U posljednjih nekoliko godina, vidljiv je snažan zaokret u načinu na koji se vrednuju projekti sufinancirani iz fondova Europske Unije. Ne tako davno, glavni kriterij bodovanja bili su tehnološka razina ulaganja, financijska izvedivost i kvalitetan poslovni plan. No, u tu je jednadžbu sve snažnije ušla održivost – isprva kao formalni uvjet, a danas kao ključni pokazatelj uspješnosti.
Ona više nije rubna stavka, nego presudni element koji određuje konkurentnost, osobito u industrijama koje zahtijevaju velika kapitalna ulaganja i stalnu modernizaciju. Ovo se posebno ističe u novoobjavljenom pozivu za izgradnju postrojenja za skladištenje vlastite proizvodnje električne energije, otvorenom 3. listopada 2025., iz kojeg je vidljiv naglasak na to da održivost više nije sporedna rubrika, nego presudni kriterij bodovanja ulaganja.
Zašto se kriteriji zaoštravaju?
Razlog zaoštravanja kriterija leži u strateškim dokumentima Europske unije, koji jasno određuju pravac prema zelenoj tranziciji. Ovakav razvoj kriterija bodovanja nije slučajan – on odražava smjer europske politike kroz Zeleni plan (Green Deal), REPowerEU i nacionalne klimatsko-energetske strategije. EU sredstva danas su namijenjena isključivo ulaganjima koja pridonose klimatskoj neutralnosti i kružnom gospodarstvu. Projekti koji mogu uzrokovati dugoročnu štetu okolišu i, posljedično, društvu gube priliku za financiranje. Time se osigurava da javna sredstva budu usmjerena u ulaganja koja doista mijenjaju gospodarsku strukturu ka zelenoj tranziciji i smanjenju ugljičnog otiska. Za industrijska poduzeća to konkretno znači da su njihova ulaganja konkurentna samo ako donose stvarne i mjerljive koristi: od smanjenja emisija CO2, preko korištenja sekundarnih sirovina i pravilnog zbrinjavanja otpada, pa sve do stvaranja novih zelenih radnih mjesta.
Što je DNSH i zašto je važan?
Kako bi se tranzicija sustavno provela, uvedeni su konkretni instrumenti za procjenu učinka projekata na okoliš. Najvažniji među njima je središnji alat za dokazivanje održivosti u pozivima, odnosno DNSH (Do No Significant Harm – ”ne nanosi bitnu štetu”) načelo koje proizlazi iz EU taksonomije. Ono obuhvaća šest okolišnih ciljeva: ublažavanje klimatskih promjena, prilagodbu klimatskim promjenama, održivo korištenje i zaštitu vodnih i morskih resursa, prelazak na kružno gospodarstvo, sprječavanje i kontrolu onečišćenja te zaštitu i obnovu bioraznolikosti i ekosustava. U praksi, svaki projekt mora kroz DNSH obrazac i prateću dokumentaciju dokazati da ne ugrožava niti jedan od navedenih ciljeva, a da istovremeno značajno doprinosi barem jednom od njih.
To podrazumijeva da investitori i projektanti, osim financijskih i tehničkih pokazatelja, moraju dostaviti i analize utjecaja ulaganja na emisije stakleničkih plinova, detaljan opis ušteda vode i drugih resursa, opis gospodarenja otpadom nastalim tijekom i nakon provedbe ulaganja, proračune ušteda energije ili dokaza o korištenju recikliranih materijala, bilo tijekom provedbe ulaganja ili kao sirovine u pogonu nakon ulaganja. Bez pozitivne validacije DNSH obrasca, projekt više ne može biti sufinanciran sredstvima Europske Unije.
Iako je DNSH danas standardni dio svakog poziva, način njegove primjene i dokazivanja znatno se mijenjao posljednjih godina. Najbolje se to vidi na primjerima poziva iz 2022. i 2024. godine. U pozivu Potpora poduzećima za tranziciju na energetski i resursno učinkovito gospodarstvo iz 2022. godine, održivost je već bila značajno uključena u kriterije bodovanja. Od maksimalnih 100 bodova, kriteriji vezani uz zelenu tranziciju i održivost nosili su maksimalnih 67 bodova. Ipak, način dokazivanja bio je blaži. U većini slučajeva bilo je dovoljno opisno prikazati doprinos kroz DNSH obrazac i kvantitativno kroz proračun ušteda, bez potrebe da se ti elementi duboko integriraju u projektno-tehničku dokumentaciju.
