Građevinski sektor u Hrvatskoj posljednjih godina bilježi kontinuiran rast, unatoč brojnim izazovima koji prate industriju kao što su manjak radne snage i pojačana konkurencije iz inozemstva. Jedan od vodećih “igrača” u toj domeni svakako je Strabag Hrvatska, koji je nedavno obilježio 30 godina poslovanja u našoj zemlji.
Ova građevinska kompanija s oko 1500 zaposlenih pokriva gotovo sve segmente graditeljstva, od izgradnje i održavanja cesta, mostova i tunela, do visokogradnje i velikih infrastrukturnih projekata koji oblikuju hrvatske gradove. U razgovoru s direktorom Veljkom Nižetićem, saznali smo više o izazovima koje donosi nelojalna konkurencija iz trećih zemalja, stanju na domaćem tržištu te o mogućim rješenjima Strabaga za priuštivo stanovanje, jednoj od najvažnijih društvenih tema današnjice.
U kojem segmentu građevine vidite najveći potencijal za rast u godinama pred nama?
Vjerujem da će u infrastrukturi, posebno na željeznicama, biti još puno posla, kao i u komunalnoj izgradnji, osobito uz podršku financijskih sredstava Europske unije. Očekujem i više inicijativa vezanih uz kritičnu infrastrukturu – ulaganja u vojne objekte, a možda i u nove industrijske pogone. Nadam se da će se u Hrvatskoj dogoditi val industrijalizacije, a građevinsko tržište će, smatram, u idućim godinama ostati stabilno.
Sve više se priča o umjetnoj inteligenciji i napretku tehnologije. Kako vidite taj tehnološki napredak u građevini?
Građevina je sektor koji je, nažalost, izgubio na produktivnosti. U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata gradilo se brzo i učinkovito, no od kraja 70-ih godina prošlog stoljeća produktivnost u građevinarstvu počinje padati. Pomoć za taj izazov vidim u reindustrijalizaciji građevine, povratku modularnosti izgradnje, digitalizaciji i automatizaciji ponavljajućih procesa. Moramo učiniti iskorak kako bismo preokrenuli fazu neproduktivnosti u kojoj se nalazimo. Europa se nakon rata izgradila u vrlo kratkom razdoblju, a zatim je došlo do razdoblja kada se težilo da svaki objekt bude poseban. Ipak, mislim da moramo razdvojiti tipove izgradnje. Projekte poput priuštivog stanovanja trebamo realizirati brzo, kvalitetno i održivo kako bismo postigli stvarne koristi za građane i zadržali priuštivost. To je velika tema u Europi, a Strabag već nudi konkretan odgovor. U Austriji razvijamo sustav Tetriqx, kojim se zgrade na gradilištu sastavljaju od unaprijed proizvedenih modula – brzo, učinkovito i uz kontroliranu razinu kvalitete.
Možemo li taj austrijski model dovesti u Hrvatsku?
Naravno da možemo. Sustav Tetriqx temelji se na znanju i kulturnom razvoju graditeljstva – kombinaciji zidova, ploča, krovova i temelja koji omogućuju automatiziranu i brzu izgradnju, uz visoku razinu kvalitete i estetske vrijednosti. Strabag ima tehničko znanje, iskustvo i resurse da takav model implementira i u Hrvatskoj.
Tko su vam potrebni partneri za tako nešto?
Ministarstvo mora definirati strategiju, a gradovi promišljeno planirati razvoj, odrediti lokacije i raspisati natječaje. Pitanje je modela i investitora, no Strabag je svakako zainteresiran i spreman biti pionir u realizaciji takvih projekata. Već smo imali i određene razgovore na tu temu te pomno pratimo tržište.
Koji su najveći problemi domaće stanogradnje?
Glavni problem je sporost u administrativnim postupcima te niska kvaliteta projektne dokumentacije. U Hrvatskoj su se, nažalost, raspale velike projektantske tvrtke, a ključno osoblje osnovalo je manje urede koji često nemaju dovoljno kapaciteta za velike projekte. Zbog konkurencije niskim cijenama, krajnji proizvod – projektna dokumentacija – često je slabije kvalitete, što usporava realizaciju. Na natječajima za izbor izvođača radova tada dolazi do brojnih pitanja i pojašnjenja, što stvara dodatne troškove. Naručitelji često ne shvaćaju koliko su važna kvalitetna razjašnjenja nedorečenosti u projektu u ranim fazama jer, ako troškovnik nije dovoljno jasan, poslije dolazi do naknadnih ili nepredviđenih radova i s time povezanih korekcija cijena. To nije ni u čijem interesu, a najmanje naručitelja.
