Zamislite da živite u gradu u kojem čak 40 posto ulične rasvjete ne radi, a kada pozovete policajce, umjesto 11 minuta, na njih morate čekati cijeli sat. Trebate hitnu pomoć? Nažalost, u funkciji je samo trećina voznog parka. Ako ikad doživite takvu situaciju, znajte da ste u gradu koji je dužan kao Grčka. Ili kao Detroit.
Nekoć industrijski gigant i žila kucavica američke autoindustrije, prije 12 godina prošao je 17-mjesečnu financijsku kalvariju. O tome koliko je život u gradu bio izazovan svjedoči i podatak da je stopa nezaposlenosti iznosila 16 posto, dvostruko više od nacionalnog prosjeka. Udarac su zadobile i europske banke koje su u to doba držale približno milijardu dolara neosiguranog duga Detroita. Kako je do toga došlo i kako Motor City diše danas? Iako je uspio zaliječiti rane, Trumpove carine, čini se, prijete mu poništiti oporavak.
Kevyn Orr, zadužen za restrukturiranje posrnulog Detroita, stao je pred novinare, kreditore, sindikate, dobavljače i druge vjerovnike u ožujku 2013. te im jasno poručio: “Nemojte me tjerati na stečajni sud. Nećete uživati u tome.”
Već 18. srpnja ispunio je obećanje i podnio zahtjev za bankrot, a Detroit upisao u povijest kao najveći grad u SAD-u koji je doživio fiskalni slom. Nakon toga, uslijedili su mjeseci pregovora, saslušanja na saveznim sudovima te nevjerojatna potpora velikih zaklada i donatora koji su se usprotivili ideji o tome da bi grad trebao prodati umjetnine koje posjeduje kako bi otplatio nagomilani dug.
Tim za sanaciju stanja u blagajni, koji je 2012. imenovao tadašnji guverner Michigana, republikanac Rick Snyder, ustanovio je da je Detroit zaista teško zaglibio. Stoga je angažirao Orra, inače odvjetnika međunarodne pravne tvrtke Jones Day, da preuzme izazovan zadatak obnove uništenog grada. Bio je to problem koji se kuhao više od pola stoljeća i u jednom trenutku morao je doseći točku ključanja, kazao je svojedobno Snyder.
Masovni gubitak stanovništva
Masovni gubitak stanovništva, još od 1950-ih, poguran dugotrajnim padom automobilske industrije i drugih ključnih sektora, ozbiljno je smanjio poreznu osnovicu Detroita. Naftna kriza 1974. natjerala je potrošače da se okrenu štedljivijim japanskim automobilima, što je američkim proizvođačima otežalo konkurentnost. Uslijedila su dva desetljeća gubitaka i štrajkova koji su zakočili proizvodnju, a kombinacija političke neučinkovitosti u upravljanju javnim novcem, korupcije i kontinuiranog zaduživanja dodatno je pogoršala stanje. Kap koja je prelila čašu otrovnog koktela bila je globalna financijska kriza koja je srušila vrijednost nekretnina diljem SAD-a. Do prosinca 2008. administracija predsjednika Georgea Busha GM-u i Chrysleru (danas dio Stellantisa) dodijelila je 17,4 milijarde dolara pomoći, da bi samo godinu kasnije obje tvrtke proglasile bankrot.
Najteži pad populacije Detroit je pretrpio od 2000. do 2010., kada je zbog deindustrijalizacije i opadanja kvalitete života izgubio četvrtinu stanovništva (iz njega se iselilo 237 tisuća ljudi). Mnogi radnici napustili su ga u potrazi za boljim prilikama, a s njima su “isparili” i porezi koji su financirali gradsku infrastrukturu. Gradske četvrti preplavili su napušteni i spaljeni objekti, a prazne parcele pretvorene su u odlagališta za otpad, rabljene gume pa čak i čamce. Stope siromaštva, nezaposlenosti i kriminala bile su među najvišima u Michiganu.
Proračunski manjak grada premašio je 300 milijuna dolara, a sredstva prikupljena izdavanjem državnih obveznica iskorištena su za isplatu plaća deset tisuća zaposlenika. Orr je u zahtjevu za bankrot prijavio dug od 18 milijardi dolara, uključujući 3,5 milijarde nepodmirenih obveza za mirovine i 5,7 milijardi za zdravstveno osiguranje umirovljenika, izvijestio je Associated Press.
Prije bankrota Detroit je zapošljavao 20 tisuća radnika i imao deset tisuća umirovljenika koji su primali mirovine. Međutim, do trenutka podnošenja zahtjeva za bankrot, omjer se drastično promijenio: broj umirovljenika narastao je na 20 tisuća, a broj zaposlenika pao na deset tisuća. Izazov je bio i to što je grad imao vrlo malo imovine koju bi mogao prodati kako bi podmirio dugove. Stoga je Orr savjetovao da se “na bubanj” stavi kolekcija umjetnina u vlasništvu grada, smještena u Detroitskom institutu za umjetnost, kao i gradska parkirališta te vodovodna služba.