U istom pozivu iz 2024. godine, broj bodova vezanih uz održivost ostaje sličan: 70 bodova od maksimalnih 100. No, ključna razlika leži u načinu dokazivanja. DNSH načela više se ne zadovoljavaju ispunjavanjem obrasca, već moraju biti integrirana u projektno-tehničku dokumentaciju. To znači da prijavitelji moraju priložiti konkretne proračune, tehničke podatke i mjerljive pokazatelje – od smanjenja CO2 do energetskih i resursnih ušteda.
Njihova se usklađenost, osim kroz proračun ušteda, provjerava i navođenjem u projektno-tehničkoj dokumentaciji. Na taj način, održivost je od formalnog uvjeta prerasla u obveznu dimenziju samog projekta. Novootvoreni poziv za postrojenja za skladištenje vlastite proizvodnje električne energije za potrebe odgođene isporuke energije u mrežu taj trend dodatno i potvrđuje. Održivost i DNSH načela više nisu samo kriterij za dodatne bodove – oni postaju sam uvjet prolaznosti. Mjerljivi pokazatelji poput kapaciteta baterijskog sustava i trajnog doprinosa klimatskim ciljevima ključni su za bodovanje i odabir ulaganja.
Što očekivati do kraja godine?
Trend povećanja zahtjeva nastavlja se i u budućim natječajima. Novootvoreni poziv za skladištenje vlastite proizvodnje električne energije za potrebe odgođene isporuke energije u mrežu dodatno potvrđuje ovaj smjer. Održivi doprinosi ne ocjenjuju se više samo kroz DNSH obrazac. U projektno-tehničkoj dokumentaciji moraju se integrirati mjere koje dokazuju usklađenost s DNSH načelima. Projektant i nadzorni inženjer preuzimaju odgovornost da se u praksi provede sve što je navedeno u DNSH raspisu, a što se dodatno potvrđuje Izjavom glavnog projektanta i Izvješćem nadzornog inženjera po završetku radova. Uz to, uvodi se i poseban kriterij bodovanja za održivost: adekvatni ljudski kapaciteti za provedbu projekata koji dokazuju osviještenost odgovornih osoba tvrtke o energetskoj učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije. U praksi, to znači potrebu za zapošljavanjem kadra odgovornog za DNSH načela te potrebu za prilagođavanjem sistematizacije radnih mjesta u održivom smjeru. Time se, osim ekološke, jača i socijalna dimenzija održivosti.
Održivi kriteriji više nisu rezervirani samo za energetsku učinkovitost. Sve češće ih nalazimo i u pozivima iz drugih sektora, što upućuje na širu promjenu pristupa u dodjeli sredstava. Važno je istaknuti da se održivost sve više uvodi kao obvezna pretpostavka i u natječajima koji nisu primarno usmjereni na energetsku učinkovitost ili korištenje obnovljivih izvora energije. Primjerice, u pozivu Jačanje strateških partnerstava za inovacije u procesu industrijske tranzicije, izričito stoji da projekti trebaju promicati održivi razvoj uz obvezu usklađenosti s DNSH načelom.
Navedeni kriterij donosi pet bodova, pri čemu neispunjavanje isključuje prijavitelja iz postupka dodjele potpore. To jasno pokazuje da se održivost ne tretira deklarativno, nego se zaista kontrolira. Slično je i u pozivu IRI S3, koji potiče razvoj novih proizvoda i usluga unutar tematskih područja poput pametne i čiste energije, pametnog i zelenog prometa te održive i kružne hrane. Ovdje se održivost boduje kroz kriterij “mjera održivog razvoja” i donosi maksimalno četiri boda. Ključno je da prijavitelj mora ostvariti minimalno zadovoljavanje DNSH načela (koje donosi jedan bod), što de facto znači da svi istraživačko-inovacijski zahvati moraju dokazati da ne narušavaju okolišne ciljeve EU.
Što to znači za prijavitelje?
Jednaka je situacija i u pozivima usmjerenim na javni sektor. Primjer je Energetska obnova zgrada javnog sektora, gdje su u natječajnoj dokumentaciji detaljno opisani uvjeti za osiguranje DNSH načela na razini Poziva. Osim samog obrasca usklađenosti projektnog prijedloga s DNSH načelom, obvezna je i dostava izjave glavnog projektanta o usklađenosti s DNSH načelom, kao dijela projektno-tehničke dokumentacije. Slično, u pozivu u najavi Razvoj zelene infrastrukture u urbanim područjima, iako nema izravne obveze primjene DNSH načela, kod većih se projekata zahtijeva procjena otpornosti na klimatske promjene. Time se potvrđuje da je održivost, u nekom od oblika, postala neizostavna stavka. Bez jasnog doprinosa održivom razvoju projekti više ne mogu računati na prolaz. Održive prakse više nisu stvar dobre volje, nego osnovni preduvjet za sufinanciranje.
