Do svoje četrdesete godine već je pokrenuo dvije uspješne IT tvrtke u Hrvatskoj koje posluju globalno. Tomislav Car osnovao je Infinum još kao student FER-a, a 2022. godine i drugi startup Productive, u kojem je CEO. U podcastu “Poslovni svijet s Ilijom Jandrićem” govorio je o rastu, pogreškama, liderstvu, europskim regulacijama i pitanju koje visi u zraku: kamo ide IT industrija i tko će u njoj opstati?
Prije tri-četiri godine odlučili ste napustiti Infinum koji ste osnovali kao student. Odnosno, ostali ste suvlasnik, ali ste se odlučili posvetiti novoj tvrtki i osnovali Productive. Zašto?
Infinum je tada već postojao nekih 16-17 godina i već je bio uspješna, etablirana tvrtka, a mi smo unutar nje počeli razvijati novi proizvod, Productive, te osnovali novu firmu i “spinoffali” to napravivši novi tim i sve drugo. U nekom sam trenutku imao dvije stvari u rukama i postalo mi je jasno da se ne mogu izravno fokusirati na obje. U firmi sam imao dobar tim ljudi koji je mogao sve nastaviti voditi i jednostavno sam odlučio: idem probati nešto novo, malo drukčiji “risk profil”, drukčije tržište… I dalje je to softver, ali ima i nekih promjena.
U čemu se bitno razlikuju proizvodi koje nude Infinum i Productive?
Na IT tržištu najčešće postoje dva tipa firmi: one koje nude usluge, recimo, razvijaju softver za brojne klijente širom svijeta, te one koje razvijaju svoje proizvode i imaju intelektualno vlasništvo nad njima. Konkretno, Productive je takva firma koja nudi jedan proizvod, zove se SaaS (Software as a Service) i cijeli je naš. Uzmeš pretplatu i u pitanju je nešto kao Netflix, nešto što ljudi koriste, ali u poslovne svrhe.
Kao Microsoft Office?
Odličan primjer. Isti biznis model kao naš… Dok Infinum odgovara na konkretne zahtjeve i potrebe klijenta.
Koliko je bilo teško pokrenuti novu firmu iz početka?
Dosta teško. Naravno, veliko je zadovoljstvo kad je gotovo, ali dok radiš, pitaš se “što mi je ovo trebalo”. Morao sam puno više naučiti o digitalnom marketingu. U Productiveu sve prodajemo online, kroz nekakve digitalne alate, oglašavanje… Nisam toliko znao ni o tome kako posložiti cijeli tim. U Infinumu je većina firme bila inženjering, dok je u Productiveu pola firme razvoj, a pola funkcije kao prodaja, marketing, korisnička podrška… stvari koje smo morali razviti. Bilo je dosta teško, ali sad već mogu reći “mi to znamo raditi”.
Koliko je zaposlenika u Productiveu, a koliko u Infinumu?
U Productiveu je nekih 140 ljudi, a u Infinumu nešto više od 400 plus vanjski suradnici.
Gdje nalazite sve te stručnjake?
Infinum djeluje globalno, prisutan je u sedam do osam zemalja, prilagođavajući se blizini klijenata. I dalje je core u Hrvatskoj – 70 posto Infinuma i dalje je tu. Productive je većinski baš na ovom teritoriju. A gdje nalazimo ljude? Privlačimo dva ključna profila: mlade talente s potencijalom za učenje i iskusne stručnjake. Uvijek težimo uravnoteženoj kombinaciji, ulažući u zadovoljstvo zaposlenika – nagrade za najboljeg poslodavca potvrđuju to za obje tvrtke.
Što sve radite da budu sretni?
Svašta – od konkurentnih plaća i dioničkih udjela do fleksibilnog ljetnog četverodnevnog radnog tjedna. S druge strane, očekujemo visoke performanse i predanost poslu, uz kontinuirano ulaganje u edukaciju i razvoj.
U jednom ste intervju rekli da je vrlo bitno da raspon plaća bude interno pravedan. Kako to rješavate?
Imamo sustav kompetencija i razina za 50 softverskih inženjera, dizajniran što je objektivnije moguće. Redovito prilagođavamo vrijednosti pozicija tržištu – neke danas vrijede više nego prije. Moramo privući talente, ali i interno ih razvrstati po razinama. No, što sam htio reći u tom intervjuu? Ne bi ti trebalo biti neugodno da sutra izađe lista plaća i netko kaže da je netko duplo ili 300 posto plaćeniji od njih i da svi onda pitaju zašto.
