Ovaj put zavirili smo iza poslovnih kulisa bivšeg dugogodišnjeg člana Uprave Erste banke u Hrvatskoj koji danas svoje znanje, iskustvo, poznavanje gospodarstva, tržišta i ljudi koristi s ciljem da svima onima koji u Hrvatskoj žele stvarati vrijednosti kroz svoj BC Advisory, consulting tvrtku, osigura širok spektar podrške pristupu kapitalu te strukturiranju i osiguravanju investicija. Boris Centner svojedobno je bio prvi najmlađi i najdugovječniji član uprave jedne banke, a u društvenoj zajednici je, uz stručnost, poznat i kao bonvivan te čovjek širokog spektra interesa.
Tko je Boris, koje drugo lice danas upoznajemo?
Ja sam moreplovac, putnik, zaljubljenik u umjetnost i čovjek koji je jednom već preživio kraj svijeta u tsunamiju u Khao Laku pa svoj moto danas shvaćam doslovno: život se ne živi jučer ili sutra, nego danas, ovdje i sada.
Što volim izvan posla?
Putovanja, sport i moja konstanta – more
Sve, samo ne sjediti za stolom – more, društvo, dobru hranu i zanimljive razgovore. Volim putovanja, rado i često putujem i to je najvrjednije što sam u životu stekao – nebrojene uspomene, avanture, ljudi, mjesta i običaji koje sam upoznao na svim obiteljskim proputovanjima. Oduvijek sam birao aktivnosti koje me miču iz restorana i s poslovnih stolova jer sam rano shvatio da mnogi menadžeri i nakon radnog vremena i dalje rade, samo za drugim stolom, u nekom restoranu. Zato je sport oduvijek dio moje svakodnevice. More je moja konstanta već više od 30 godina. Moj brod i svaki odlazak na more za mene su kombinacija plovidbe, dobre hrane, prijatelja, vina i dugih večeri uz priču i glazbu. Volim dan završiti osjećajem zdravog umora i ispunjen nakon druženja s dragim ljudima.
Moj ‘hidden gem’
Ća će mi Copacabana…
Znate ono kad Oliver kaže “Obaša san sva mora, vidija san cili svit”? E, tako i ja – ća će mi Copacabana kad je cijela Dalmacija moj dnevni boravak na otvorenom. Volim Lastovo, Mljet i Kornate. Volim i Hvar i Vis, ma sve to za mene nisu destinacije za slikanje, nego sada već velika riznica sjećanja na beskrajne plovidbe, sidrenja u naše vale, spontanih druženja i dugih ljetnih noći. Na Kornatima sam stvarno kao doma. Priroda, more, dobra hrana i piće, ekipa s kojom dijelim iste strasti. Kad sam s brodom, ne bacam sidro a da ne pronađem neku konobu ili barem mjesto za druženje jer sam po prirodi hedonist i volim ljude.
Moja preporuka: knjiga, film, album…
Umjetnost svuda i u svemu oko nas
Uz putovanja, veliki sam ljubitelj kazališta i glazbe. Najbolje je kad se te dvije ljubavi spoje pa sam tako na Broadwayu i West Endu pogledao nebrojene predstave, posjetio sam operu u Sydneyu, Metropolitan… Imam sreću da me kroz život prate divni ljudi, a jedan od njih je i moj vjenčani kum, UNESCO-ov ambasador Ino Mirković, s kojim sam imao priliku prisustvovati ekskluzivnim koncertima i druženjima s vrhunskim glazbenicima – od velikih dvorana do privatnih svirki koje se pamte cijeli život. Neki od posljednjih koji su me oduševili su Grace Jones, Goran Bregović i Roby Lakatos, mađarski violinist, majstor romske glazbe, poznat po svojim vatrenim nastupima i tehničkoj virtuoznosti. Gledao sam bezbroj predstava i koncerata, obišao najveće svjetske muzeje i operne kuće. Komad umjetnosti koji mi se urezao u srcu je film “Paris, Texas”. Gledao sam ga prije 40 godina i upravo uz taj film vežem početak veze sa svojom suprugom. Tako da danas taj naslov za mene nije samo film, nego podsjetnik na trenutak početka zajedničkog života. Umjetnost ne doživljavam samo u dvoranama, volim je i svjesno unosim u prostore u kojima radim i živim. Volim modernu umjetnost, strastveno kupujem slike i skulpture, pratim suvremene umjetnike i obilazim izložbe, od velikih muzeja do uvijek aktualnog Banksyja ili postava Marine Abramović u Ljubljani i Beogradu. Čak i dizajnersku modu gledam kao oblik umjetnosti, znam gdje su najbolji dućani, volim kreacije i s istim žarom biram pravi komad za suprugu kao što biram sliku ili skulpturu.