Uočavate li problem s nelojalnom konkurencijom iz trećih zemalja?
Svakako. Tvrtke iz trećih zemalja sve se češće pojavljuju na natječajima u Hrvatskoj, bez stvarnih ograničenja ili mogućnosti provjere referenci. Dodatno, njihova radna snaga često je jeftinija, a neke kompanije zlorabe kolektivne ugovore tako da radnike prijavljuju u najnižim tarifnim razredima, čime dodatno snižavaju cijenu rada. Neke zemlje, poput Turske, svojim izvođačima daju i porezne poticaje – primjerice, ne plaćaju porez na dobit za projekte u inozemstvu, što ih čini i do 20 posto jeftinijima. Naručitelji se često vode nižom cijenom, no dugoročno to stvara problem: domaći inženjeri gube priliku učiti i razvijati se na velikim projektima. Ako se taj trend nastavi, hrvatska građevinska operativa riskira da postane ovisna o stranim izvođačima, gotovo u kolonijalnom odnosu. Strabag zagovara fer tržišne uvjete i konkurenciju temeljenu na znanju, kvaliteti i održivosti.
Kako ste zadovoljni poslovnim rezultatima posljednjih godina?
Građevinski sektor u Hrvatskoj bilježi rast i razvoj, i to zahvaljujući brojnim infrastrukturnim projektima financiranima iz EU fondova te obnovi nakon potresa. Strabag je aktivan u gotovo svim segmentima infrastrukture – od izgradnje cesta do zahtjevnih mostova – a planiramo snažnije uključivanje u projekte željezničke infrastrukture. Također, pripremamo se za novi investicijski val u visokogradnji, posebno u turizmu i bolničkoj infrastrukturi, gdje želimo zauzeti značajnu tržišnu poziciju.
Što vidite kao ključne projekte za kompaniju u 30 godina poslovanja?
Strabag ima poslovnu strategiju koja kombinira male i velike projekte kako bi se postigla stabilnost i uravnoteženo poslovanje. Među većim projektima izdvajaju se izgradnja autocesta, pristupnih cesta na Pelješcu, tehnički zahtjevan most Cetina, stadion u Osijeku te aktualni projekt stadiona u Kranjčevićevoj. Svaki od tih projekata ima svoje specifičnosti i pokazuje širinu našeg stručnog znanja.
U građevinskom sektoru često se spominje problem pronalaska radne snage. Kako stojite po tom pitanju?
Danas živimo u “vremenu zaposlenika”. Nekada je kandidat za posao bio pod stresom prije razgovora za posao, a danas su pod stresom poslodavci. Mladi inženjeri sve češće pitaju što im nudimo, osim plaće – primjerice, mogućnost rada od kuće, što je u građevini teško izvedivo, ali pokazuje promjenu generacija. Demografski smo oslabljeni, mnogi su ljudi otišli u inozemstvo, no vjerujem da će se taj trend s vremenom preokrenuti. Strabag trenutačno nema zaposlenike iz trećih zemalja. Još uvijek uspijevamo raditi s domaćom radnom snagom i radnicima iz susjednih država. Istina, fluktuacija je nešto veća, ali mi se svjesno oslanjamo na vlastite ljude jer vjerujemo u dugoročne odnose i kvalitetu.
Zašto vam je to bilo bitno?
Strabag djeluje na području cijele Hrvatske i njeguje snažnu regionalnu prisutnost. Imamo jake baze u Slavonskom Brodu, Zagrebu, Rijeci i Splitu. Za manje poslove koristimo lokalnu radnu snagu kojoj je praktično raditi blizu doma, dok se za velike projekte uključuju oni koji žele dodatno zaraditi radeći na terenu. Vjerujemo da je najbolji model graditi stabilne lokalne baze i ulagati u vlastite ljude. Iako je taj bazen radnika sve manji, aktivno razmišljamo o cjelovitom rješenju i u kontaktu smo s kolegama iz centrale jer je to globalni izazov s kojim se suočava cijela industrija. Zaključno, Strabag u Hrvatskoj gradi ne samo projekte, nego i temelje za održivu budućnost domaće građevine. Vjerujemo u znanje, partnerstvo i inovacije – to su vrijednosti koje nas vode i u idućih 30 godina poslovanja.
