Na tržištu privatnog kapitala u Hrvatskoj svako toliko svjedočimo objavama transakcija s private equity (PE) kompanijama u glavnim ulogama, bilo da se radi o ulascima fondova pod njihovim upravljanjem u vlasničku strukturu poduzeća ili o provedbi izlaznih strategija. Koliko su ove godine težile ulazne, a koliko izlazne, teško je reći. Isto vrijedi i za prikupljanja kapitala, još jednog od ključnih pokazatelja koji oslikavaju stanje na tržištu private equity i venture capital fondova. Poznato je da je više domaćih igrača u novije je vrijeme bilo aktivno u prikupljanju kapitala za svoje fondove. Neki ih trenutačno privode kraju, a među onima koji su su recentno radili na tome su i neki koji su to uspješno odradili za pokretanje svojih prvih fondova i od kojih se tek očekuju objave prvih ulagačkih poslova.
Sve u svemu, iz “žablje perspektive” čini se da je u zoni privatnog/rizičnog kapitala kod nas prilično živahno i da se alternativni oblici financiranja razvijaju dobro, što je povezano i s dostupnošću institucionalnog kapitala – od mirovinskih fondova do domaćih i europskih inicijativa i programa vezanih uz PE i VC fondove (HBOR, EIF i sl.). Ukratko, dojam je da neka ograničenja i prepreke koja se apostrofiraju u izvješćima o globalnim i regionalnim trendovima u području fondova privatnog kapitala na tržištima poput našega trenutačno nisu u prvom planu ili barem ne daju glavni pečat njihovim aktivnostima.
U smislu zbirne slike, neke procjene kažu da domaći i strani PE igrači koji su aktivni u Hrvatskoj danas upravljaju s više od četiri milijarde eura kapitala. Isto tako, tvrdi se da je okvirna vrijednost kompanija u koje su investirali ti fondovi oko osam milijardi.
Kad je riječ o novim poslovima, jedan od najsvježijih primjera bilo je nedavno preuzimanje većinskog udjela u tvrtki Origo zdravlje, vlasnice Specijalne bolnice Sveta Katarina. Time je glavni utjecaj i podršku njezinu daljnjem rastu i razvoju preuzeo fond rizičnog kapitala Alfi PE III slovenske grupacije Alfi Group koja pod upravljanjem ima više od sto milijuna eura, a u Hrvatskoj su joj, uz privatni zdravstveni sektor, u fokusu i ICT i proizvodnja.
Sektorski agnostici
Prošli mjesec novo je ulaganje, ali ovaj put uz naše tržište vezano posredno, objavio i Advance Capital Partners (ACP), još jedna slovenska investicijska kompanija koja je ulagački orijentirana ponajprije na Sloveniju i Hrvatsku, a i među ulagačima koji joj osiguravaju kapital su, primjerice, i hrvatski mirovinski fondovi. Nakon što je Advance unatrag nekoliko godina u Hrvatskoj realizirao ulaganja u trgovca elektronikom Sancta Domenicu (danas Big Bang) te u Solvis, varaždinskog proizvođača solarnih panela i integriranih fotonaponskih rješenja, ove je godine njegovu portfelju pridodana i trgovina obućom.
Prvo je ljetos dogovoreno preuzimanje većinskog udjela u (slovenskoj) tvrtki u okviru koje posluje regionalni lanac trgovina Mass, s prodajnom mrežom i podružnicama i u Hrvatskoj i Austriji. Potkraj listopada objavljeno je i postizanje sporazuma o Massovu preuzimanju austrijske tvrtke Leder & Schuh (trgovine Humanic i Shoe4You). Kako je već prije objašnjavao Aleš Škerlak, čelni čovjek Advancea, njihova je strategija da nakon preuzimanja kompanije u Hrvatskoj ili Sloveniji, što su tržišta koja su mu “domaći teren”, traži mogućnosti za dodatna preuzimanja (add-ons) u široj regiji. Slično uglavnom funkcioniraju i drugi PE fondovi. Istodobno, posljednje izlazne transakcije realizirane su mahom nešto ranije ove godine. Medijski su najviše pažnje privukle dvije u pekarskoj branši – Pan-Pek, kojega je Enterprise Investors prodao poljskom kupcu iz branše, te Mlinar, u kojemu je ulogu većinskog vlasnika preuzeo domaći Bosqar Invest od fonda Mid Europe.
No, za koji tjedan, odnosno prije kraja godine, trebao bi se zaključiti još barem jedan izlazni posao fonda privatnog kapitala. U veoma poodmakloj fazi je, naime, proces dezinvestiranja lanca Muzeja iluzija (tvrtka Metamorfoza), koji je tijekom četiri-pet godina, koliko je u vlasništvu domaćega PE fonda Invera, od lanca s 20-ak muzeja došao do njih 60-ak, i to s pretežitim fokusom na tržište SAD-a.
