Koliko smo puta sjedili na nekom panelu i pitali se tko će nam vratiti izgubljeno vrijeme? Možda smo se dosađivali i na vlastitom, i to je u redu (jer) događa se svima. No, ako smo pozvani za “stol”, znači da netko vjeruje da imamo što za reći. Čak i ako smo na panelu kao predstavnici sponzora, naša organizacija nam je dala povjerenje da je predstavljamo. Osobe u publici dale su najveći luksuz današnjice – svoje vrijeme. Te činjenice zaslužuju da se pripremimo. Ne smijemo tražiti ispriku i razloge zašto je priprema izostala, lošim moderatorima, posezati za floskulama kako trebamo biti autentični. Umjesto toga, podsjetimo se na ono što valja imati na umu za pripremu dobrog panel nastupa, da izvučemo najbolje, i za sebe i publiku.
Nismo došli “popuniti” kadar, dobili smo priliku i došli smo ostaviti trag.
Poslati poruku, podijeliti iskustvo i, budimo iskreni, nenametljivo i smisleno prezentirati sebe i one koje predstavljamo. Ako pri tome nekoga inspiriramo, izazovemo, potaknemo na razmišljanje ili makar zabavimo, napravili smo puno.
Nakon jednog panela, kolegica mi je prišla i rekla da je sve što je zapamtila bio odgovor panelistice: “To je pitanje za milijun dolara.” Iz čega proizlazi da malo toga ostane, poput ove dobre reakcije na zahtjevno pitanje. Ali, i izazvati nečiju simpatiju nikada nije – malo.
Iako ovakvi formati često ne dopuštaju dubinu i širinu, prostor za poruku i za ostaviti dojam itekako postoji. Krenimo od promišljanja što je najzanimljivije i najupečatljivije što ste sami s panela koje ste slušali “ponijeli”. “Godišnje u Hrvatskoj nestane 20 tisuća ljudi. Dakle, Hrvatska svake godine izgubi jedan Samobor”, bila je snažna i slikovita poruka jednog domaćeg vlasnika startupa koji je prikazao odnos nataliteta i mortaliteta. Zainteresirao me snagom poruke, energijom i informacijama koje komunicira pa sam mu se nakon panela obratila i povezali smo se. To je reakcija koju valja izazvati! S druge strane, jedan televizijski novinar je tijekom panela priznao da ga najviše boli kad su uvrede najbliže istini. Poput one da je “debeli morž”, a čovjek je nemalen ili one da se “fura” na stvarno duhovitog voditelja, a da mu je humor loš. Bilo je beskrajno zabavno. Ljudi, mnogo više od samohvale, vole kada se šalimo na vlastiti račun.
Siguran način da publika “zaspi”, je da počnemo izlaganje s: “Naša firma djeluje od tisućuosamstopedestdruge i jako je uspješna.” Bravo, upravo ste rekli – ništa!
S druge strane, perspektiva: “Naš softver stavlja vaše poslovanje na autopilot, organizira vam smjene, nabavu robe i radi marketinške kampanje”, ili “Naša usluga je klijentu smanjila troškove administracije za 18 posto u prvoj godini, dakle cca, 70 tisuća eura”, otvara veliku mogućnost da ćemo nekome u publici “podići” obrvu, “odlijepiti” ga od mobitela, izazvati interes…
Ako smo već dobili mikrofon u ruke, iskoristimo priliku za slanje smislene poruke. Pažnja publike je kratka, prema nekim istraživanjima usvojit će maksimalno tri poruke. I, da, vremena je uvijek malo, ali dobro pripremljenom panelistu i to malo bit će dovoljno.
1. Tko mi sjedi u publici
Svi se u publici uvijek pitaju: “Što je tu za mene?” Prvo i osnovno pitanje koje si trebamo postaviti jest kome govorimo, kome se obraćamo i tome dodati kontekst. Osmisliti kako im možemo biti korisni, te ih pritom zainteresirati ih ono zbog čega smo i sami tu.
I drugi imaju slična iskustva, ali ono što nemaju i žele čuti su naše jedinstveno iskustvo i uvidi. Ne žele floskule ili opće poznate informacije. Žele znati kako smo pristupili određenim problemima i kako smo ih riješili. Žele konkretne informacije i inspiraciju za svoj život.
