Iz europske perspektive ističe se da trgovinski sporazum EU-Indija može, idealno, podvostručiti europski izvoz u tu zemlju do 2032. godine i srezati oko četiri milijarde eura godišnje u carinama, a njegovo stupanje na snagu, kad se završi ratifikacija i srede papiri, očekuje se za godinu dana. Uzmimo za primjer neki njemački auto. Indijski kupac plaća sada 110 posto carine na, recimo, BMW, a kad trgovinski sporazum stupi na snagu, to će se postupno snižavati i za nekoliko godina biti samo deset posto skuplji od cijene po kojoj se prodaje u Europi.
Kumulativan efekt
Prema procjenama “think tanka” State Bank of India, Indija bi oko 2030. godine mogla postati zemlja višeg srednjeg dohotka te se svrstati među tri najveća gospodarstva na svijetu. Makar neravnomjerno, to znači rast srednje klase, a u indijskim razmjerima to su stotine milijuna ljudi potencijalno zainteresiranih za europske proizvode. Osim automobilske industrije, ovaj ugovor oraspoložio je i farmaceutsku i kemijsku industriju, proizvođače strojeva, kućanskih uređaja i mnoge druge.
Primjerice, BMW, Mercedes-Benz, Volkswagen i Renault dali su na znanje da su nestrpljivo čekali ovaj sporazum za proširenje svoga poslovanja. U Indiji je, naime, već prisutno oko šest tisuća europskih tvrtki. S indijske strane očekuju od Europe još jače investicije u svoju auto-industriju kako bi tu granu ojačali i posljedično integrirali u globalne lance vrijednosti. Investicije se čekaju naročito u sektoru gdje Indija ima snažne kadrove, a to su AI, IT, općenito digitalne usluge i softver. Primjerice, danski Novo Nordisk proširit će poslovanja u Indiji, s naglaskom na tamošnje AI startupe. Nijemci potpisuju ugovore na područuju interneta stvari, e-mobilnosti i smart tech tehnologija. Već je pripremljeno jačanje trgovinskih ruta s Europom – putem najavljenih investicija u luke, na primjer.
Indijci su zainteresirani i za prodaju svojih lijekova i medicinske opreme. Radno intenzivni sektori, kao tekstilni, očekuju znatnu korist od otvaranja europskog tržišta. Ukratko: Indija očekuje razvoj i svojih visokotehnoloških sektora i usluga, ali i jaču mobilnost visokoobrazovanog kadra između Indije i Europe. Indija raste sedam posto godišnje i, premda ne očekuju da će im ovaj ugovor donijeti dvostruko, ipak bi efekt mogao biti kumulativan: jedan trgovinski ugovor na drugi – jer ovaj s EU nije jedini koji je New Delhi u posljednje vrijeme sklopio.
Uglavnom, evo trgovinskog sporazuma koji pozdravljaju na obje strane, a hoće li nekome za 20 godina izazvati glavobolju – o tom, potom. Razlog što je ovaj trgovinski ugovor bio dogovaran punih 18 godina u tradicionalnom je indijskom protekcionizmu i u tome što je EU inzistirala na nižim carinama, jasnim pravilima i zaštiti patenata. Posebna tema su visoki europski standardi. Za problem poštivanja EU standarda postoji okviran sporazum, ali će se konkretno rješavati kad nešto iskrsne. Indija i dalje zadržava svoje, niže nego europske, standarde u dijelovima farmaceutske industrije i zaštite podataka. Prilagodbe će trajati godinama. Važan moment, kojim je EU pokazala koliko joj je stalo, zbio se prije godinu dana kad su Ursula von der Leyen i cijeli kolegij povjerenika, svih 26, kolektivno otputovali u New Dehli, kako bi jasno pokazali koliko je Europi stalo do dogovora.
Obično se navodi da je “trigger” za finalizaciju pregovora i ovog sporazuma bila američka politika carina, Trumpov udar i na EU i na Indiju. Ali, činjenica je da je Indija i prije dolaska Trumpa bila počela otvaranje i da je premijer Narendra Modi ranije dogovarao, a tijekom ove godine potpisao trgovinske ugovore u srpnju prošle godine s Velikom Britanijom, a u listopadu s EFTA-om (Švicarska, Norveška, Island, Lihtenštajn). Cijela geografska Europa trgovat će slobodno s Indijom.
