Najnoviji slučaj prodora virusa afričke svinjske kuge na farme velikih proizvođača u Slavoniji još je jednom pokazao koliko je stočarstva težak posao i ranjiv sektor i kako je i prije svega trebalo ozbiljno držati bolest pod kontrolom – svih ovih godina od njezine prve pojave. Nismo se smjeli opustiti i proglasiti epidemiju “gotovo pa završenom”.
Od njezine pojave do danas trebalo je učiniti sve da se obuzda sivo tržište, ilegalni transport i promet svinja, a sve proizvođače stavi u kontrolirani sustav (jer se tek pojavom virusa otkrilo koliko imamo onih izvan sustava), pojačaju sve biosigurnosne mjere te sluša isključivo i samo struku – kakva god da je ona danas u Hrvatskoj i na terenu.
Tek kada je virus ušao na jednu od velikih farmi Belja, odnosno sada Podravka Agri, postali smo svjesni da je to nešto s čime ćemo se očito morati naučiti živjeti i boriti. Ako je ušao u farme koje imaju sve mehanizme i modernu tehnologiju, stručnjake i financijsku snagu, onda moramo biti svjesni dokud je stvar izmakla kontroli.
Treba podsjetiti kako smo godinama vodili bitku da dobijemo status zemlje oslobođene od obične svinjske kuge. Hrvatska je od Europske komisije stekla status zemlje slobodne od klasične svinjske kuge tek 2019., nakon što je posljednji slučaj te bolesti zabilježen još 2008. Tek je to ukinulo ograničenja na tržištu EU-a za promet živih svinja i svinjskih proizvode iz RH.
Kao logično postavlja se pitanje – zašto smo se od prve pojave i slučajeva u Vukovarsko-srijemskoj županiji opustili i nismo snažnije provodili mjere, kontrole i vjerovali struci. Moglo se očekivati da je virus i dalje prisutan (ako ne kod domaćih svinja, onda kod divljih, koje očito ne kontroliramo kako treba) te da zbog toga što nema cjepiva virus cirkulira, može napraviti kaos i uništiti ionako krhku proizvodnju.
Dovoljno je prisjetiti se koliko je bijesa običnog naroda, malih proizvođača i lokalnih političara te brojnih teorija urote bilo i kako je bilo veterinarima teško provoditi mjere, oduzimati i eutanizirati svinje, posebno malim OPG-ima. Ne treba govoriti i da su političke stranake tu situaciju koristile za kampanje i samo unosile dodatni kaos na terenu.
Pa i mediji nerijetko problemu pristupe senzacionalistički, populistički, s vrlo agresivnim pristupom prema struci – stajući na stranu malog običnog čovjeka koji se našao u problemu, čiju tradiciju, eto, neke mračne sile žele uništiti. Mnoge države vode istu bitku i treba vidjeti kako su one obuzdale problem. Virus očito postoji, očito se širi, a kako se širi, ni struka ne može objasniti ni dokazati. Najgore što možemo raditi je da neodgovorno govorimo o nekom specijalnom ratu ili da je virus došao iz susjednih država.
Pritom ne razmišljamo da sve te države mogu pokrenuti mehanizme zabrane izvoza naše stoke i proizvoda (barem one koje nisu dio EU tržišta). Trebali bismo znati da su to tržišta na koja i najviše izvozimo. Zato nije pametno igrati se s vatrom i davati izjave iza kojih ne stoji veterinarska struka – iracionalizam nam najmanje treba. Epidemija će biti veliki udarac za sva pogođena gospodarstva, svima će biti povećani troškovi, otežan promet, prerada i pristup tržištu.
Poznato je da smo prethodnih godina imali značajno smanjenje svinjogojske proizvodnje. U razdoblju od 2014. do 2020. ta proizvodnja je bila oko milijun i 100 tisuća svinja. Na milijun svinja pali smo 2020., da bismo krajem 2024. imali 873.600 svinja. U pet godina pad je bio 13 posto. Sada možemo očekivati dodatni pad ako se situacija brzo ne smiri i spriječimo prodor u druge velike farme.
Farme imaju svi veliki poljoprivredni sustavi i stalno ističu da je svinjogojstvo strateška razvojna grana te da planiraju značajna ulaganja u nove farme i proizvodnju. Nekontrolirano izbijanje ASK-a u njihovu okruženju stvara neizvjesne poslovne okolnosti koje zntno utječu na strategiju i poslovanje. Zato je nužno žurno reagirati i poduzeti mjere koje će omogućiti opstanak i razvoj svinjogojske proizvodnje, kako na razini operativnih mjera, tako i strateških odluka koje moraju biti brze i efikasne.
