nam stvaranje preduvjeta za proljetnu sjetvu, potpora certificiranom sjemenu, a nastavljamo kompenzirati izgubljenu dobit u vidu elementarnih nepogoda.”
Sigurnost hrane
Sredstva se osiguravaju i kako bi se razvio ruralni način života, pripremaju se programi potpore voćarstvu i povrtlarstvu, a s mladim poljoprivrednicima će biti realizirano oko 700 projekata.
Kada je riječ o mladima i generacijskoj obnovi, Majdak kaže da mladih poljoprivrednika (14 posto) imamo više od prosjeka EU-a (12 posto) te dodaje da se to i dalje treba razvijati. Ističe da se daju i potpore za mlade obitelji u dijelu kupnje ili obnove objekata za stanovanje jer je na razini Hrvatske “prosječna veličina gospodarstva osam hektara, a kod mladih poljoprivrednika blizu 12, što znači da oni svoje posjede okrupnjavaju brže te imaju inovativnije pristupe prema poljoprivredi”, rekao pa za kraj dodao kako pomiriti interese malih i srednjih poljoprivrednika s velikim ulagačima.
“Ne treba razlikovati male i srednje u odnosu na velike. Jedni ne mogu bez drugih. Primjerice, Podravka privlači sve kroz marketing i to je doprinos očuvanja prostora, a mali trebaju velike zbog kooperativnih odnosa, da se planski proizvodi.”
O otpornosti i konkurentnosti hrvatskog agrara razgovaralo se u panelu koji se bazirao na sigurnosti opskrbe, standardima i prilagodbi EU pravilima. Koji su to rizici koji vrebaju, pojasnio je Dražen Knežević, voditelj Centra za sigurnost hrane iz Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu. Istaknuo je biološke i kemijske opasnosti.
“Tu su u prvom redu upotreba novih i kemijskih tvari koje se sve više detektiraju u hrani, imaju utjecaj na zdravlje ljudi i životinja. Mikroplastika je također veliki rizik, a tu su i klimatske promjene.”
Pojasnio je i je li Hrvatska stroža po pravilima sigurnosti hrane u usporedbi s EU? “Pravila su ista u svim zemljama, razlikuje se implementacija i provedba. No, mi smo jedna od vodećih zemalja kad je sigurnost hrane u pitanju. Primjerice, jako dobro stojimo kada je u pitanju broj epidemija uzrokovanih hranom”, kaže pa dodaje da taj sustav sigurnosti hrane ne opterećuje naše proizvođače. “Puno truda i financija treba za proizvodnju, a sve može pasti u vodu ako imate krizu koja je vezan za neki vaš proizvod. Ako do toga dođe, sve biste dali da do toga nije došlo jer upropaštava se brend, reputacija, gubi se povjerenje potrošača. Preopterećenje stoga nije veliko, svi smo mi na kraju potrošači i želimo doći u trgovinu kupiti ono što je sigurno, a najbolje znamo da zdravlje nema cijenu.”
Tajana Radić, voditeljica Odjela za poljoprivrednu politiku, inovacije i međunarodnu suradnju iz Hrvatske poljoprivredne komore, osvrnula se na Mercosur sporazum te dodala kako Europa mora zaštiti svoje proizvođače jer “mnogi žele domaći proizvod, a imamo dokazanu kvalitetu. Ono što nemamo je snažna kampanja i promocija tih oznaka”. Kaže i kako se možemo ponositi i ekološkim oznakama, a kroz brendiranje proizvoda i Hrvatske kao kvalitetne zelene destinacije sve možemo povezati s turizmom.
Na pitanje o tome tko snosi najveći teret rasta troškova, odgovorila je Josipa Filaković, direktorica Granske udruge prehrambene industrije i poljoprivrede iz Hrvatske udruge poslodavaca.
“To su proizvođači, industrija. Imamo proizvode koji su kvalitetni i sigurni, a imamo i veliki uvoz proizvoda koji su nižeg cjenovnog ranga. Kupac će platiti ono što može, ako se troškovi prevaljuju na potrošače u većoj mjeri, to neće ići. Industrija financira taj rast troškova, a ne zaboravimo da hrvatska industrija plaća 18 posto skuplju struju od ostaka EU-a. To su veliki troškovi”, rekla je pa se osvrnula na to može li Lijepa naša biti ozbiljan igrač na tržištu hrane i dodala da se s našom kvalitetom samo trebamo “organizirati, povezivati i tako osnažiti.” Osim toga, navela je i rizike za poslodavce, a “pored klimatskih, to su i geopolitički te povijesno visoke cijene sirovina.”
Odgovorila je i hoće li cijene sirovina pasti: “Kod kakaovca je pala, kod kave je izrazito visoka. Europske regulative također su pridonijele rastu cijena sirovina, a sve je to višeslojno.”
Projekcije i planovi
Tajana Radić ističe pak da Hrvatska može komparirati u kvaliteti, ali “ne možemo ponuditi količine koje Europa ili svijet trebaju”, kaže da u budućnosti moramo raditi na kvaliteti, preradi te brendiranju zemlje, “da naš proizvod bude prioritet našim kupcima”.
Kakva je budućnost hrvatske poljoprivrede, to ćemo tek vidjeti. Projekcije postoje, kao i planovi, ali situacija na terenu mijenja se sukladno s onom u svijetu. Ako sada pitate umjetnu inteligenciju, ona će vam reći kako je budućnost usmjerena na tehnološku modernizaciju, održivost i otpornost na klimatske promjene, uz ključnu ulogu EU fondova. Odnosno, reći će vam ugrubo ono što smo na konferenciji mogli vrlo detaljno i sažeto slušati. Fokus je na digitalizaciji, robotizaciji, proizvodnji mlijeka te povećanju konkurentnosti. Izazovi su pak starenje ruralnog stanovništva i potreba za prilagodbom novim financijskim okvirima nakon 2028. godine.
Takvu SWOT analizu napravio je i profesor Mešić. “Imamo bogate prirodne resurse, snažnu znanstvenu baza, EU fondove, ali i niske prihode u poljoprivredi te visok trgovinski deficit hrane. Prijetnje su svakako klimatski rizici i administrativna složenost.”
Na papiru to sve jasno stoji, ali oni koji s motikom u ruci svaki dan poljoprivredu žive tek se moraju spojiti s tehnologijama i prilikama budućnosti. Panelisti su istaknuli kako imamo bogomdanu zemlju, na nama je samo da je pametno koristimo.