U takvom okruženju prijavitelji se suočavaju s novim izazovima koji zahtijevaju prilagodbu projektne dokumentacije, ali i načina razmišljanja. Posebno je to izraženo za poduzeća iz sektora prerađivačke industrije, koja se već ionako nose s velikim kapitalnim potrebama. Projektna dokumentacija, osim uobičajenog sadržaja, sada mora sadržavati i detaljne pokazatelje učinka na okoliš. Bez tih elemenata, projekt neće zadovoljiti minimalne bodove niti će biti upućen u daljnju evaluaciju. U praksi to znači da bi integraciju održivosti bilo potrebno planirati već pri inicijalnoj fazi ideje, a ne naknadno ”ubacivati” u projektno-tehničku dokumentaciju. Svako kašnjenje ili manjkavost u dokumentaciji može dovesti do odbijanja projektne prijave, što je u kontekstu konkurencije i ograničenih financijskih resursa za poduzetnike česti financijski rizik.
Budući da održivost prožima sve faze projekta, od ideje do provedbe – ključnu ulogu u ispunjavanju zahtjeva preuzimaju konzultanti i projektanti koji danas imaju važniju ulogu nego ikad prije. Njihov zadatak više nije samo usklađenje ulaganja sa zahtjevima poziva. Oni postaju odgovorni i za strateško vođenje poduzetnika kroz zahtjeve održivosti od planiranja investicije, preko izrade projektno-tehničke dokumentacije, do dokazivanja trajnog doprinosa klimatskim ciljevima koji traju i nakon završetka provedbe ulaganja. Vrijednost kvalitetnog konzultanta leži u tome što zna kako načela održivosti prilagoditi svakom poduzetniku i uklopiti u poslovni model svakog poduzeća, čime se povećava šansa za ostvarivanje bespovratnih sredstava, ali i stvara dugoročna konkurentska prednost.
Osim trenutačno važećih kriterija, već se naziru i novi trendovi koji će dodatno oblikovati pravila prijave i evaluacije projekata. U svjetlu sve većih zahtjeva za mjerljivim doprinosima održivosti, realno je za očekivati da će se u budućnosti pojačati potražnja za analizama životnog ciklusa (LCA – Life Cycle Assessment) u EU natječajima, naročito u onima povezanim s energetskom i resursnom učinkovitosti. Iako LCA još nije izrijekom obvezan kriterij unutar poziva u ovom trenutku, u nekim europskim programima (npr. Horizon) već se koristi kao preporuka za procjenu ukupnog utjecaja projekta na okoliš.
U sklopu poziva iz Modernizacijskog fonda, izričito se boduje konkretno smanjenje emisija CO2, energetska učinkovitost i sudjelovanje u EU ETS sustavu za trgovanje emisijama. To što znači da su projekti s integriranim metodama praćenja i dokazivanja emisija već sada u jasnoj prednosti. LCA se pritom nameće kao logičan sljedeći korak u evoluciji tih kriterija. On omogućuje detaljnu procjenu utjecaja projekta od nabave sirovine do zbrinjavanja otpada (cradle-to-grave) te je izgledno da će uskoro postati i formalni uvjet, barem za projekte sa značajnim ugljičnim otiskom.
Prilika, ne prepreka
Iako mnogima sve ove promjene na prvi pogled mogu djelovati kao dodatno opterećenje, dugoročno gledano, održivost donosi prilike koje nadilaze samu mogućnost sufinanciranja. Ono što je do prije nekoliko godina bio ”još jedan obrazac”, danas je presudan kriterij uspješnosti na EU natječajima. Trend je jasan – održivost se neće povlačiti iz EU fondova, već će iz godine u godinu dobivati sve veću težinu. Iako poduzetnicima to kratkoročno stvara dodatnu administrativnu obvezu i “tlaku”, dugoročno prihvaćanje DNSH načela donosi i financijsku i ekološku korist.
Tvrtke koje na vrijeme provedu ne samo zelenu tranziciju, već i tranziciju mišljenja i percepcije održivosti, osigurat će si lakši pristup EU sredstvima, dugoročno smanjiti operativne troškove i povećati konkurentnost na europskom tržištu koje sve snažnije vrednuje održive prakse. Stoga, iako održivost kratkoročno jest izazov, dugoročno je strateška prilika jer predstavlja put prema financijski sigurnijem, otpornijem i zelenijem ekonomskom rastu.
