Štikla je spona između noge i svijeta. Jedina nesavršenost na ženi je što joj Bog nije dao štiklu. Izjavio je to jednom Cesare Paciotti, talijanski dizajner obuće i poduzetnik, vizionar elegancije i seksepila koji je iznenada preminuo sa 67 godina. Kao izvještavaju pojedini strani mediji – pronašla ga je domaćica 12. listopada u njegovoj seoskoj vili u rodnom gradu Civitanova Marche. Hitna pomoć stigla je u nekoliko minuta, no liječnici nisu mogli ništa učiniti – srce slavnog dizajnera je stalo.
Senzualnost i snaga
Otišao je tako u gradiću u kojem se rodio i proveo cijeli svoj život. Iza sebe je ostavio dvoje odrasle djece i trogodišnju kći, koju je dobio sa drugom suprugom.
Cesare je ispisao jedno od najvažnijih poglavlja u povijesti obuće s oznakom Made in Italy. Bio je sinonim za eleganciju i dizajner koji je ženama dao nešto nezamjenjivo – samopouzdanje. Simbol njegova brenda – bodež urezan u metalnu petu – postao je više od logotipa. Bio je to izazov – pozivnica na igru moći. Njegove cipele nisu bile dizajnirane da budu tihe. One su odzvanjale. Na pločnicima Milana, u mračnim klubovima Londona, na crvenim tepisima Los Angelesa, Paciotti je znao da glamur treba biti glasan, drzak i primjetan.
Njegov otac, Giuseppe Paciotti, još je davne 1948. godine u Civitanova Marcheu osnovao malu obućarsku tvrtku, u tadašnjoj kolijevci talijanskog zanatstva. Prvi brend koji su lansirali na tržište nosio je ime Paris i nudio je elegantnu, klasičnu mušku obuću. Svaki je par bio izrađen ručno, s najvišom razinom preciznosti i korištenjem najsuptilnijih talijanskih tehnika – simbol tradicije, kvalitete i strasti prema poslu.
Cesare je rođen deset godina kasnije, 1958., i od djetinjstva je sa sestrom Paolom upijao osnove postolarskog zanata, sve dok i sam nije postao majstor u tom poslu. Početkom 1970-ih upisao je povijest umjetnosti i kazalište na Sveučilištu u Bologni. Tijekom studija Paciotti je počeo skicirati prototipove cipela, kombinirajući očevu preciznost s vlastitim slobodnijim i eksperimentalnim idejama. Upravo je tada razvio koncept dizajna koji spaja senzualnost i snagu – motive koji će postati središnja tema njegove karijere.
Sredinom 1970-ih, nakon što je završio studij i proputovao svijetom, mladi se Cesare ipak vratio u svoju Civitanovu. Godine 1980., sa samo 22 godine, preuzeo je kreativno vodstvo obiteljskog posla sa sestrom Paolom, koja je vodila operativni i menadžerski dio. Zajedno su osnovali Paciotti S.p.A. i lansirali prvu kolekciju pod imenom “Cesare Paciotti”, što je označilo prijelaz s male zanatske radionice na pravi brend. Početna kolekcija zadržala je očevu tradiciju klasičnih cipela za građansku publiku, ali je već tada pokazivala inovativnost – s profinjenijim linijama i luksuznijim materijalima. Uspjeh je stigao brzo: brendovi poput Versacea (Giannija je osobno poznavao), Romea Giglija i Dolce & Gabbane naručivali su posebne kolekcije koje su potaknule razvoj tada još mlade tvrtke.
Paciotti je zadržao većinu radnika koje je naslijedio od oca, ali je proizvodnju premjestio u novi pogon 20-ak kilometara od Rima zbog logistike, bez odricanja od pravih pravila zanata. U samo nekoliko godina ostvario je impresivan godišnji promet.
