Narančasta ribica prva je hrvatska platforma koja sveobuhvatno podržava jednoroditeljske obitelji – od sportskih aktivnosti i ljetovanja za djecu do online instrukcija i psihološkog savjetovanja.
Projekt pokrenut pod okriljem Studenca postao je ozbiljno mjesto povezivanja, podrške i stvarnih promjena u životima roditelja i djece. O tome kako se inicijativa razvija i raste te kako mijenja društvo govori Tatjana Spajić, direktorica Službe korporativne komunikacije Studenca.
Za one koji još ne znaju, možete li ukratko opisati projekt “Narančasta ribica”?
Narančasta ribica prva je sveobuhvatna platforma koja nastoji podržati život jednoroditeljskih obitelji. Sastoji se od niza inicijativa usmjerenih prema samohranim roditeljima i njihovoj djeci – od mrežne stranice narancastaribica.hr s inspirativnim sadržajem, sve do osiguravanja besplatnih sportskih programa i paketa za bezbrižan polazak u školu, instrukcija, psihološkog savjetovanja i organizacije ljetovanja.
Kako ste definirali cilj projekta – koje su konkretne promjene koje želite vidjeti u životima djece i roditelja?
U svibnju 2025. godine, u suradnji s Udrugom Let i agencijom Improve, Studenac je proveo istraživanje na jednoroditeljskim i obiteljima s oba roditelja. Svjesni da se obje skupine susreću s jednakim izazovima kad je o roditeljstvu riječ, željeli smo uvidjeti u kojoj mjeri postoje razlike. Rezultati su pokazali da su brojni izazovi s kojima se suočavaju roditelji bez podrške partnera znatno veći u odnosu na obitelji s oba roditelja. Istraživanje ćemo svake godine ponavljati i nastaviti uspoređivati rezultate.
Želimo da iz godine u godinu naše konkretne aktivnosti i senzibiliziranje javnosti utječu na promjene u životima jednoroditeljskih obitelji – očekujemo uvidjeti kako financijska ograničenja roditeljima stvaranju manje poteškoća, da su manje pod stresom i da je njihovoj djeci u većoj mjeri osigurano ono potrebno za bezbrižnije djetinjstvo.
Možete li ispričati neku priču ili iskustvo koje najbolje ilustrira kako CSR projekt poput “Narančaste ribice” mijenja živote?
Brojna su djeca bila prvi put na moru upravo s nama, a mnoga su baš ondje naučila plivati. Rodila su se i nova prijateljstva, pa su neki od njih svakodnevno u kontaktu i jedva čekaju sljedeću godinu da se opet vide. Zbližili su se i roditelji, pružaju si podršku i kažu kako napokon imaju osjećaj da više nisu sami.
Nedavno sam srela jednu od majki, trebalo nam je desetak sekundi da shvatimo gdje smo se ranije vidjele jer smo si bile poznate. Kad sam joj rekla gdje radim, zagrlila me i rekla: “Vi ste iz Narančaste ribice, moja su djeca ove godine bila na moru, ajme što ste im sve sad nedavno poslali za školu, nemate pojma koliko nam to znači.”
Srce mi je bilo puno. Smatram da je u našem projektu jedino relevantno i važno povratna informacija tih ljudi.
Među obiteljima u našem programu nalaze se mnoge sa zaista teškim pričama. Neke su pretrpjele i verbalno i fizičko nasilje, neka su djeca prerano ostala bez drugog roditelja. Radi se o ranama koje nikad u potpunosti neće zacijeliti, ali mi vjerujemo da ožiljci mogu biti manji, i s tim ciljem razvijamo ovu našu platformu podrške.
Koje su najveće prepreke s kojima se susreću jednoroditeljske obitelji i kako vaš projekt konkretno pomaže u prevladavanju tih izazova?
Rezultati istraživanja su pokazali kako su najveći izazovi emocionalno stanje roditelja i djece, nedostatak vremena i financijska ograničenja.
