Izostanak definicije i zajedničke vizije razvoja hrvatskog agroturizma uskoro bi mogao biti riješen. U tijeku je izrada nacrta novog zakona o ugostiteljskoj djelatnosti u kojem bi se trebao (re)definirati seoski agroturizam. Postojeći zakon agroturizam ne spominje izrijekom, regulira pružanje ugostiteljskih usluga na OPG-ovima uz određena ograničenja, a poljoprivredne obrte i trgovačka društva tretira kao i ostale ugostitelje. U praksi, susjed do susjeda, ista ugostiteljska usluga na poljoprivrednom gospodarstvu, a različita pravila…
Održivi turizam
Mogućnost definiranja i reguliranja hrvatskog modela agroturizma otvorena je Nacionalnom Strategijom održivog turizma do 2030. koja je prvi put prepoznala seoski agroturizam kao jedan od ključnih turističkih proizvoda koji će se podupirati. Strategija predviđa i osiguravanje povoljnijeg poslovnog okruženja uz digitalizaciju usluga. Prema propisima Ministarstva turizma i sporta, u agroturizmu se na OPG-u može posluživati domaća hrana dijelom od namirnica iz vlastite proizvodnje, s neograničenom mogućnošću nabave ostalih namirnica od drugih hrvatskih poljoprivrednih gospodarstava. No, pitati se treba i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva jer su pružatelji usluga agroturizma u prvome redu poljoprivrednici. Prema našim podacima, od 1100 pružatelja usluga, 75 posto su OPG-ovi te se uglavnom radi o manjim poljoprivrednicima izvan sustava PDV-a. Dok su poljoprivredni obrti, trgovačka društva i zadruge regulirani zasebnim zakonima, OPG-ove regulira Zakon o OPG-u usvojen 2018. Hrvatska je jedna od rijetkih, ako ne i jedina članica EU-a, koja je usvojila zasebni zakon o mikro i malim poljoprivrednicima kao lex specialis koji definira OPG kao strateški važan organizacijski oblik PG-a, dok ciljevi održivog razvoja OPG-a, među ostalim, uključuju i unaprjeđenje i povećavanje konkurentnosti njihove konkurentnosti te jačanje društvene, socijalne, gospodarske i ekološke uloge OPG-a.
OPG-ovi čine oko 95 posto svih poljoprivrednika u RH te je njihova konkurentnost iznimno važna. Pritom ih se samo 2,2 posto bavi propisanim dopunskim djelatnostima koje imaju za cilj povećati njihove prihode, prihode države i JLRS, dodatno zapošljavanje, ali i dobrobit lokalnih zajednica. Iako je intencija zakona bila dobra, od njegova usvajanja, a osobito nakon donošenja Pravilnika o upisniku OPG-ova 2023., u primjeni su se pojavili brojni izazovi i ograničenja, od kojih većina u suprotnosti s navedenim odredbama sa značajnim učinkom na administrativno opterećenje i konkurentnost malih poljoprivrednika. Primjerice, OPG-ovi trenutačno nemaju pravo online prodaje svojih usluga (smještaj, degustacije i slično) putem vlastitog web shopa, već ih mogu prodavati isključivo na vanjskim platformama. Stoga smo od saborskog Odbora za poljoprivredu zatražili pokretanje postupka za vrednovanje ovog zakona, koji bi procijenio njegove učinke, kao i učinke podzakonskih i ostalih relevantnih propisa, na male poljoprivrednike.
Prema Ministarstvu poljoprivrede, agroturistički OPG-ovi koji nemaju svoje žito ne smiju peći domaći kruh, posluživati tjestenine, njoke, kolače i slične proizvode bez minimalnog udjela vlastitog brašna. Za razliku od, primjerice, nekog restorana ili privatnog iznajmljivača, naši agroturistički OPG-ovi moraju posluživati kruh iz trgovine!? Po istom principu, OPG-ovi koji proizvode i stavljaju na tržište priznate tradicionalne specijalitete kao što su korčulanska lumblija, poljički soparnik i zagorski mlinci, više ih ne mogu proizvoditi te im se savjetuje preregistracija ili osnivanje novog poslovnog subjekta. To je nepotrebno i često neizvedivo zbog prije preuzetih ugovornih obveza te uzrokuje dodatne troškove, a smanjuje i konkurentnost.
