Na petak trinaesti, što će neki shvatiti kao znamen, ove veljače 2026. Zagrepčanima voljena Nama prestaje s radom nakon gotovo stoljeća i pol. Nama ili Narodni magazin bio je šoping centar prije šoping centara i mjesto gdje se kupovalo apsolutno sve. Mnogi su ovdje kupili svoju maturalnu haljinu ili prvo odijelo, dolazilo se po nove modele cipela, kupovalo Kraševe čokoladne bombone u rinfuzi ili samo šetalo po katovima robne kuće odmah do Trga bana Jelačića. Mnogi su je koristili i kao prečicu da iz Ilice dođu brže do Radićeve, ali baš svi su je koristili kao omiljenu destinaciju za šoping u centru glavnoga grada Hrvatske. Svemu tome sada je kraj.
Iako se u javnosti proteklih dana pojavila informacija kako je rasprodaja zbog zatvaranja Name prvi konkretan potez novog kupca, tvrtke Izbor šesti, koja je za zgradu u Ilici na drugoj dražbi u studenome prošle godine ponudila 17,429 milijuna eura, legendarna zagrebačka robna kuća još uvijek formalno nije dobila novog vlasnika.
Kako pojašnjava stečajni upravitelj Damir Mikić, prodaja će biti službeno potvrđena tek kad stečajni sudac donese rješenje o dosudi. Nakon toga slijedi uplata kupoprodajne cijene te ispunjenje posebnih uvjeta prodaje, među kojima su preuzimanje inventara, robe i zaposlenika, a tek tada može uslijediti primopredaja, i to na temelju odluke stečajnog suca.
Prije donošenja konačne odluke stečajni sudac Nikola Ribarić još je 16. siječnja pozvao državu, Grad Zagreb i Zagrebačku županiju da se u roku od osam dana od objave sudskog zaključka očituju jesu li iskoristili pravo prvokupa. U propisanom roku na sudskim stranicama nisu objavljeni odgovori Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Ni grad ni županija to pravo nisu iskoristili.
U međuvremenu je na ulazu u robnu kuću u Ilici osvanula obavijest o “rasprodaji radi zatvaranja” s popustima, uz ilustraciju plavog, zagrebačkog srca – ovaj put slomljenog – i poruku zahvale kupcima na vjernosti tijekom više od 140 godina, potpisanu s “Vaša Nama”.
Duga povijest
Jer, ako postoji jedno mjesto koje je desetljećima bilo više od trgovine – mjesto susreta, ogledalo društva i tihi svjedok političkih i ekonomskih lomova – onda je to zagrebačka Nama. Iako je danas simbol jedne završene epohe, njezina priča traje gotovo stoljeće i pol, počinje u doba Austro-Ugarske, prolazi ratove, nacionalizaciju, socijalistički procvat i tranzicijski slom, da bi danas ostala zapisana u kolektivnoj memoriji grada.
Prapočeci Name sežu u 1879. godinu, u vrijeme kada Zagreb tek dobiva obrise modernoga srednjoeuropskog grada. Tada u grad dolaze Carl Kastner i Herman Öhler, bečki trgovci češkog i židovskog podrijetla, koji su već imali uspješan poslovni model i robnu kuću u Beču te Opavi. Zagreb im se činio logičnim korakom širenja.
Dana 19. studenoga 1881. u Ilici 52 otvaraju Trgovinu manufakturne robe Kastner i Öhler. No, zagrebačka javnost tog vremena nije bila osobito blagonaklona prema “stranim trgovcima” – svega nekoliko tjedana poslije, 5. prosinca, gradsko satništvo zatvara trgovinu nakon pritužbi građana. Ipak, već početkom 1882. Kastner i Öhler ponovno otvaraju vrata, ovaj put u Mesničkoj ulici, a ubrzo se vraćaju i u Ilicu. Ključna godina bila je 1903., kada se konačno sele na prestižnu adresu Ilica 16, u prizemlje hotela “K caru austrijanskom”. Upravo će ta lokacija postati srce buduće Name i jedno od najvažnijih trgovačkih mjesta Zagreba.
