Mnogi strateški dokumenti koje pokreće i usvaja Vlada Andreja Plenkovića donosila je u zadnji čas ili i nakon što je već trebala startati njihova primjena. Najdrastičniji slučaj definitivno je industrijska strategija, koja je na snazi trebala biti od 2021. do 2027. i – koja nikad nije donesena. No, to po svemu sudeći neće biti i slučaj s idućom, koja će se odnositi na razdoblje od 2027. do 2034. Njezinu pripremu Vlada je pokrenula prije nekoliko dana, na posljednjoj sjednici u 2025. Formalno, bit će to Nacionalni plan za razvoj industrije Republike Hrvatske, no i u samom pojašnjenju Vlada konstatira kako je riječ o svojevrsnom nastavku Industrijske strategije RH za razdoblje od 2014. do 2020.
Akcijski plan
Ministarstvo gospodarstva i tim ministra Ante Šušnjara iz Uprave za industriju u zadatak je dobio i da u roku od 30 dana okupi stručni tim koji će strateški dokument i akcijski plan za njegovu provedbu izraditi i pripremiti za daljnju proceduru. To ministru Šušnjaru ne bi trebao biti složen zadatak, budući da je po imenovanju na tu poziciju upravo industriju istaknuo kao svoj prioritet. Dokument koji je zatekao i koji je trebao nadomjestiti industrijsku strategiju 2021.-2027., (nakon što je njezina izrada zapela najprije zbog pandemije koronavirusa, potom ukrajinskog rata i na kraju parlamentarnih izbora), a koji je inače bio nazvan Nacionalni plan razvoja industrije, Šušnjar je u međuvremenu vratio na doradu.
U intervjuu za Poslovni dnevnik u rujnu objasnio je da nije želio donositi “alibi dokument” jer za njega nisu bila osigurana sredstva za provođenje. Sredstva iz europskih fondova i NPOO-a već su bila alocirana na druga ministarstva i projekte. Osim novca, industriju obuhvatilo i nizom drugih strateških dokumenata iz drugih resora, nabrojao ih je čak devet. No, plan mu je da se to promijeni i da se iz novog višegodišnjeg financijskog okvira sredstva za industriju usmjeri prema Nacionalnom planu razvoja industrije koju će izraditi Ministarstvo gospodarstva koje ima formalnu odgovornost za industrijski sektor. Konkretne detalje javne politike za industrijski sektor, s mjerama i projektima, te izvorima sredstava povjerit će stručnom timu, no tri su smjera koja je u intervjuu za Poslovni Šušnjar istaknuo važnima u pripremi novog strateškog dokumenta za industriju.
“Prvi je rast i razvoj postojeće prerađivačke industrije i jačanje njezine konkurentnosti. S tim je povezan i drugi smjer, odnosno intenzivnija dekarbonizacija postojeće industrije gdje god je to moguće. Treći je razvoj novih industrija, primjerice, proizvodnja baterija. Nešto što nema u Hrvatskoj, a postoje naznake da imamo mogućnosti to razviti”, najavio je Šušnjar. U pravilu slične strategije i u drugim zemljama u posljednjih deset godina nemaju u fokusu pojedinačne djelatnosti na kojima će se temeljiti razvoj i koje treba jače podupirati, kako je to nekada bila praksa, nego su dekarbonizacija i digitalizacija prioriteti prema kojima se dalje usmjerava i financijska sredstva.
Geopolitička nesigurnost
Šušnjar je o temi konkretnih djelatnosti u hrvatskoj industriji, koje po njemu imaju perspektivu, dao do znanja da svakako treba važnim zadržati tradicionalne grane kao što je prehrambena industrija i nju povezivati s poljoprivredom. Sigurnost je u uvjetima geopolitičke situacije danas prioritet svih država, pa je ministru u fokusu samodostatnost hranom, energetska sigurnost i jak obrambeni sustav. Ono što je, pak, slaba točka, sudeći i prema sadržaju iz godišnjeg plana rada Ministarstva gospodarstva za 2026., primjetan je manjak ljudi u sektoru za industriju, koji će, dakle, biti zadužen na izradi i kasnije monitoringu provedbe strategije, što će također biti jedan od zadataka Ministarstva gospodarstva.
