Svemir. Posljednja (tržišna) granica. Dok je slavni kapetan James T. Kirk u svom USS Enterpriseu tragao za novim civilizacijama, nova generacija ekonomski motiviranih istraživača kreće prema zvijezdama s drugim ciljem – da iskoriste sve resurse koji im se nađu na putu. Redom – platinu, iridij, paladij, željezo, zlato, srebro, bakar…
Današnja orbitalna utrka vodi se zbog trilijuna dolara u plemenitim metalima koji lebde svemirom, kao i oko izgradnje podatkovnih centara za potrebe umjetne inteligencije, a koji za hlađenje koriste vakuum orbite.
‘Komad stijene’
Kina i SAD nastavljaju hladnoratovsku utakmicu, no ovaj put ne radi se o zastavi na Mjesecu, već o tome tko će prvi uspostaviti rudarske operacije na asteroidima i izgraditi orbitalne AI centre. Dobro došli u eru kozmičkog kapitalizma – u kojoj je i William Shatner, koji je 60-ih glumio Kirka, 2021. kao 90-godišnjak na raketi New Shepard poletio u orbitu, ovaj put kao turist u aranžmanu Bezosove tvrtke Blue Origin. Možda ste već čuli da bespućima kozmosa plovi asteroid 16 Psyche. To nebesko blago, prema procjenama stručnjaka, vrijedi čak nevjerojatnih 100.000 kvadrilijuna dolara, što je broj s toliko nula da ga je teško i zamisliti. No, kako je uopće moguće odrediti koliko vrijedi komad stijene koja leti kroz svemir?
Talijanski astronom Annibale de Gasparis otkrio je Psyche 16 još daleke 1852. U to doba bio je to tek šesnaesti otkriveni asteroid. Ime je dobio po Psihi, personifikaciji ljudske duše iz starogrčke mitologije i ljubavi boga Erosa koja se u umjetnosti često prikazuje kao žena s krilima leptira. Psyche kruži oko Sunca otprilike tri puta dalje od Zemlje, na udaljenosti koja varira između 300 i 600 milijuna kilometara.
Asteroid je nepravilnog oblika, nalik krumpiru – širok je 280, a dug 232 kilometra. Gravitacija na njemu toliko je slaba da biste ondje automobil mogli podići uz istu količinu napora potrebnu da biste na Zemlji dignuli velikog psa. NASA-ina letjelica otputovala je prema njemu 13. listopada 2023. prije nešto više od 850 dana, kako bi ga pobliže istražila. Znanstvenici vjeruju da je Psyche možda ostatak jezgre drevnog protoplaneta koji je svoj razvoj započeo prije milijardu godina, no nikada nije postao pravi planet. Zamislite, dakle, da ugledate unutrašnjost planeta, njegovo metalno srce, ali bez vanjskih slojeva.
Prema procjeni Linde Elkins-Tanton, glavne znanstvenice NASA-ine misije Psyche, kad bi se svi metali s tog asteroida našli na Zemlji, vrijedili bi više nego cijelo svjetsko gospodarstvo. Naravno, problem je u tome što ti metali nisu na Zemlji – nalaze se stotine milijuna kilometara daleko u svemiru. Kako znanstvenici znaju od čega je Psyche napravljen? To je složeno pitanje, i zapravo još uvijek ne znaju sa sigurnošću. Koriste metodu koja se zove spektroskopija, a kojom raščlanjuju svjetlost koja dolazi s asteroida. Svaki materijal odbija svjetlost na svoj način, kao da ima vlastiti “otisak prsta”.
“Nažalost, površina Pscyhea nema jedinstven spektralni otisak. Možemo prepoznati da je riječ o nekom metalu, no ne možemo ga precizno odrediti”, pojasnio je Vishnu Reddy, profesor sa Sveučilišta u Arizoni. Ipak, većina znanstvenika misli da je površina tog asteroida uglavnom sastavljena od nikla i željeza jer se ti se metali najčešće nalaze u asteroidima M-tipa (bogatih metalima). Wendy Caldwell iz Nacionalnog laboratorija Los Alamos uz pomoć računalnih simulacija pokušala je otkriti sastav Psychea. Njezina istraživanja iz 2020. pokazala su da bi asteroid Psyche mogao imati jezgru i površinu od monela – slitine nikla, bakra, željeza i drugih metala – što bi objasnilo njegovu neobičnu gustoću i radar-refleksije.