Kastner i Öhler bili su ispred svog vremena. Njihova filozofija poslovanja bila je revolucionarna: kupci nisu bili pod pritiskom da kupuju, razgledavanje je bilo dobrodošlo, cijene su bile jasno istaknute, a osoblje educirano da ne ometa, već pomaže samo kad je potrebno. Drugim riječima – šoping kakav danas smatramo normalnim, ali koji je početkom 20. stoljeća bio prava novost.
Izlozi su bili raskošni i promišljeni, pravi “mamci” za prolaznike, a asortiman širok i pristupačan. Upravo su oni u Zagrebu uveli katalošku prodaju, izdajući čak četiri kataloga godišnje, otvorili prvu samoposlugu i postavili standarde moderne trgovine. Kupci su to prepoznali – robna kuća brzo postaje omiljeno gradsko odredište. Unatoč izazovima Prvog svjetskog rata, poslovanje se održalo, a 1928. trgovina se proširila na cijelu zgradu, uključujući i susjedni Hotel Grand.
No, Drugi svjetski rat donosi dramatičan preokret. Ponuda na policama se smanjuje, a Franju Öhlera, koji je preuzeo poslovanje od oca Hermana, režim NDH prisilno razvlašćuje. Franjo Öhler i njegova supruga Gertruda deportirani su u koncentracijski logor, gdje su ubijeni 1943. godine. Trgovina mijenja ime u Kastner i Grgić, a rat završava s tom tvrtkom kao formalnim nasljednikom nekadašnje robne kuće.
Narodni Magazin
Godine 1945., uspostavom SFR Jugoslavije, u Beogradu se osniva Narodni Magazin – Nama, koji nacionalizacijom preuzima robnu kuću u Ilici. Već 6. prosinca iste godine objekt je temeljito preuređen, a Nama počinje raditi prodajom zatečenih zaliha. Slijedi razdoblje snažnog širenja. Nama otvara filijale diljem Zagreba, Rijeke, Osijeka i Karlovca, a 1952. postaje samostalno poduzeće. Pod vodstvom dugogodišnjeg direktora Franje Balena, Nama uvodi samoposluživanje, otvara robne kuće na Trešnjevci, Kvaternikovu trgu, u Dubravi, Trnskom, Volovčici, ali i diljem Hrvatske i Slovenije.
Do 1980-ih Nama ima 3300 zaposlenih i čak 21 posto udjela u ukupnoj maloprodaji – brojke koje danas zvuče gotovo nestvarno. Posebna priča je Nama u Rijeci, smještena u austro-ugarskoj zgradi na Korzu. Iako je bila jedna od najvrjednijih trgovačkih nekretnina u gradu, nakon nacionalizacije dodijeljena je zagrebačkoj Nami, koja je desetljećima koristi isključivo kao izvor prihoda, bez ozbiljnijih ulaganja. S vremenom promet pada, a u privatizacijskim godinama 1990-ih zgrada završava u rukama preprodavača.
Devedesete su bile pogubne. Sumnjiva privatizacija, pad kupovne moći i promjena tržišnih pravila doveli su do naglog pada poslovanja. Već 1993. udio Name u maloprodaji pada na 5,3 posto. Godine 2000. Nama odlazi u stečaj, a time simbolično završava jedna od najvažnijih trgovačkih priča ovih prostora. Iako je stečajni postupak formalno trajao još godinama, sudbina Name kao robne kuće bila je zapečaćena. Zaposlenici koji su u Nami radili cijelih 26 godina u stečaju rekli su kako im nije bilo lako – nisu bili kreditno sposobni, radili su još poslova sa strane, nisu znali hoće li dobiti plaću ili ne.
Još dvije godine novi ih je vlasnik dužan ispoštovati i ne otpustiti, a onda – tko zna što. Naime, novi vlasnik zgrade u Ilici 4-6, sukladno posebnim uvjetima prodaje, obvezan je u trenutku primopredaje preuzeti radnike na razdoblje od dvije godine. Ipak, poslovanje se više neće odvijati pod imenom Nama d.d. u stečaju. Redovi i gužve u Nami zbog popusta podsjetili su na neka bolja vremena, kad je to bila svakodnevica. Ponovno se čuo žamor i uzbuđenje kupaca, ali su mnogi i komentirali koliko im je žao da gradska legenda odlazi u povijest.