Washington je loše reagirao na ovaj europsko-indijski ugovor, uz prigovor da Indija kupuje rusku naftu, a onda Europljani kupuju tu istu naftu rafiniranu u indijskim rafinerijama. “Tako Europljani financiraju rat koji se vodi protiv Europe, protiv njih samih, dok se Donald Trump trudi da taj rat privede kraju.” Ova izjava Scotta Bessenta, Trumpova glavnog tajnika za financije, posvuda se ponavlja, a nije da je netočna. Točna je. Međutim, europska procjena je da je iluzorno očekivati od Indije da se odmakne od Rusije. Dvije zemlje jednostavno su suviše bliske. Godine 2000. sklopili su strateško partnerstvo, no temelj toga bilo je političko prijateljstvo koje traje od doba Hladnoga rata i pokreta Nesvrstanih. Indija kupuje rusku naftu, ruske avione, tenkove, raketne sustave, a održavali su i zajedničke vojne vježbe. Dakle, povezuju ih povijest, energija, oružje, ali i trgovina.
Ali, EU, iako saveznica Ukrajine, nije u prilici da bude sitničava, a osim toga, ako postoji išta što EU savršeno razumije, to je trgovina. Isto tako, Indija ne prigovara Putinu veliku bliskost Rusije s Kinom, s kojom sama ima komplicirane odnose. Kina je najveći trgovinski partner Indije, ali dvije zemlje stalno imaju probleme oko granica na Himalaji. No, uz to, Kina je sve asertivnija na Indopacifiku, toj novoj šahovskoj ploči, prostoru od Arapskog poluotoka pa do Japana, što uključuje i Australiju. Indija je središnja sila u tom području kojega značenje stalno raste.
Kako Trump ‘povezuje’ svijet
Kako Kina grabi tim oceanom, New Delhi se želi približiti i Japanu, i Australiji i Novom Zelandu, u skladu sa svojom vizijom tog područja, kao otvorenog i prosperitetnog – makar, tko zna što je ostalo od te vizije u novoj podjeli svijeta. Istodobno, iako su veliki rivali, i obje nuklearne sile, Kina i Indija nastoje balansirati svoje odnose jer im, pogotovo sada, ne odgovaraju sukobi.
Međutim, Indija nastoji diversificirati svoju trgovinu, biti mnogo manje ovisna o Kini nego što jest. To je i razlog sadašnjega indijskog približavanja EU-u. Sa svoje strane, EU je također pooštrila retoriku prema Kini. Istina je da se i EU, kao i Velika Britanija, okreće oko sebe što bi se moglo učiniti sad kad je vječno prijateljstvo s Amerikom puklo, ali Kina je, iako je to što i francuski predsjednik Macron i britanski premijer Starmer pokušavaju, ipak, barem u dogledno vrijeme, predaleko.
Američko-indijski odnosi ohladili su se nakon što je Donald Trump grubo udario carinama Narendru Modija. Bazične carine su 25 posto, ali tekstil, koža i obuća, aluminij i čelik i mnogo drugih proizvoda – osim poluvodiča! – su na 50 kad se ubroje dodatne carine. Naime, odnosi indijskog premijera i američkog predsjednika bili su izrazito srdačni. U prvom mandatu, 2020. godine Donald Trump bio je u Indiji, u posjetu poznatom pod imenom Namaste Trump, Modi je više puta bio u Washingtonu, a povezivala ih je i želja da se u Indopacifiku ukroti Kina. No, uzalud sve to jer kad Modi nije pristao na Trumpov ultimatum da ne kupuju rusku naftu, carine su ga poklopile.
Konačno i EU vodi sličnu politiku diversifikacije i hvatanja trgovinskih ugovora, dakako, manjih od ovog s Indijom, ali svejedno važnih. Indija i EU imaju sada slične ciljeve. Amerika je tako, za sada, efikasno udaljila od sebe i Europu i Indiju i približila ih.