Koja su vam glavna tržišta?
U principu, uvijek zapadna – Amerika, zapadna Europa itd. Productiveu su glavna tržišta Velika Britanija, Amerika, Nizozemska, Australija, Novi Zeland… Infinum ima i urede, primjerice, opet UK, SAD, Nizozemska, pa Zagreb i Ljubljana. Tržišta su nešto većeg standarda.
Kako je voditi globalnu kompaniju iz Hrvatske, a konkurenciju svakodnevno čine stotine tvrtki?
Productiveovi su konkurenti svi izvana, nema nikog u Hrvatskoj. Kupci su opet po cijelom svijetu. Najveći je tu problem naučiti ljude da razmišljaju tako globalno da možete razumjeti kulturološke ili komunikacijske razlike. Engleski mora biti perfektan, naša je komunikacija konstantno na tom jeziku, i neće vas nitko shvatiti ozbiljno ako pričate neki “pidgin english”. Ali, puno radimo i u Njemačkoj gdje imamo ljude koji govore njemački. Tu nam je AI puno pomogao jer dobar dio podrške radimo pismeno. Sve rade ljudi kojima AI može pomoći oko prevođenja, a kulturološka razlika se smanjuje. U Hrvatskoj nema puno znanja u izgradnji SaaS firmi, AI-ja, pa da sad imate golemo tržište stručnjaka i svi sve znaju.
Kako se uspijete istaknuti u takvoj konkurenciji i dobiti posao na, recimo, Novom Zelandu?
Proizvod vam mora biti bolji od onoga što se tamo nudi. Kupci gledaju kvalitetu proizvoda i podrške, cijenu, a to što smo iz Hrvatske, uopće im nije bitno. Pogotovo kad kupuju proizvod. Zanima ih kvaliteta i mi kao firma, jesmo li živi, hoćemo li opstati… Najbolja reputacija je usmena preporuka, kad ljudi koji koriste softver kažu za njega. Ništa ne znači ako sve izgleda dobro, ali kada počnete koristiti…
U Infinumu se više ne bavite upravljanjem i poslovanjem?
Ne, više sam u upravnom odboru, a u Productive sam izvršni direktor.
U što ulažete dobit kad je ostvarite?
Ulažemo u razvoj proizvoda te širenje, marketing i rast na drugim tržištima, zapošljavanje, nove aktivnosti… Sve reinvestiramo, kao i u Infinumu, ali na drugi način. Infinum je posljednjih godina radio dosta akvizicija te je glavnina otišla tamo. Mislim da smo tamo sada napravili četiri akvizicije u kombinaciji s nekim sredstvima, kreditiranjem, ali u oba slučaja, ulaže se u rast.
Vratimo se na početke, studentske dane kad s kolegama osnivate tvrtku iz banalnog razloga – da biste dobili honorar za svoj rad.
Da, nije tada, prije 20 godina, u Hrvatskoj postojao IT kako ga sada percipiramo, niti smo znali što je to. Htjeli smo poslati fakturu za nešto što smo mislili napraviti i onda smo shvatili da nam je za to potrebna firma. No da, kao studenti bavili smo se programiranjem, studirao sam FER. Već smo tada shvaćali kako raditi proizvode, a zapravo smo počeli još u srednjoj školi.
Kako je funkcioniralo to da paralelno studirate i vodite tvrtku?
Bilo nas je dvoje pa nije bilo teško voditi tvrtku. Kad smo diplomirali, odlučili smo da od toga želimo napraviti ozbiljan biznis. Ali, već smo tada imali ozbiljan “track record”. Radili smo neke pogreške jer nikad kod nekog drugog nismo bili zaposleni, od prvoga dana radili smo za sebe, tako da su sve loše stvari koje smo napravili bile naše. Sve ima svoje pluseve i minuse.
Odbijali ste ponude da prodate Infinum ili da uđu strateški partneri, investitori?
Interes uvijek postoji, što potvrđuje da radite dobar biznis, no prodaja nam nije ni danas cilj.
No, postoji li ponuda koju ne biste mogli odbiti?