Sport: što prakticiram i što mi znači…
Najbolji alat za balansiranje poslovnog ritma
Sport je, kao i more, konstanta u mom životu. Počeo sam s tenisom, a poslije se tu našlo mjesta za ronjenje, lov, jedrenje, mali nogomet, odbojku na pijesku i big game ribolov. Jedrio sam na brojnim regatama, a posebno mi je drago drugo mjesto na regati u Vodicama na Elanu 45, gdje smo s amaterskom ekipom stali uz bok profesionalcima. Za mene sport znači kretanje, izazov i druženje. Nikad nije poanta u rezultatu, nego u tome da si prisutan u trenutku, da se izbriše posao i sve brige svakodnevnog života i da se dan završi s onim dobrim osjećajem zdravog umora u tijelu. Upravo mi je sport godinama bio najbolji alat za balansiranje vrlo intenzivnog poslovnog ritma.
NEOČEKIVANI PUT
Tsunami u Khao Laku – 26. prosinca drugi je rođendan moje obitelji
Prije 21 godinu nešto što je trebalo biti prednovogodišnje ljetovanje i uživanje s obitelji pretvorilo se u tragediju za mnoge oko nas i u životnu lekciju o važnosti fokusa na najbitnije i brzog donošenja odluka. S obitelji sam tek stigao na odmor kad je more tijekom našeg prvog jutra pregazilo hotelski kompleks u tajlandskom Khao Laku. Tsunami u Indijskom oceanu, jedna od najvećih prirodnih katastrofa novijeg doba, u kojoj je poginulo oko 230 tisuća ljudi u 14 zemalja duboko je urezan u povijest moje obitelji. Prizori su bili kao iz apokalipse – tijela u vodi, blato, razrušeni objekti, improvizirane ambulante i livada na proplanku na kojoj su se spašeni grijali uz vatru. Spoznaja koja te na trenutak paralizira – da nas je u tom trenutku spasio umor i jutarnje ljenčarenje u krevetu naše sobe na prvom katu te da je velika većina gostiju hotela koja se u trenutku udara nalazila na doručku, smrtno stradala – ustupila je mjesto potrebi da u tom kaosu instinktivno prvo zaštitim djecu, sklanjajući ih od najgorih slika, a onda koliko sam mogao biti tu za sve druge pogođene ovom tragedijom. Gotovo svi oko nas tragali su za nestalim članovima obitelji ili prijateljima – i u tom trenutku pomoći je značilo slušati njihove priče i pokušati svakome dati barem malo nade. Taj dan u našoj obitelji zovemo novim rođendanom, svi smo preživjeli! Iako sam učinio sve da djecu zaštitim i tijekom ostatka boravka u Tajlandu učinim sve da stvorimo lijepe uspomene, moja su vlastita sjećanja bila toliko snažna da su prve mjesece nakon povratka obilježile noćne more i psihosomatske reakcije.
Moj moto, filozofija vođenja/života/rada
Život se živi sada i ovdje
I to nesretno iskustvo sa sretnim završetkom još jednom mi je potvrdilo moj moto: život se ne živi jučer, niti sutra, nego danas, sada i ovdje. Većina ljudi živi u prošlosti ili u planovima za budućnost, a zanemaruje trenutak u kojem stvarno nešto može promijeniti. Ja si pak pokušavam svaki dan napraviti najboljim danom, trudim se uvijek živjeti u tom danas i da mi upravo danas bude što ljepše.
Profesionalno, najviše sam ponosan na to što sam s timom u Erste banci izgradio corporate biznis od nule i doveo ga do prvog mjesta po tržišnom udjelu i zadovoljstvu klijenata. No, ono što me zaista pokretalo i pokreće i dan-danas nisu samo brojevi, nego proces stvaranja – volim graditi timove, gledati kako ljudi i poslovi rastu i iznova dokazivati da svi u onome što radimo možemo biti najbolji, dok istodobno ne zaboravljamo živjeti svaki dan svjesni vrijednosti i ljepote života.