2. Cilj i ključne poruke
Ako znamo zašto smo tu, možemo lakše osmisliti i koje su to poruke koje želimo prenijeti. Kratke, jasne, slikovite i pamtljive. Put do toga popularno zovemo “premošćivanje”, a uvod može izgledati otprilike ovako.. “Prije nego što odgovorim, važno je reći…” i efektno “servirati” pripremljenu poruku, stvoriti priliku da kažemo ono što smo zapravo došli reći.
3. Ljudi pamte priče, a svatko ima dobru priču
Naše iskustvo je samo naše i nitko drugi ga ne može ispričati. Internet je prepun savjeta, ali nitko nema naš pogled iznutra. Podijelimo ono što ljudi ne mogu guglati. Pa i ako mogu i ako je priča dobra, žele ju čuti iz prve ruke. To je ključno, iskustva iz prakse. Publika želi našu priču, pružimo im je.
4. Kako
Emocija i osmijeh “kupuju” publiku. Poželjno je govoriti kratkim, jednostavnim i slikovitim rečenicama. Daju dinamiku i lakše se pamte. Imajmo na umu KISS (Keep it short and simple). Slikovito se bolje pamti, npr.: “Investicija veličine tri Dinamova stadiona.” I jako je važno imati na umu da u svakom trenutku komuniciramo verbalno, neverbalno, sadržajno i vizualno. Primatelj poruka procjenjuje čitav paket. Bitno je kako sjedimo, što i kakvim tonom govorimo. Na koncu vizualno, primjećuje se čak i duljina naših čarapa.
5. Priprema, priprema, priprema
Čak i kada smo potpuno “u temi”, priprema je ono što nas razlikuje od “ok” nastupa i onih koji se pamte. Priprema je potrebna svima.
6. Introvert vs. ekstrovert
Energija je važna, nekad i presudna za dobar panel nastup. No, tu dolazimo do ključne zamke. Ako smo introverti, ne moramo glumiti ekstroverta. Ne smijemo. To je kontraproduktivno i publika to osjeti.
Ekstrovertima je možda lakše donijeti energičan nastup, ali i oni moraju paziti jer preglasan nastup, preuzimanje riječi i isključiva fokusiranost na sebe rezultiraju lošim dojmom.
Ako smo introvert, to nije isprika za mlak nastup. Ne moramo svi žariti istim plamenom da bismo bili efektivni. Introverti ne koriste glasnoću, već dubinu misli, koja je nerijetko daleko snažnija od površnog šarma.
Ključ je u kanaliziranju energije. Poželjno je nastupiti kao što bismo to učinili prodavajući proizvod ili uslugu. Možemo se prisjetiti kako šarmiramo osobu prema kojoj gajimo simpatije. Dopušteno je ući u takvu ulogu, to nije “fake”, to smo isto mi. Samo taj dio trebamo izvući na površinu. Sjetimo se Baby Lasagne. Ekstremni je introvert, ali žari kad je na pozornici i energija se osjeća. Iako će introverte takva izvedba možda iscrpiti više.
7. Povezivanje s publikom
Ljudi pamte ljude, ne funkcije i vole osobne priče. Ako pokažemo stvarnu sliku, nepoliranu, nesavršenu, ali iskrenu, dobit ćemo pozornost. Kad pitamo nešto jednostavno poput “Koliko vas…?”, stvaramo poveznicu.
Ako dotaknemo publiku, velika je vjerojatnost da će se netko odvažiti i prići nam. Dobro je na to ih i potaknuti. Tko zna koje se nove priče iz toga pokrenu… Panel je prilika da ponudimo našu perspektivu ili iskustvo koje netko drugi možda baš u tom trenutku treba čuti. A značit će svima. Panel je prostor razmjene. Naš nastup može biti izvor uvida, promjene, motivacije. Naše poruke imaju snagu povezati, doprinijeti, donijeti vrijednost. Dovoljna je jedna poruka koja ostaje i napravili smo velik i dobar posao za nas i publiku – a to je,, složit ćete se, najbolje utrošeno vrijeme.