Tamno, provokativno
No, prava prekretnica dogodila se početkom 1990-ih. Paciotti je, naime, revolucionirao žensku kolekciju, koja je do tada bila suzdržanijih oblika. Vođen već zrelom umjetničkom vizijom, uveo je u kolekcije vrtoglavo visoku, tanku i prepoznatljivu potpeticu koja je dodatno ukrašena bodežom izgledala nevjerojatno moćno i seksi. Upravo je tada uveo prepoznatljiv logotip koji će postati slavan diljem svijeta. Taj mali bodež na juriš je osvojio modne vode. Romantični i maštoviti simbol ubrzo je postao zaštitni znak brenda u doba kada je talijanska moda ponovno otkrivala rock i punk estetiku. Poslije je Cesare objasnio da je odabrao bodež jer je riječ o lako prepoznatljivom simbolu, ali i o “alatki” koja je kroz povijest bila povezana s muškarcima. On ga je urezao na ženske štikle.
U isto vrijeme brend je počeo surađivati s utjecajnim fotografima poput Ellen von Unwerth, Terryja Richardsona, Stevena Meisela i Maria Sorrentija. Prije nego što su kampanje poprimile senzualne i glamurozne tonove, Paciottijev vizualni izričaj bio je tamniji i provokativniji: na jednoj fotografiji iz kampanje za proljeće/ljeto 1998. model Franco Musso (poznat i po suradnji s Tomom Fordom za Gucci) vezan je za stolicu usred morskih valova. Kampanja za liniju SS20 odvijala se na pogrebu. U jesenskoj kolekciji 1999., koju je potpisao Terry Richardson, dvije djevojke s potpeticama i u donjem rublju promatraju noge muškarca koji leži na podu. Iste je godine kampanja za liniju Heroes prikazivala isprepletene muške i ženske noge među plahtama, dok je u kampanji FW00 Annie Morton bila žena koja se užurbano oblači, kao nakon tajnog susreta s ljubavnikom. Bile su to vrlo provokativne i uspješne kampanje.
U 2000-tima uspjeh je dosegao novi vrhunac zahvaljujući celebrityjima. Cipele Cesarea Paciottija nosile su Beyoncé, Paris Hilton, Rihanna, Alicia Keys, Anne Hathaway i Lady Gaga – na crvenim tepisima, izlascima, eventima i koncertima.
Brendovski ekosustav
U tom su razdoblju nastali kultni modeli: sandale s krznom, asimetrične salonke koje su prkosile gravitaciji, ali i plijenile elegancijom. Diane Kruger nosila ih je na dodjeli GLAAD nagrada 2016., a Lea Michele izabrala je crne salonke za Billboard Music Awards 2017. godine. Zbog takve je promidžbe brend eksplodirao i godišnji promet je iznosio gotovo 500 milijuna dolara. Cesare Paciotti postao je dizajner koji je svojom estetikom ženama dao nešto puno važnije – samopouzdanje. Kad nosite Piaciottice, kao da poručujete – sa mnom se nije za zezati!
I Hrvati su ih obožavali. Nosilo ih se po špici i kupovalo u Trstu, bilo je pitanje prestiža imati jedan par. Doduše, u supkulturi se znalo da Paciottice nose samo “šminkeri” i jedan pošteni roker ne bi obuo “ni u ludilu”, ali zato su zagrebački “komadi” u legendarnom klubu Saloon vrtjeli svojim Paciotticama samo tako! U Draškovićevoj ulici u Zagrebu prije neka dva desetljeća otvoren je i Paciotti dućan, koji i danas radi, doduše, kao high street brand Paciotti 4US. Naime, vizionarski je dizajner godine 2007. proširio ponudu lansiranjem linije odjeće Paciotti 4US, koja je uključivala torbe, suknje, topove i kožne dodatke, zadržavajući moto bodeža i stiletto potpetice. Cilj je bio stvoriti širi brendovski ekosustav – od cipela do cjelovitog modnog izraza.
Paralelno je Paciotti proširio ponudu linijama nakita i satova, uvijek u duhu pristupačnog luksuza. Kako je jednom rekao za Harper’s Bazaar, inspiracija mu je najčešće dolazila noću, kada su misli bile slobodne, daleko od jutarnjih obaveza.