Odluku o rasprodaji donijela je marketinška služba Name d.d. u stečaju, kako bi tako potaknula interes kupaca. Time se definitivno potvrđuje odlazak Name iz središta Zagreba, ali i najavljuje jednaka sudbina “male” Name na Kvaternikovu trgu, posljednje preostale robne kuće nekadašnjega trgovačkog diva.
Što donosi budućnost?
Kako je rekao stečajni upravitelj Mikić, nepodmirena potraživanja vjerovnika Name d.d. u stečaju iznose između 25 i 30 milijuna eura, što znači da se prodajom zgrade u Ilici neće moći namiriti svi vjerovnici. Zbog toga će, nakon dovršetka tog procesa, uslijediti i prodaja robne kuće na Kvaternikovu trgu, i to pod istim uvjetima kakvi su vrijedili i za prodaju Name u Ilici.
Dok se rasprodajni plakati i dalje smiješe prolaznicima u Ilici, i dalje se ne zna u što će se to zapravo Nama pretvoriti. Budući vlasnik zgrade Name, tvrtka Izbor šesti, još je sredinom listopada prošle godine uplatila 5,147 milijuna eura jamčevine, što je evidentirano na računu Financijske agencije, no o svojim konkretnim planovima za sudbinu legendarne robne kuće zasad se nije javno i jasno očitovala.
Izbor šesti relativno je nova tvrtka – osnovana je u kolovozu 2025., s temeljnim kapitalom od 2500 eura i sjedištem u Solinu. Prema sudskom registru, među osnivačima su Nina Banović i Ivan Budalić, dok su kao članovi Uprave i direktori upisani Andrija Banović i Ante Budalić. Iako ime tvrtke zasad široj javnosti ne znači mnogo, prezimena koja stoje iza nje itekako su poznata poslovnim krugovima. Banovići su se, naime, afirmirali kao bivši vlasnici optičkog lanca Anda, nekadašnjeg lidera na hrvatskom tržištu, dok su Budalići već godinama aktivni u sektoru nekretnina, ponajprije kroz iznajmljivanje i upravljanje poslovnim prostorima. Upravo ta kombinacija maloprodajnog iskustva i nekretninskog “know-howa” dodatno je potaknula nagađanja o tome kakva budućnost čeka Namu u Ilici.
Iako službene potvrde nema, u poslovnim kuloarima sve se češće spominje mogućnost da bi se, nakon isteka obveznog dvogodišnjeg razdoblja u kojem se mora zadržati postojeće stanje, u prostor nekadašnje robne kuće mogli useliti veliki međunarodni brendovi. Među imenima koja se najčešće spominju je Zara, s kojom Budalići već imaju iskustva iz nekadašnje robne kuće Maja u Splitu. S druge strane, pojavljuju se i spekulacije o ambicioznijoj prenamjeni prostora u “boutique” hotel, iako takav scenarij nailazi na ozbiljna ograničenja.
Naime, jedna od najreprezentativnijih zagrebačkih građevina s kraja 19. stoljeća, poznata i kao nekadašnja robna kuća Kastner i Öhler, prije nekoliko je godina, na inicijativu Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture, upisana u Registar kulturnih dobara. Za zgradu je propisana preventivna zaštita u trajanju od četiri godine, što sa sobom nosi niz jasno definiranih obveza.
Osjetljiva ravnoteža
Ta zaštita podrazumijeva očuvanje izvornih arhitektonskih obilježja građevine – od uličnih pročelja i gabarita, preko katnosti pa sve do sačuvanih dijelova interijera. Uz to, zadržava se i trgovačka namjena objekta, što znatno sužava manevarski prostor budućem vlasniku.
Drugim riječima, iako se sudbina Name u Ilici tek treba službeno definirati, jasno je da svaka buduća transformacija mora balansirati između tržišnih ambicija, povijesnog naslijeđa i strogo propisanih konzervatorskih pravila – a upravo taj balans čini ovu priču jednom od najzanimljivijih zagrebačkih urbanih tema ovoga trenutka. Nama nikada nije bila samo mjesto kupnje. Bila je dio svakodnevice, orijentir u gradu, mjesto trošenja prvih plaća, kupovanja školskih torbi, zimskih kaputa i sjaj novogodišnjih izloga. Bila je scena urbanog života – i upravo zato njezin nestanak ne znači samo kraj jedne tvrtke, nego i kraj jednog načina života.
