Zahvaljujući umjetnoj inteligenciji s računalom, prvi put možemo razgovarati prirodnim jezikom. Više nema potrebe da za određene zadatke klikamo po mobilnoj ili internetskoj aplikaciji, već to odrađuje LLM (veliki jezični model). To znači da AI postaje sučelje. Ako ga promatram u tom kontekstu, mijenja se kompletna paradigma, objašnjava Mladen Maras, direktor softverskih i AI rješenja u Spanu, jednoj od vodećih IT tvrtki u Hrvatskoj, na panelu “AI u biznisu – alat ili partner”, konferencije Smart Industry Poslovnog dnevnika.
Koliko je njegov razvoj brzo otišao naprijed potvrđuje primjer suradnje Walmarta, američkog trgovačkog lanca, i ChatGPT-a, koja omogućuje narudžbu i kupnju proizvoda putem najpoznatijeg AI alata lansiranog krajem 2022.
“Ta usluga, koja je trenutačno dostupna samo u SAD-u, pokazuje pomak od klasičnog LLM-a, koji uglavnom služi komunikaciji, u nešto operativno”, navodi Maras. Ubrzo bi se pomaci mogli vidjeti i u raznim drugim područjima. Energetika je samo jedno od njih. “Najveći povrat na investiciju u energetici događa se u prediktivnoj analizi potrošnje te općenito automatizaciji sustava koji kontroliraju elektrane. Korištenjem AI-ja u predikciji u održavanju možemo predvidjeti oko 70 posto kvarova. To pak smanjuje njihov broj i trajanje, čime štedimo 20 do 30 posto vremena”, ističe Miro Antonijević, voditelj Odjela razvoja softvera u Končar – Digitalu. Osim navedenog, u energetici se koriste i digitalni blizanci, tehnologija simuliranja budućih događanja unutar elektrane, a AI se, dodaje, koristi i za optimizaciju mreže te kontrolu potrošnje u kućanstvima.
Pomoć, a ne rješenje
“Ne čudi stoga da se oko AI-ja diže prašina”, zaključuje Antonijević. No, je li to balon koji će zbog više stotina milijardi uloženih u njega i slabog povrata na uloženo puknuti, kao što to smatra profesor Robert Kopal sa Sveučilišta Algebra Bernays? Panelisti konferencije Smart Industry smatraju da će, ako se to i dogodi, definitivno ostati vrijednost koju je ova tehnologija proizvela.
“Što se tiče ulaganja u AI, postoji balon. No, investicije su pogon razvoja. Ako taj balon i prsne, dogodit će se jedino to da rezultati neće biti postignuti u kratkom roku. Ipak. ostat će vrijednost koju je AI stvorio”, ističe Nenad Mandić, voditelj Odjela za umjetnu inteligenciju u tvrtki Abysalto.
Antonijević iz Končar – Digitala smatra da je povrat investicije na AI slab jer kompanije žele implementirati AI u svoje poslovanje, no nisu sigurne kako. “Zato ulažu mnogo novaca, a povrat se dogodi samo u nekim primjerima. Najveći problem trenutačno je pronaći slučaj upotrebe koji je profitabilan s AI-jem. No, kada se pronađe, rezultat ne izostaje. Najgore ga je gurati u sve i svašta”, smatra.
Maras iz Spana napominje kako AI treba promatrati kao alat koji će donijeti unaprjeđenje u kompanijama, a ne kao sustav koji će riješiti sve probleme. Kada se zauzme takav stav, umjetna inteligencija uistinu pomaže, zaključuje, podsjećajući da se stotine milijardi eura i dolara ne ulaže samo u tehnologiju, već da AI za sobom povlači i ogromna ulaganja u podatkovne centre.
“U njih će biti uloženo 300 milijardi eura, a njihova će snaga biti sedam gigavat sati. Riječ je o količinama energije koje je teško percipirati”, objašnjava.
Što se traži?
Istraživanja, ona HUP-a i HGK-a o primjeni AI-ja u domaćih kompanijama, kažu da ih više od polovice još ne koristi AI u poslovanju. Posebno loše po tom pitanju stoje srednje velike tvrtke s 10 do 50 zaposlenih, kojima nedostaje agilnosti malih i resursa velikih za njegovu implementaciju, navodi se u istraživanju HUP-a.
Iskustvo tvrtke Abysalto, nastale spajanjem softverskih odjela King ICT-ja i Omege Softwarea, pokazuje da, i kada se odluče na njegovo uvođenje, najčešće traže chatbotove, a cilj im je povećati efikasnost.
“Međutim, moram napomenuti da naša rješenja nisu roba i nisu na polici, već se moraju prilagoditi svakoj pojedinoj tvrtki. Iznimno nam je bitno ne poljuljati povjerenje klijenata u tehnologiju koja je zapravo još mlada, a koje će zbog ‘hypea’ koji se oko nje diže, sigurno dovesti do toga. Zato nam je važno dobro se razumjeti s klijentima i shvatiti njihove poslovne procese kako bismo im mogli ponuditi najadekvatnija rješenja”, ističe Mandić.