U nešto boljoj poziciji su agroturistički OPG-ovi koji imaju svoje žitarice, pa makar to bilo i deset metara četvornih, no moraju registrirati dodatne dopunske djelatnosti proizvodnje kruha, tjestenina i kolača, pri čemu ih se zakonski tretira kao pekarnice jer predmetni pravilnik ne razlikuje male i velike proizvođače. Isto je i s velikom većinom drugih propisa, čime se stvara neproporcionalno administrativno opterećenje koje u praksi zahtijeva da se prosječni agroturistički OPG, primjerice, izletište sa smještajem koje proizvodi vino i maslinovo ulje, bavi s više od 50 različitih evidencija, izvještaja i planova godišnje.
No, tumačenja Ministarstva – zato što nisu sadržana u Pravilniku o upisniku OPG-ova – duboko su problematična i upućuju na potrebu da se konačno kao država posvetimo cjelovitom definiranju agroturizma i adekvatnom reguliranju. Zašto – zato što posljedično dolazimo i do toga da, primjerice, OPG koji vodi izletište ili ima ruralnu kuću za odmor ne bi mogao svojim gostima poslužiti teletinu ispod peke ili ribu na gradele, ako je i sam ne proizvodi, odnosno lovi, što ugrožava samu bit agroturizma – i to samo ako je OPG jer se te odredbe ne odnose na ostale organizacijske oblike poljoprivrednika. U pravnom vakuumu uzrokovanom izostankom definicije i cjelovitog pristupa svako ministarstvo piše svoja pravila, a nitko ne gleda malog poljoprivrednika i njegov važni utjecaj na niz društvenih izazova poput inflacije, cijena hrane, demografije, obogaćivanja turističke ponude ruralnog prostora…
Ministarstvu poljoprivrede predložili smo rješenja po uzoru na Sloveniju koja je definirala vlastitu sirovinu vezanu uz preradu (jaja, voće, povrće, usjevi, žive životinje, meso, mlijeko, med, pelud, matična mliječ) i izuzela agroturistička gospodarstva obveze registracije dodatnih dopunskih djelatnosti na prehrambene proizvode koji se ne plasiraju na tržište, već isključivo u vlastitoj ugostiteljskoj ponudi.
Novi pojam TPG-a
U okviru dugoročnog kreiranja hrvatskog modela agroturizma početkom 2024. predložili smo uvođenje novog pojma – Turističko poljoprivredno gospodarstvo (TPG), koji bi obuhvatio sve organizacijske oblike poljoprivrednika. Smatramo kako bi svaki TPG trebao imati najmanje jedan poljoprivredni ili prehrambeni proizvod koji stavlja na tržište (primjerice, sir, ulje, vino i slično), a koji se može kušati i/ili kupiti tijekom cijele godine, odnosno sezone ako TPG radi sezonski. Dodatno, zauzimamo se za omogućavanje uslužne trgovine na tim gospodarstvima koja bi osigurala veću dostupnost lokalnih proizvoda.
Pravni okvir trebao bi osigurati i povoljniji porezni i administrativni okvir koji bi posljedično smanjio broj evidencija, izvještaja i slično, uključujući i HACCP, ukinuo ograničenja i omogućio daljnji razvoj agroturizma sukladno strateškim dokumentima, zakonima i dobrim europskim praksama. Iako je na naš upitnik za pružatelje usluga odgovorilo samo njih 70, ogromna većina ispitanika slaže se s našim prijedlozima, a ostale pozivamo da na odgovore čim prije kako bismo zagovarali interese cijelog sektora.