Iz Invera Equity Partnersa potvrdili su da su približno godinu i pol otkako su krenuli s pripremama stigli na korak do konačnog zaključenja prodaje. Počelo je kontaktiranjem čak dvjestotinjak potencijalnih kupaca, sa stotinjak su potpisani sporazumi o povjerljivosti ili tzv. NDA-i (non-disclosure agreement), a iz 10-ak pristiglih neobvezujućih ponuda krug se postepeno sužavao te se prije otprilike tri mjeseca krenulo s ekskluzivnim razgovorima s jednim od njih. To je otprilike sažetak procesa koji su na jednom od panela u sklopu nedavne konferencije Zagrebačke burze i UMFO-a iznijeli Slaven Kordić i Kemal Sikirić, partneri u Inveri.
“Exit zapravo počinje prije nego što ste kupili firmu”, kažu. Drugim riječima, već pri kupnji mora se razmišljati o parametrima na kojima se gradi vizija povećanja vrijednosti poduzeća i osiguranja zadovoljavajućih povrata za investitore.
Iako su paralelno sa završnicom prodaje Muzeja iluzija u Inveri napravili i prvi korak prema izlazu iz platforme Kompare (angažirali su savjetnika početkom listopada) koju su preuzeli prije tri godine, taj proces još je na dugom štapu. Procjena je da bi se ta transakcija mogla završiti za oko godinu dana.
U vezi s planovima za novi fond i daljnje investicije, pak, računaju da bi već do kraja 2025. trebali zatvoriti prikupljanje kapitala. Na putu su da uskoro zaključe “fundraising” od ciljanih 200 milijuna eura.
Kažu da su “sektorski agnostici” pa o ulagačkom fokusu novog fonda umjesto zanimljivih im sektora navode tri ključne stvari kojima se vode pri ulaganjima: dobar proizvod, menadžment i potencijal brzog (internacionalnog) rasta. Najavljuju tek veći broj “dealova” s novim fondom.
Kad je riječ o recentnim aktivnostima u PE industriji, u novoj rundi prikupljanja kapitala posljednjih je mjeseci (bio) i Provectus Capital Partners (PCP), jedna od vodećih private equity tvrtki u jugoistočnoj Europi. Prije približno mjesec dana PCP je objavio prvi krug upisa u svoj drugi fond (PCP SEE Fund II) u iznosu od 162,5 milijuna eura, s tim da će konačno zatvaranje biti s ukupnim iznosom uplata do najviše 250 milijuna eura. Uplate u fond osigurane su od širokog spektra institucionalnih ulagača – od banaka i razvojnih financijskih institucija do mirovinskih fondova, osiguravajuća društva i obiteljskih ureda, rečeno je tom prilikom.
Gotovo svi investitori iz prvog PCP fonda uložili su kapital i u drugi, kažu, s tim da novi investitori sada čine približno 50 posto ukupne investitorske baze. Novi fond PCP-a nastavit će ulaganja u zdravstveni sektor u Adria regiji, ali kako je najavio Igor Čičak, CEO i partner u Provectusu, SEE Fund II će proširiti fokus i na nove brzorastuće i fragmentirane sektore s velikim potencijalom za regionalnu konsolidaciju i stvaranje regionalnih lidera, ali i na šire područje jugoistočne Europe. Na tom tragu su i novootvoreni uredi u Bukureštu i Sofiji.
“Nastavit ćemo primjenjivati “buy & build” strategiju, ciljajući investicije u kapital poduzeća od 15 do 25 milijuna eura po platformi, koji se obično ulaže u fazama, u kombinaciji s financiranjem od strane banaka”, podcrtao je Čičak. Osim toga, uspješno su prikupljanje sredstava u proteklih nekoliko mjeseci odradili i AYMO Ventures i Hybrid Capital Partners, dva nova domaća igrača na tržištu. Njihovi timovi – u AYMO-u Silvije Radišić, Nikola Livaković i Božidar Pavlović, a u Hybridu Božen Živaljić, Ivan Pirić i Nadia Sablić – uglavnom su se kalili u korporativnom i investicijskom bankarstvu u Zabi/UniCreditu (Pavlovićev put je nešto drukčiji), a investitori su im povjerili više od 50 milijuna eura sredstava za ulaganja. AYMO je tim povodom poručio kako je sada spreman putem svoja dva VC fonda (što uključuje i tzv. akceleratorski) potaknuti sljedeći val inovacija u hrvatskom startup ekosustavu.
Ne manjka prilika, ali…
Komentirajući zbivanja na domaćem tržištu fondova privatnog/rizičnog kapitala, jedan njegov dugogodišnji akter kaže kako je “evidentno da je što se tiče pasive veoma živo”. Većim izazovom za te fondove trenutačno se čine pronalaženja ulagačkih prilika i “pricing”, pogotovo imajući na umu ulagački horizont i očekivanja investitora, kaže. Zbog toga u kompanijama koje razvijaju, odnosno upravljaju, PE fondovima nerijetko ističu i da ne žele investitore koji ne razumiju načela poslovanja i fleksibilnost vremenskih okvira tih fondova. Kako bilo, u Hrvatskoj njihov razvoj napreduje, a na našem tržištu je, uz slovenske, aktivno je i više stranih PE grupacija koje su ulagački orijentirane na regiju Srednje i istočne Europe (SIE).