Trenutačno, prema istraživanju HUP-a, domaće tvrtke AI najčešće koriste u marketingu, prodaji i automatizaciji sadržaja, dok je u operativnim i tehničkim područjima slabije zastupljen. Od alata pak najčešće koriste ChatGPT, Metu, Perplexity i Copilot. Usto, u Hrvatskoj jako malo kompanija razvija vlastite AI alate. Takvih je tek deset posto. Ipak, dobar dio, 44 posto planira povećati izdvajanja za AI. Tu treba biti oprezan.
Kako objašnjava Vedran Zrilić, voditelj Deloitte Digitala za CE South regiju, zbog “hypea” koji vlada tvrtke se boje da propuštaju priliku pa često ulažu bez jasne strategije o tome što točno žele i kako će AI integrirati u poslovanje. Potvrđuje to i HUP-ovo istraživanje koje pokazuje da je AI strategiju izradilo tek tri posto poduzeća.
“Na važnost izrade strategije i slučaja uporabe najčešće upozoravamo klijente”, navodi. Ovo je problem na nacionalnoj razini jer se još čeka donošenje državne strategije koja bi trebala postaviti jasne smjernice razvoja i poticanja ove tehnologije. Problem je i takozvana siva ekonomija u umjetnoj inteligencij, upozorava Zrilić. “Riječ je o tome da zaposlenici koriste određene AI alate, ali pokazuju skepsu prema onima koja je razvila njihova kompanija kako bi im olakšala posao. To je veliki problem”, ističe. Kompanije pritom upućuje na korištenje Deloitteova alata Trustworthy AI, koji je javno dostupan, i koji sadrži sve korake koje kompanija mora proći prilikom njegove implementacije. Uvođenje AI-ja posve sigurno podrazumijeva i odgovornost za pogreške do kojih bi moglo doći zbog korištenja alata nastalih na ovoj tehnologiji. Maras iz Spana smatra da je u takvim situacijama odgovornost isključivo na vlasniku poslovnog procesa. “AI alat nije samostalan i ne može donositi odluke. Dobavljač nosi svoju odgovornost u pogledu točnosti podataka, testiranja i slično, no na kraju dana, odgovornost je na onome tko alat koristi”, zaključuje.
Mandić iz Abysalta pritom navodi da softveri koji se temelje na modelima umjetne inteligencije nisu deterministički: “Stoga već u dizajnu planiramo zadovoljavajući postotak točnosti pa se testiranju u ovom slučaju, u odnosu na razvoj klasičnog softvera, posvećuje mnogo više pozornosti.”
AI i pogreške – tko je kriv?
Veliku odgovornost u tom smislu ima Končar – Digital koji isporučuje rješenja i proizvode za kritičnu infrastrukturu pa bi svaka pogreška u funkcioniranju sustava mogla imati dramatične posljedice. No, Antonijević uvjerava da postoje sigurnosne procedure, čak i fizičke, koje sprječavaju nastanak velikih šteta, poput gubitka struje. Međutim, postoje slučajevi uporabe u kojima se rizik od pogreške ne može zaobići, upozorava. Kao primjere u kojima bi rizici od pogrešaka potencijalno mogli izazvati pravu kalvariju navodi medicinu, ali i autonomna vozila.
“To su pogreške koje se ne mogu tolerirati i u takvim slučajevima treba postaviti jasna ograničenja”, ističe Antonijević, dotaknuvši se pritom i regulative. Iako se često kritizira postavljanje ograničenja na razvoj umjetne inteligencije kakvo imamo u AI aktu, prvom zakonodavnom okviru koji regulira AI Europske unije, Antonijević smatra da su ona nužna. “Ne možemo dopustiti da se stvari otmu kontroli. Vidimo iz prakse moć umjetne inteligencije, posebno kroz ‘deepfakeove’. Baš zato već pri kreiranju rješenja na temelju AI-ja moramo o tome voditi računa. U tom slučaju regulativa ne bi trebala biti kočnica inovacijama i razvoju”, smatra.
Također, domaći stručnjaci, suprotno upozorenjima koje svako toliko čujemo iz inozemstva, uvjeravaju da građani ne trebaju strahovati od gubitka radnih mjesta, što je ujedno i najčešći razlog skepse prema ovoj tehnologiji. “Nije ideja otpustiti ljude, već bolje iskoristiti njihova znanja i vještine”, poručuje Zrilić iz Deloittea. Svi redom ističu da u njihovim tvrtkama zbog AI-ja sigurno neće doći do otkaza. Dapače, mnoge planiraju dodatna zapošljavanja. U Abysaltu najavljuju da u AI timu planiraju zaposliti dodatnih 40 od 50 ljudi.
Za kraj, panelisti su se morali odlučiti bi li radije da ih operira AI robot ili da im sudi. Pobjedu je odnio AI sudac.