Uvijek postoji, ali… Trenutačno nismo u toj fazi da bismo to gledali. Ali da, kada ti dođe Google kao Photomathu… To je razgovor koji želiš – Google sada radi u Hrvatskoj, imaju hrpu inženjera, to je cool stvar. Sada si zakucamo neki cilj gdje želimo biti za tri godine. Kada to ostvarimo, idemo dalje.
Možete li pojasniti tezu da se bolje radi kad nema novca?
To sam također negdje rekao… Cijelu smo karijeru gradili tako da smo zaradili neki novac i reinvestirali to. Ako nemate novca, ili barem previše, uvijek ste nekako fokusirani na to da to što imate ispravno alocirate – da niste pijani milijarderi, ne trošite na gluposti, bavite se bitnim stvarima… I uvijek ste malo našpanani, ali svakako taj dodatni motiv donosi dobre rezultate, a kod nas je to potvrđeno.
Što vam je najvažnije pri izboru suradnika?
Osobni integritet. Znam, zvuči floskulasto, ali bitno je vjeruješ li tom čovjeku, da će napraviti to što ste dogovorili da će napraviti. Bez toga, sve drugo pada u vodu. Može biti super stručnjak, ali ako ne funkcioniramo na toj razini… Teško je na prvu steći povjerenje. Ključna je komunikacija – kad s nekim puno komuniciraš, imaš i povjerenje. Sada puno komuniciram s ljudima, zapravo, cijeli dan to i radim, što postaje problem kad biznis raste. Imamo sad već nekih 140 ljudi i daljnju tendenciju rasta, ove godine vjerojatno ćemo narasti za 30 do 40 ljudi i onda postaje kompleksno kako to sve organizirati a da zadržiš dobre komunikacijske kanale.
Kako reagirate kad imate ideju za koju mislite da je odlična, a suradnici su skeptični?
Dobro pitanje – jer nekad su u pravu. Ključno je otkriti tko je u pravu. Volim suradnike koji znaju dobro debatirati o stvarima. Bitno je da ono što se dogovorimo, i napravimo, bez obzira na to tko je bio u pravu. Ego tu treba ostaviti po strani.
Poduzetnik ste od studentskih dana, dakle, više od 20 godina. Jeste li ikad pomislili na odustajanje?
Nikad ozbiljno. Bilo je dana kad nije lako, netko da otkaz, netko otkaže posao, ali sad je taj stres manji jer nekako kužim da se sve to može riješiti. Rijetki su nerješivi problemi. Pozitivna mi je karakteristika činjenica da zaboravljam loše stvari.
Koju pogrešku uočavate danas kod mladih poduzetnika?
Uvijek istu. Počnu nešto raditi, a nisu to dovoljno dobro istražili. Možda su se zaljubili u tu neku svoju ideju, a nisu je dovoljno dobro osmislili. Možda im je i prvi put. Radiš neki novi startup, ali jesi li najprije proučio prethodne startupe u tom području – zašto su propali, što su pokušali, zašto nije uspjelo? Uglavnom to pitam ljude koji mi dođu pa shvatim da nisu sve to proučili, nego su se više “bacili na glavu”. U redu je riskirati, ali napravi domaću zadaću. Jer, uspije li, to će ti postati život, potrošit ćeš na to sljedećih deset godina. Prve rezultate vidjet ćeš za godinu, dvije ili tri, u tom roku vidjet ćeš povlači li tržište to što nudiš. Ako startup opstane deset godina, onda vrijedi, više i nije startup nego kompanija.
Kakvo je stanje u hrvatskoj ICT industriji?
Normalno – možda je to najbolja riječ. Nije da smo u fazi eksplozije, ali nije ni kataklizma, da firme propadaju. Mislim da je dobro vrijeme za kretanje u nove biznise i pokretanje startupa zbog umjetne inteligencije. Nova je tehnologija i platforma promjena. Često to uspoređujem s Infinumom koji je krenuo na valu mobilnih aplikacija koje su se upravo tada pojavljivale, a nikome nije bilo točno jasno što je to, koje će platforme preživjeti.
Koje su prednosti i mane Hrvatske kad pričamo o IT industriji?
Nekad je Hrvatska bila jeftinija destinacija. Sada više nije, ali je uspjela postati kvalitetnija, obrazovanija, ima puno više stručnjaka u području, firme su bolje. I dalje mislim da smo dobra destinacija, iako se inflacija osjeti na cijenama.