Za primjer, više od 30 posto djece školske dobi iz jednoroditeljskih obitelji nije uključeno u dodatne sportske aktivnosti. Od njih gotovo svaki drugi roditelj kao razlog za neuključivanje navodi financijska ograničenja. Upravo zato, Narančasta ribica okuplja klubove koji daju besplatne članarine djeci koja se žele baviti sportom, a roditelji im nisu u mogućnosti to priuštiti.
Dalje, čak 44 posto roditelja djeci ne može priuštiti instrukcije, u usporedbi s 9 posto obitelji s dva roditelja. Nastavno na to, u suradnji s profesorima i edukatorima, uskoro će sastavni dio platforme biti i besplatne online instrukcije.
Zabrinjavajuć je i podatak da čak 57 posto roditelja nije spremno ocijeniti mentalno zdravlje svog djeteta pozitivnim, radi čega smo im osigurali besplatno psihološko savjetovanje.
Kako birate aktivnosti i partnere u projektu i kakva je spremnost na suradnju s te druge strane?
Platforma je poput živog organizma. Kroz neprestanu interakciju s roditeljima, raste i razvija se u nove oblike podrške.
Kad smo odlučili pokrenuti inicijativu da djeci osiguramo besplatne treninge, javili smo se u više od sto sportskih klubova diljem Hrvatske, no odaziv je bio poprilično slab. Bili smo svjesni da je jedan od razloga taj što smo tek lansirali platformu, pa za projekt nisu čuli. No, ubrzo se sve okrenulo. Kako je rasla vidljivost projekta, klubovi su se samoinicijativno počeli javljati i uključivati. Dva mjeseca nakon predstavljanja platforme, počeli smo pripremati back to school pakete za djecu. Javili smo se u tvrtke koje nas mogu podržati donacijom bilježnica, školskog pribora, sportske opreme. Zaista su se gotovo svi kojima smo se javili rado uključili i zajedno smo djeci pripremili pakete u kojima ništa nije nedostajalo.
Kroz posljednjih mjesec dana samoinicijativno su nam se počeli javljati tvrtke i sportski klubovi – sad oni dolaze k nama. To smo željeli od početka postići: dokazati svoju namjeru da učinimo promjenu za jednoroditeljske obitelji i oko njih okupljati one koji na tu promjenu mogu utjecati. Studenac je tako postao inicijator i koordinator projekta na kojemu sudjeluje trenutno oko 15 tvrtki i gotovo 20 klubova.
Koje lekcije ste naučili kroz provođenje CSR inicijative? Koju poruku imate za sve “change makere” – pojedince ili tvrtke – koji žele stvarno doprinijeti društvu? Kako vidite budućnost Narančaste ribice i CSR-a općenito – koje promjene planirate ili biste željeli vidjeti u društvu?
Da bi CSR inicijativa orijentirana na promjenu u društvu zaista mijenjala živote, potrebno je do srži upoznati ciljanu skupinu na koju želite utjecati. Važno je tu skupinu razumjeti, s njom se povezati, neprestano slušati i aktivno odgovarati na njezine potrebe. Ako tvrtka provodi određenu CSR inicijativu da bi kvačicom označila ostvarenje nekakvog društveno prihvatljivog cilja, inicijativa vjerojatno nikad neće zaživjeti.
Poruka tvrtkama je da nastoje prepoznati potrebe zajednica u kojima posluju i posvete se temi ili skupinama koji su marginalizirani. Tu je moguće napraviti najveću promjenu.
Dalje, smatram da je izuzetno važno da tvrtka oko svoje inicijative okuplja, i k njoj kroz određeno razdoblje počne privlačiti, nove partnere i zajednicu. Smatram da kvalitetni CSR projekti usmjereni prema društvu doista mogu donijeti pozitivne promjene, potaknuti nas da se osvrnemo oko sebe, slušamo i vidimo jedni druge, razvijamo kolektivnu empatiju i budemo uključiviji i tolerantniji.
* Sadržaj omogućio Studenac