Na listopadskoj burzovnoj konferenciji, pak, raspravljalo se i o globalnim trendovima i njihovu odrazu na regionalna gibanja. Kao bitno obilježje istaknuto je kako na globalnoj razini 20-ak mega fondova usisa većinu raspoloživog kapitala, a usto je proteklih nekoliko godina realizirano i manje izlaznih transakcija. Investitorima u fondove rizičnog kapitala vraćeno je, dakle, manje novca, a to je ograničavajući faktor za procese prikupljanja kapitala. Taj problem posebno je izražen u regiji SIE, ponajprije u Poljskoj i Rumunjskoj kao dvama najvećim gospodarstvima u njoj, čulo se na panelu o toj industriji.
“S jedne strane, u Srednjoj i istočnoj Europi ne manjka prilika za ulaganje, ali za fondove rizičnog kapitala nije baš povoljan trenutak za prikupljanje kapitala”, rekao je Robert Knorr, partner u MidEuropa Partnersu. Menadžeri fondova koji iza sebe imaju dobre prijašnje rezultate, odnosno povijest dobrih povrata na ulaganja, mogu doći do kapitala nešto lakše, kaže, ali općenito govoreći prikupljanje ide sporo. Tome uvelike pridonosi i to što u regiji nema dovoljno velikih lokalnih ulagatelja u te fondove – tzv. LP partnera (Limited Partners). To naročito vrijedi za institucionalni kapital poput
onoga mirovinskih fondova. U tom pogledu Hrvatska je svojevrsna iznimka, tj. u povoljnijem je položaju u odnosu na ostatak regije, jer naši mirovinski fondovi imaju zakonsku mogućnost ulaganja određenog dijela imovine u fondove rizičnog kapitala. I uglavnom je koriste.
“Lokalna regulativa igra veliku ulogu u poticanju razvoja alternativne fondovske industrije, a u Hrvatskoj je u tom kontekstu unazad sedam-osam godina napravljen velik napredak, u prvom redu kroz kroz povećanje ulagačkih limita mirovinskih fondova u alternativne fondove”, naglasio je Čičak, zaključujući kako se domaća PE industrija dobro razvija.
Gruda se zakotrljala
Općenito, (naj)razvijenije države svijeta imaju i znatno veće udjele PE fondova u BDP-u od manje razvijenih. Primjerice, u odnosu na zemlje regiju Srednje i istočne Europe imovina pod upravljanjem tih fondova u Zapadnoj Europi četiri-pet puta veća. “Tome je tako jer PE fondovi ulažu u zdrave i perspektivne kompanije kojima to ulaganje kroz operativno poboljšanje, financijsku polugu ili upravljačko jačanje može otključati potencijal koji ranije nije mogla otključati sama, a koji je može pozicionirati kao uspješnu, ili čak lidera, na puno širem tržištu. Kroz rast kompanija u koje ulažu, ali i kroz prinose koje osiguravaju svojim investitorima, PE fondovi stvaraju veliku dodanu ekonomsku vrijednost”, istaknuo je Čičak. Zanimljivo je, kaže, da buyout fondovi (kakav je i Provectus) u 40-ak godina, koliko ta industrija postoji, prinosima nadmašuju ulaganja u sve druge fondove.
Inače, jedna od medijski atraktivnijih priča koje su danas i dio priče o PE fondovima je “ticketing” platforma Entrio. Ona je dio portfelja Invere od sredine prošle godine i izlazni put još nije na horizontu, ali se ta investicija razvija neočekivanom brzinom. U praktično godinu dana Entrio je s 250 tisuća eura operativne dobiti EBITDA došao na oko dva milijuna eura, ponajprije na krilima “jednog ovoljetnog koncerta” (Marka Perkovića Thompsona). Koliko god je toliki skok svojevrsna anomalija, “outlier”, gruda se zakotrljala i u Inveri računaju da je dogodine realan i daljnji rast.
Kao rezultat odjeka spomenutog koncerta rekordne prodaje, tehnologija koju je demonstrirala platforma Entrio prepoznata je mnogo šire od okolnih tržišta – s raznih strana zaredali su pozivi zainteresiranih za suradnju. Tako su i apetiti Invere prerasli prvotni plan o Entriju kao konsolidatoru na tržištima na prostoru bivše Jugoslavije. Već se pregovara o ulasku na tržišta Grčke, Austrije, Švicarske, Mađarske, Rumunjske i Bugarske, a Kordić i Sikirić poručuju kako se nadaju da će za godinu-dvije Entrio biti paneuropski igrač.