Kako vam na poslovanje utječu regulative EU-a kojih u Americi, konkretno, nema.
Meni i ne puno. Nešto malo moramo se baviti GDPR-om, elektronskim fakturiranjem… Mimo toga, ne toliko.
Ide li Europa u dobrom smjeru s tom regulativom?
Uzet ću primjer GDPR-a. Kao princip nije loše – ljudi imaju pravo na svoje privatne podatke koje nitko ne može prodavati. Mislim da je to dobra stvar. Možda su realizacije glupe, kao kad na svakoj stranici stišćemo “prihvati kolačiće”… Neke stvari nemaju smisla, neke imaju. Svakako nisam u skupini ljudi koji ne bi ništa regulirali.
Kako u svom biznisu koristite umjetnu inteligenciju?
Sada puno. Dobar dio našeg biznisa sada radi samo AI funkcionalnosti unutar proizvoda. Naši timovi unutar firme – programeri, marketing – svi koriste AI za razne primjene, od kodiranja, prevođenja, generiranja sadržaja… Privatno ga često koristim za menadžerski dio posla, više kao savjetnika u stilu “kako bi sad reorganizirao firmu, nazvao funkcije…” Dobiješ dobrih ideja. Najčešće je pitanje “kako najbolje firme na svijetu rade to i to”. Privatno AI koristim za hrpu stvari.
Kako će se dalje razvijati? Recimo, u idućih pet godina…
Apsolutno stvari idu u smjeru agentizacije. Ključno je što firme moraju tu početi vidjeti neke povrate, prije svega, financijske, koji sada nisu toliko vidljivi. Ulaže se puno u cijelu tu industriju. Glavno je pitanje dokle može kvaliteta tih LLV-ova doći – sada su došli do neke razine. Hoće li se sad pojaviti neki Chat GPT 6 koji će nešto raditi bolje, ne znam. Mislim da se firme dosta bore da njihovi zaposlenici to koriste. Hoće li zamijeniti neka radna mjesta? Neka sigurno, neka već jesu, ali pojavljuju se drugi poslovi.
Već sada imamo slučajeva da korisnici žele povratak ljudi da bi razgovarali s njima, a ne s AI agentima…
Ima i kod nas situacija da korisnici žele razgovarati s ljudima u korisničkoj podršci, ali većinom ipak ne. Dobiju odgovor odmah, u tri ujutro, a budućnost leži u zajedničkom radu – ako problem ne riješi agent, riješit će ga čovjek. Kod nas više od pola upita rješava AI.
Tko će opstati?
Bolje je pitanje: tko neće – firme koje misle da na njih to nimalo ne utječe. Znam da će se nešto sigurno mijenjati.
Što planirate u iduće tri godine?
Glavno nam je u Productiveu da raste software u smislu proizvoda, korisničke baze, da pobijedimo sve konkurente koje možemo pobijediti i paralelno razvijemo AI biznis. Platforma smo koja ima puno podataka i konteksta, a to je veoma pogodno za AI. Glavni problem umjetne inteligencije danas je ako nema podatke, a mi ih imamo.
Koliko imate slobodnog vremena uz menadžerski posao?
Trudim se da ne radim vikendom i redovito ići na godišnji odmor.
Imate tri automobila i tri motocikla?
Benzinski, električni i oldtimer automobil, a motocikle volim cijeli život i bila mi je motivacija da skupim novac za to. Čim sam malo bolje zaradio, kupio sam motor. Vozim stalno kad je toplije vrijeme, a putovanja općenito volim.
Oldtimer?
Imam Porsche iz 1983.
Koje biste destinacije izdvojili?
Najprije Island. Hrana je vrlo zanimljiva, priroda nevjerojatna, a ljudi neobični i duhoviti. Zatim Kostarika, mislim da je jedna od najsretnijih zemalja na svijetu, iako nije bogata. Baš smo išli na neku turu konjem kroz šumu, a usred te šume upitao sam našega vodiča: “Zašto ste vi tako sretni?” Odgovorio je: “Pogledaj oko sebe, zašto ne bih bio sretan?” A zanimljiv mi je i Tajland. Volim Aziju, želja mi je motorom prijeći Vijetnam.
Gdje planirate još putovati?
Volio bih bolje obići Južnu Ameriku: Argentina, Čile i Peru. Spomenuo sam Vijetnam pa Japan… Lista je pozamašna.