Ipak, Caldwell upozorava da su to samo modeli temeljeni na simulacijama udara i promatranjima pa točan sastav još nije definitivno potvrđen. Tek kada svemirska letjelica NASA-e stigne do asteroida i ispita ga izbliza, znat ćemo sa sigurnošću – a to će se dogoditi 2029. Bez obzira na to koji točno metale sadrži, Psyche ih ima u zapanjujućim količinama. Elkins-Tanton napravila je izračun: procijenila je koliko željeza (i drugih metala) ima na asteroidu, pomnožila to s trenutačnom tržišnom cijenom tih metala na Zemlji, i dobila nevjerojatnu cifru od 100.000 kvadrilijuna dolara, samo od željeza, ne računajući druge vrijedne metale. No, kako uopće dograbiti to enormno bogatstvo? Zasad nikako.
Philip Metzger, planetarni fizičar sa Sveučilišta u Centralnoj Floridi, pojasnio je da, čak i kad bismo imali tehnologiju za rudarenje na Psycheu i vraćanje materijala na Zemlju, trošak putovanja i povratka bio bi veći od vrijednosti metala koje bismo donijeli iz svemira, s obzirom na udaljenost asteroida. Jednostavno rečeno, putovanje bi bilo skuplje od iskopanog blaga.
Ipak, neke tvrtke već imaju planove za rudarenje asteroida, rekao je Metzger. Među njima je i AstroForge, američki startup osnovan 2022. u Huntington Beachu u Kaliforniji. Tvrtku su osnovali Matt Gialich i Jose Acain, inženjeri s iskustvom rada u Virgin Orbitu, SpaceX-u i NASA-i. AstroForge je za vađenje platinskih metala s asteroida M‑tipa od investitora prikupio oko 55 milijuna dolara. Kao pripremu za taj podvig, oba puta uz tehničke poteškoće, u travnju 2023. godine pokrenuli su misiju Brokkr-1, prvi pokušaj demonstracije tehnologije rudarenja asteroida, a u veljači 2025. projekt Odin, s ciljem preleta blizu metalnog asteroida 2022 OB5. Misija Brokkr-1 testirala je autonomne robotske sonde za ekstrakciju rijetkih metala poput platine s površine asteroida, dok je Odin imao za cilj mapiranje i analizu sastava 2022 OB5-a kako bi se identificirala potencijalna nalazišta vrijednih minerala.
Treći projekt, Vestri, planiran za prvu polovinu 2026. trebao bi biti prvi komercijalni pokušaj slijetanja na asteroid izvan sustava Zemlja‑Mjesec. Unatoč izazovima, Metzger vjeruje da će se rudarenje asteroida ostvariti i postati profitabilno. dodavši kako je moguće da se potrebna tehnologija za to razvije već u idućih deset godina. Manji asteroidi, uključujući asteroide M-tipa, bit će prvi “na udaru” izvanzemaljskih rudara, rekao je. No, nije samo željezo vrijedno pozornosti kozmičkih rudara. Asteroidi bogati glinom, koji sadrže mnogo vode, mogli bi biti ključni za proizvodnju raketnoga goriva, istaknuo je Metzger.
Važnost regulativa
Najveći izazov rudarenja asteroida leži u tome da resursi iz svemira ne završe samo u rukama nekolicine privilegiranih – baš kao što se to već događa s bogatstvima na Zemlji. Metzger se stoga nada da bi buduće međunarodne regulative mogle spriječiti tu nepravdu.
Psyche bi mogao biti izvor resursa za astronaute na putu prema Marsu, no u kratkoročnoj perspektivi, posjet tom asteroidu pomoći će nam da bolje razumijemo asteroide M-tipa i pripremimo se za rudarenje onih bližih Zemlji.