“Moram priznati, nisam baš jutarnji tip”, iskreno je rekao. “Sastanke dogovaram tek nakon deset ujutro. Volim raditi noću – tada imam najviše energije.” Možda to nije bio uobičajeni dnevni ritam za čovjeka koji je vodio carstvo modnih dodataka vrijedno pola milijarde dolara godišnje, ali kod ovog dizajnera ništa zapravo nije bilo tipično. Njegove seksi, vrtoglavo visoke potpetice s dozom rock’n’rolla obožavaju slavne žene poput Cameron Diaz, Gisele Bündchen i Sienne Miller, ali on sam nikada nije bio dio modne i filmske ergele. Živio je mirnim tempom u svom rodnom gradu, tek nekoliko sati udaljenom od užurbanog Milana. Sa suprugom i obitelji uživao je u kući od 600 kvadrata, okruženoj bujnim vrtovima i raskošnim bazenom, na jadranskoj obali središnje Italije. Iako je posjedovao stanove u Milanu i Rimu, njegov Civitanova Marche zauvijek je bio na prvome mjestu.
‘Pravi obrtnik’
“Nakon godina putovanja, shvatio sam da je ovo mjesto savršen spoj napornog rada i ‘la dolce vite’”, objasnio je jednom Paciotti. “Najviše volim što je moja kuća potpuno okružena prirodom. To je oaza mira i tišine, s pogledom na staru jezgru grada.” Ljepota koja ga je okruživala jasno se osjećala i u njegovim kolekcijama. Iako je kroz godine surađivao je s velikanima talijanske mode poput Giannija Versacea, Dolcea & Gabbane i Roberta Cavallija, jedna od najvažnijih suradnji u njegovu životu ona je s Laurom, njegovom suprugom i muzom. Upoznali su se na odmoru na Sardiniji, preko zajedničkih prijatelja.
“Ono što me osvojilo kod nje bila je jednostavnost i nježnost”, rekao je o njoj jer ona je bila iz svijeta daleko od glamura i reflektora – po zanimanju učiteljica, koja mu je postala i nadahnuće. Unatoč slavi, Paciotti je prolazio i kroz teška razdoblja – prije desetak godina njegova je tvrtka prošla kroz proces restrukturiranja dugova, a 2011. godine njegova je vila opljačkana. Četvorica provalnika tada su ga pretukla, vezala i zaključala u sobu s njegovom suprugom i tromjesečnom kćeri – traumatičan događaj koji je duboko obilježio dizajnera. Iza sebe je ostavio troje djece – dvoje iz prvog i kći iz drugog braka, kojoj su samo tri godine.
Tijekom cijele karijere ostao je vjeran eklektičnom pristupu, spajajući zanatsku preciznost s glam-rock detaljima i čistim volumetrijskim oblicima. Međunarodni mediji slavili su njegovu dosljednost filozofiji Made in Italy, dok je sam Paciotti slovio za “pravog obrtnika” koji je provincijski obrt pretvorio u globalnu modnu scenu. Nedavno se počeo obraćati i mlađoj publici te je njegova kolekcija FW21 dodatno predstavljena na njegovu Instagramu kroz seriju fotografija koje potpisuje Theo Soyez, obogaćenih ilustracijama umjetnice Emme Allegretti. Svjež je to, duhovit i moderan način da se svijet Paciottija predstavi novim generacijama – kao most između prošlosti i budućnosti, tradicije i eksperimenta, luksuza i umjetnosti koja diše punim plućima. Sve je to odjednom stalo.
Prema službenim izvješćima, Paciotti nije imao nikakvih zdravstvenih problema, što njegovu iznenadnu smrt čini još tragičnijom. Njegova je obitelj u prvoj objavi nakon njegove smrti rekla kako će bodež zauvijek ostati simbol kompanije. Odlazak Cesara Paciottija označava kraj jedne raskošne ere talijanske mode – ere u kojoj su cipele postale više od modnog dodatka. Postale su prkos i dopustile ženama da osvijeste svoj seksepil i svoju moć.
