Na uvijek zanimljivo pitanje koje dobivam: “Jesi li tako zamišljala svoj karijerni put?” – moj redoviti odgovor je: “Ne!” Međutim, kad pogledam unatrag od prvih koraka u poslovnom okruženju do danas, uviđam da put koji sam prošla drukčije nije ni mogao završiti.
Ako si osoba koja uvijek želi naučiti nešto novo, koja želi čuti i konstruktivnu kritiku prema kojoj bi se korigirala, ako si osoba koja želi nemoguće pretvoriti u moguće, ako se ne bojiš donositi odluke (dapače, čak to i voliš), ne bojiš se odgovornosti i, što je najvažnije, djeluješ motivirajuće na okolinu i suradnike, onda će ti se vodeća pozicija u određenoj strukturi, kad-tad i prirodno dogoditi.
Otkrivanje novog
Putovanja su uvijek bila važan dio mog života. Od djetinjstva sam uživala putovati bilo gdje i bilo kako. Naravno, kad sam s četiri godine otkrila avion kao prijevozno sredstvo, to je vrlo brzo postalo i moj omiljeni način putovanja. Moja druga velika ljubav bila je naučiti engleski jezik. Svoj prvi tekst na engleskom prevela sam si s 12 godina i shvatila da mi taj jezik čak i dobro ide. Dinamičnost putovanja, otkrivanje novih destinacija, ljudi i kultura, putovanja avionom i korištenje engleskog jezika, bili su dosta bitan motiv zbog kojeg sam vrlo rano svoje želje uobličila u jednu generalnu želju da jednoga dana radim u industriji putovanja.
Na svom razvojnom putu svaku stepenicu odradila sam na vrijeme i na način koji mi je davao podstrek da idem dalje, da se usudim prihvatiti nešto više, da uz novu odgovornost, dođem i na novu razinu učenja. Najveći izazov bio je promatrati sebe. Kako ću se nositi s nepoznatim situacijama, kako ću na njih odgovarati i hoće li me one zaintrigirati da uđem dublje, da se penjem više, na ljestvici koja nosi još više neizvjesnosti, ali i još više adrenalina. Stjecala sam s vremenom tu čvrstinu koja je nužna, da sačuvaš svoj unutarnji emotivni i mentalni svijet, da radiš distancu između sebe na poslu i sebe doma, a da si ipak cjelina. S vremenom sam postala zahvalna i svima onima koji mi na tom putu baš i nisu imali želju pomagati.
Oni su me najviše očvrsnuli. Nepravda može ostaviti trag, ali kada taj trag pretvoriš u životni put, na kojem si nešto naučio, onda s vremenom otpustiš ljutnju i shvatiš da je i to trebalo, kako bi očvrsnuo kao osoba. Srećom, svega je nekoliko osoba zbog kojih sam naučila kako nešto neću raditi, ako ikada budem na sličnoj poziciji. Svi ostali, moji prethodni mentori, šefovi, direktori, na mene su djelovali motivirajuće i ohrabrujuće. Često te pitaju: “Tko ti je bio uzor?” Uzor nikada nije jedna osoba. Uzor su situacije koje se događaju, a koje ti razotkriju pojedince koji te oduševe svojim postupcima, svojim odnosima prema drugim ljudima i svojim pristupom. Od takvih naučiš puno. Mozaik takvih ljudi na profesionalnom putu na svakog djeluje pozitivno.
Liderstvo je po meni, prije svega odgovornost i obveza da potičeš učenje, rast i razvoj suradnika i tvrtke koju vodiš. Liderstvo je niz vještina koje si kroz godine rada izbrusio, kojima si se istaknuo od drugih i zbog kojih problem vidiš prije nego što se dogodio i nađeš rješenje prije nego što je problem nastao.
Zdrava komunikacija
Biti liderica ponekad znači biti usamljena i sama nositi svoje misli – ne zato što ih ne želiš podijeliti, nego zato što je tvoja uloga da zaštitiš suradnike od izazova koje samo ti trebaš riješiti. Generalno mislim da liderstvo danas ne prolazi bez dijaloga, bez empatije i zdrave komunikacije. No, hijerarhija mora ostati temeljna postavka bilo koje organizacije. Bez hijerarhije imamo anarhiju. Otvoreno komuniciranje strateških ciljeva, vizija, planova i aktivnosti bitno je za buđenje odgovornosti na svim razinama u kolektivu. Svi su važni sudionici na putu prema ostvarenju cilja.
Moj put gradio se od operativnih do strateških razina, temeljito. Moj put gradi se i dalje. Dinamično okruženje očekuje od lidera i dinamično upravljanje. Otvorenost i razmišljanje izvan okvira ključne su karakteristike koje su danas nužne za upravljanje ljudima i poslovnim procesima. Uključivost je prijeko potrebna, borbenost poželjna. Osmijeh mora ostati dio nas i kad je najteže. Hladna glava vodi posao u racionalnim okvirima, a svi mi moramo biti mjerljivi i kad mislimo da je kreativnost najvažnija.
Zapravo kad bolje razmislim – ja uopće ne radim jer sam odabrala raditi posao koji volim!