No, rudarenje asteroida nije jedini unosan posao na koji su svjetske sile “bacile oko”. Kina je recentno najavila ozbiljnije poteze u utrci za lansiranje podatkovnih centara u svemir, dok američke tvrtke također planiraju graditi centre na solarni pogon jer tržište na Zemlji postaje pretrpano. Kineska globalna televizijska mreža (CGTN) izvijestila je krajem siječnja da će Državna korporacija za svemirsku znanost i tehnologiju (CASC) “ozbiljnije potegnuti” oko izgradnje svemirskih data centara u okviru šireg petogodišnjeg plana za proširenje već značajne prisutnosti Pekinga u svemiru. Uz rudarske napore oko asteroida, plan obuhvaća i praćenje svemirskog otpada te ekspanziju države u području svemirskog turizama. Kako CGTN izvještava, dio plana posvećen podatkovnim centrima cilja na uspostavu “integriranog svemirskog sustava koji kombinira računarstvo u oblaku, rubno računarstvo i terminalne tehnologije”. CASC objašnjava da će takav sustav omogućiti računalnu snagu, pohranu podataka i njihov prijenos izravno iz svemira.
Kinezi zaoštravaju priču, dok američke tvrtke intenzivno rade na lansiranju data centara u svemir, budući da energija na Zemlji postaje skuplja i ograničenija u nekim dijelovima svijeta. Razlog je dijelom eksplozivan rast AI infrastrukture.
SpaceX Elona Muska planira najprije lansirati svemirske data centre kao modificirane Starlink satelite. Dugoročna vizija daleko je ambicioznija, a uključuje izgradnju AI-satelitske tvornice na Mjesecu odakle će se sateliti lansirati u svemir uz pomoć elektromagnetskih topova. Tvrtka Axiom Space smještena u Houstonu već je prošle godine ušla u orbitu s prvim komponentama svog data centra, dok tehnološki div Google istražuje kako bi vlastitu AI infrastrukturu mogao premjestiti iznad Zemljine atmosfere. Tehnološke kompanije utrkuju se prema orbiti jer im na Zemlji nestaje ključnih resursa – energije i prostora. U svemiru, barem teorijski, i jednog i drugog ima neograničeno.
Tema orbitalnih data centara zaokupila je i Svjetski ekonomski forum u Davosu prošlog mjeseca. Panel s generalnim direktorom Europske svemirske agencije Josefom Aschbacherom fokusirao se na ključno pitanje: kako zaštititi kritičnu infrastrukturu poput internetskih sustava, kad njihova sigurnost redovito zaostaje za razvojem same tehnologije.
Što Musk sanja?
Dok zemlje diljem svijeta ulažu milijarde u nove zemaljske podatkovne centre u globalnoj utrci za AI dominacijom, Musk ima drukčije rješenje. Početkom veljače spojio je SpaceX-a i xAI-ja u tvrtku vrijednu 1,25 bilijuna dolara te najavio njezin izlazak na burzu već ove godine. “Dugoročno, svemirska umjetna inteligencija očito je jedini način za skaliranje”, napisao je Musk. Njegova vizija: goleme flote satelita koje pokreće solarna energija, a hladi ekstremna hladnoća svemira (oko -270° C), postale bi najjeftiniji način za AI računanje – i to već za tri godine. Cilj je lansirati konstelaciju od milijun satelita koji djeluju kao orbitalni data centri, pri čemu bi svaki generirao oko 100 kilovata računalne snage po toni mase. To bi godišnje dodalo 100 gigavata AI računalnog kapaciteta, tvrdi tvrtka koja već zapošljava stručnjake za realizaciju projekta.
Kao i kod većine Muskovih ambicioznih projekata, mnogi sumnjaju u izvedivost. No, to milijardera, poznatog po preskakanju rokova, ne zaustavlja. “Zapamtite moje riječi: za 30-ak mjeseci ekonomski najprivlačnije mjesto za umjetnu inteligenciju bit će svemir”, poručio je nedavno u podcastu Dwarkesh Patela. Patel je u trosatnom razgovoru s Muskom doveo u pitanje logiku projekta: ako potrošnja energije čini tek 10 do 15 posto ukupnih troškova rada data centra, troškovi održavanja i servisiranja u svemiru vjerojatno bi nadišli bilo kakve uštede na energiji. Musk odbacuje takvu računicu. Poanta nije ušteda novca, već osiguravanje dostupnosti energije. “Proizvodnja električne energije izvan Kine stagnira”, objašnjava. “Ako gradite data centre bilo gdje osim u Kini, odakle ćete dobiti struju?”
Will Marshall, šef satelitske tvrtke Planet, uvjeren je da je Muskov projekt konačno zreo. “To nije Elonova IPO igračka”, smatra.
