U današnjem poslovnom svijetu sve se više spominje riječ vodstvo. Kako ono zaista funkcionira i kako može preobraziti neko poslovanje, opisao je Tomislav Smolčec, predsjednik Uprave Metroa Hrvatska. Na konferenciji Poslovnog dnevnika Change makers govorio je o tome kako odgovorno liderstvo može biti pokretač inovacija i ključni čimbenik u izgradnji održivih poslovnih modela.
Male inovacije su bitne’
Metro je tvrtka koja posluje s veleprodajnim centrima, a do tržišnog liderstva došla je od prave vizije.
“Član sam Uprave pet godina, a prije toga bio sam direktor prodaje. Kada sam došao u tvrtku, pitali su me kako je vidim, a ja sam je izvana vidio kao umirućeg trgovca na kraju grada. Ljudi Metro doživljavaju kao maloprodaju – dođu, kupe televizor za doma ili nešto slično i to je to. Nije bilo jasne strategije koja bi govorila u kojem to sve pravcu ide. To je bio period u kojem je Metro imao velik uspjeh, ali se izgubila početna strategija vlasnika koji su ipak htjeli biti lideri. To nam je omogućilo da se vratimo počecima i postanemo najbolji u jednoj stvari, a ne da radimo sve pomalo”, rekao je pa nastavio:
“U tom je trenutku važno zapitati se gdje smo sada, što želimo i kako do toga doći. Osim toga, bitni su ljudi i je li to naš zajednički cilj. Kada pitate ljude u kompaniji što mijenjati, oni znaju što, ali misle da se to ne može. Tu se vidi odlika pravog lidera, on mora omogućiti ljudima da rade to što znaju. Kada sam došao u Metro, način na koji se utvrđivalo tržište bio je smiješan. Pitao sam zašto to rade tako i rekli su mi da je netko “od gore” tako rekao. Taj netko možda već 15 godina ne radi u firmi, a nitko se nije zapitao može li se to promijeniti.”
Ovaj slučaj govori dovoljno o tome koliko su bitne inovacije i novi načini pa kako onda otvoriti prozor za njih?
“Možemo pričati o tehnološkim inovacijama, ali imamo tu i one dnevne, svakodnevne, male inovacije koje znače i više od globalnih. Primjerice, to je kako da kupac čeka manje na blagajni jer to njemu možda znači više od neke digitalne aplikacije. Moramo omogućiti da postoji sloboda davanja prijedloga u poboljšavanju usluge, to svi moraju poticati. Postoje ograničenja sustava i, naravno, da ne može svatko raditi što hoće, ali gomila ideja koja nam dolazi svakodnevno se testira, iskušava i nije problem ako i propadne.”
Metro je međunarodna kompanija, ima stranog vlasnika, pitanje je koliko je dosljedna globalnim korporativnim smjernicama.
“Mora se znati što je globalno, a što lokalno. Bez lokalizacije i pravog pristupa kupcima i zaposlenicima, velike kompanije u Hrvatskoj ponekad ne uspijevaju i izlaze s tržišta. Bitno je lokalizirati biznis. Nas kolege iz Španjolske i Italije promatraju kako radimo sezonu, dolaze, uče jer im je čudno kako cijela zemlja diše sa sezonom. Mi u Hrvatskoj navikli smo da je to normalno, a tamo je utjecaj turizma puno manji. Veleprodajni biznis u kojem smo mi stoga je jako lokalan. Ugostitelji žele imati domaće namirnice, to je sada jedan od glavnih trendova. U tom dijelu mi kao dobavljači moramo više od 80 posto proizvoda kupovati lokalno. Isto tako, komercijalna politika ne može biti ista kod nas i, primjerice, u Njemačkoj. Različita je veličina tržišta, mentalitet kupaca… sve se to mora uzeti u obzir.”
Izazov je zadržati ljude
S obzirom na stanje na tržištu rada, zapošljavanja, odlaske, konstantan dolazak novih zaposlenika i njihovo obučavanje, kako se Metro nosi s tim izazovima? Kako zadržati ljude?
“To će biti sve veći izazov. Kod nas je sve fizičke poslove, koji su dio svakodnevice, teško učiniti zanimljivima i izazovnima i sve više ovisimo o stranim radnicima. Priča se puno i o umjetnoj inteligenciji, no tu se, čini se, više cilja na uredske poslove. U svakom slučaju, zadovoljstvo u kompaniji nije samo stvar plaće i financija, ono što je bitno je da kada se ujutro probudimo nemamo grč u želucu, nego da se veselimo što ćemo raditi s ljudima koji su nam dragi. Ako to postignemo, zadržat ćemo ljude”, kaže Tomislav Smolčec pa za kraj daje tri ključne osobine koje će morati imati lider u sljedećih deset godina.
“Brzina je ključna, sve se mijenja. Vrlo je važna i sposobnost donošenja odluka, makar i pogrešnih. Imamo pravo na pogrešku, ali ona se mora priznati. Istaknuo bih još skromnost jer moramo biti kolege svojim zaposlenicima, a ne samo šefovi.”