Još entuzijastičnije zvuči Baiju Bhatt, osnivač Aetherfluxa i tvorac aplikacije Robinhood, koji vjeruje da Muskova vizija okidač “masovne industrijalizacije svemira”. Optimist je i Steve Collar, bivši šef SES-a, jednog od najvećih svjetskih satelitskih operatera. On pak tvrdi da je Elon “uvijek godinama ispred svoga vremena, no da to nužno ne znači da ne može pogriješiti.” Ipak, skepsa postoji. Matt Garman iz Amazon Web Servicesa oprezan je. “Ne znam jeste li nedavno vidjeli serverski stalak, ali stvarno je težak.” Čak i Marshall priznaje da “još uvijek nisu jasne mnoge tehničke i arhitektonske odluke oko izvedbe projekta”, premda dodaje kako “ništa nije nemoguće.” Njegov zaključak je jednostavan: “Utrka je počela.”
Ideja stara 85 godina
Data centri zahtijevaju mnogo resursa. Najveći mogu trošiti onoliko struje koliko i grad te do nekoliko milijuna galona vode dnevno. Zajednički, procjenjuje Business Insider u istrazi objavljenoj prošle godine, američki data centri uskoro bi mogli trošiti više električne energije nego što je Poljska, s populacijom od 36,6 milijuna, koristila 2023. Kako je istražio Business Insider, američke tvrtke podnijele su dozvole za gradnju 311 data centara diljem zemlje počevši od 2010. Do kraja 2024. taj se broj gotovo učetverostručio na 1240. Već 2023. oko 4,4 posto ukupne američke potrošnje električne energije otpadalo je na data centre, prema tamošnjem Ministarstvu energetike. Na globalnoj razini data centri su 2024. trošili oko 1,5 posto svjetske električne energije, navodi Međunarodna energetska agencija.
Globalna konzultantska kuća McKinsey & Company procjenjuje da će do 2030. data centri zahtijevati ulaganje od 6,7 bilijuna dolara kako bi pratili rastuću potražnju za računalnom snagom. Taj pritisak već pokreće enormna ulaganja tehnoloških divova: kapitalna ulaganja big tech kompanija trebala bi dosegnuti oko 600 milijardi dolara ove godine, pri čemu sam Amazon planira potrošiti 200 milijardi dolara. Ideja svemirskih data centara mogla bi razveseliti i zajednice poput Sjeverne Virginije, gdje troškovi struje rastu, a stambeni projekti i data centri natječu se za ograničen prostor. Koncept računanja u svemiru star je koliko i znanstvena fantastika. Još 1941. Isaac Asimov je u priči naslovljenoj “Razum” (Reason) opisao orbitalne stanice koje proizvode solarnu energiju i prenose je na Zemlju mikrovalovima. Moderna verzija ide puno dalje – sateliti bi proizvodili AI računalnu snagu i vraćali podatke preko mreža poput SpaceX-ova Starlinka.
Nije jedini u utrci. Jeff Bezos je prošle jeseni najavio “divovske podatkovne centre u svemiru”. Google s tvrtkom Planet priprema testnu misiju “Project Suncatcher” do 2027. – lansiraju dva probna satelita s AI čipovima. Dva nova startupa, Starcloud i Aetherflux, planiraju lansirati grafičke procesore u svemir već u idućih 12 mjeseci. Bezosov projekt cilja na orbitalne module s kapacitetom od tisuća servera za obradu podataka u vakuumu, “Project Suncatcher” testirat će sunčane panele i AI hardver otporan na zračenje, dok Starcloud i Aetherflux nude GPU klastere za AI trening u mikrogravitaciji, koristeći SpaceX lansiranja.
Hoće li cijeli koncept biti ekonomski isplativ ovisi o tri stvari. Prvo, cijena lansiranja velikih satelitskih konstelacija mora drastično pasti. Drugo, grafičke procesore i druge AI čipove mora se zaštititi od svemirske radijacije i učinkovito ih hladiti u vakuumu. Treće, za razvoj umjetne inteligencije i dalje će biti potrebna sve veća računalna snaga.
Googleova studija iz studenog daje konkretne brojke: kad cijena lansiranja padne ispod 200 dolara po kilogramu tereta koji se lansira u svemir (danas košta najmanje 1000 dolara) svemirski podatkovni centri postaju konkurentni onima na Zemlji. No, to se neće dogoditi prije sredine 2030-ih.