“To nije bila prijetnja, već jednostavno objašnjenje situacije: ‘Pogledajte, suočeni smo s krizom i potrebna su nam sredstva.’ Dobivali smo ponude, i iz zemlje i inozemstva, za otkup dijela tih umjetnina”, rekao je.
Bez dogovora među kreditorima, sindikatima i drugim dionicima o tome kako zakrpati ogromnu rupu u gradskom proračunu, proglasiti bankrot bilo je jedino rješenje, zaključio je Orr.
Detroit se iz financijske propasti izvukao u prosincu 2014., s oko sedam milijardi dolara deficita koji je restrukturiran ili otpisan. Kao odgovor na alarmantnu situaciju, velike zaklade u suradnji s državom mobilizirale su 816 milijuna dolara u okviru “Velikog dogovora”, koji je ublažio rezove u gradskim mirovinama, a umjetnine sačuvao i stavio pod okrilje dobrotvornog fonda. Vlasti su se s umirovljenicima nagodile o smanjenju mirovinskih naknada, pri čemu su policajci i vatrogasci zadržali pune iznose, dok su ostali penzioneri pristali na smanjenje od 4,5 posto te na ukidanje isplata za usklađivanje s troškovima života. Gradske vlasti uspjele su uravnotežiti proračun, poboljšati usluge i poduzeti mjere za smanjenje urbanog nemara, uključujući rušenje više od 24 tisuće napuštenih kuća.
Uzastopni rast rejtinga
Agencija Moody’s jedanaesti je put uzastopno povećala kreditni rejting grada, koji sada iznosi Baa1 s pozitivnim izgledima, prema izvještaju od 27. lipnja. Da je situacija u gradskoj blagajni danas svjetlija, pokazuje i to da je Detroit premašio ciljeve iz tzv. Plana prilagodbe. Unatoč prognozama koje su predviđale smanjenje zaposlenosti od 0,4 posto godišnje, a što bi značilo gubitak 8000 radnih mjesta od 2014. do 2024., grad je postigao godišnji rast od 1,1 posto te stvorio 24 tisuće novih. Istovremeno, vrijednost nekretnina porasla je za 94 posto, a porezi na dohodak porasli su za pet posto godišnje, što je u gradsku blagajnu donijelo gotovo 400 milijuna dolara više negoli je bilo predviđeno. Osim toga, grad je ostvario devet uzastopnih godina proračunskih viškova, s 1,2 milijarde dolara u općem proračunskom saldu, odnosno 479 milijuna dolara u Fondu za zaštitu umirovljenika.
Danas, 12 godina nakon stečaja, građani su opet pred izborom tko će voditi donekle sanirani grad, a kandidat koji naslijedi Mikea Duggana, jedinog gradonačelnika koji je upravljao gradom od financijske krize, morat će se suočiti s izazovom oživljavanja zapuštenih gradskih četvrti. Iako sadašnji pretendenti na gradsku fotelju priznaju Dugganu napredak u revitalizaciji Motor Cityja, Detroit je i dalje grad u kojem gotovo trećina stanovništva “spaja kraj s krajem”. Mnogi ističu da je oporavak grada, koji se prostire na 360 četvornih kilometara, realiziran neravnomjerno, što se ogleda u napuštenim i zaraslim zemljištima koja prekrivaju blokove gdje su nekada stajale kuće i trgovine, u vrijeme kada je Motor City imao gotovo 1,85 milijuna stanovnika. Sada ih broji 645 tisuća.
Od ukupno devet kandidata, u uži krug izbora u studenom ušli su demokratkinja Mary Sheffield, predsjednica Gradskog vijeća, i politički autsajder, velečasni Solomon Kinloch. Duggan javno podržava Sheffield, dok Kinloch kritizira sadašnju gradsku vlast te obećava da će, bude li izabran, osigurati ravnomjerno ulaganje u sve gradske četvrti, a ne samo u centar grada te da će se snažno fokusirati na borbu protiv siromaštva.
“Ako nakon 12 godina provedenih u Gradskom vijeću Detroita i još četiri kao predsjednica Vijeća, to niste popravili do sada, vjerojatno i nećete”, poručio je Kinloch suparnici.
Ironija carina
Duggan je postao gradonačelnik u studenom 2013., kao prvi bijelac u 40 godina izabran na tu poziciju (čak 75 posto građana su Afroamerikanci) preuzevši grad u stanju rasula od poznatog košarkaša i demokrata, nekoć stranačkog kolege Davea Binga. Lani je najavio da će se povući iz stranke i kandidirati za guvernera Michigana 2026. kao nezavisni kandidat, zbog nezadovoljstva gospodarskom situacijom pod vodstvom guvernerke Gretchen Whitmer, nazivajući trenutačno stanje ekonomije “nacionalnim sramotom”.
Kritizirao je i njezin “cash-for-jobs” program, koji nudi novčane subvencije tvrtkama koje stvaraju nova radna mjesta ili proširuju proizvodne kapacitete, ističući da su stotine milijuna dolara potrošene na investicije koje nisu donijele značajne rezultate. S obzirom na to da, kako tvrdi, želi ponuditi alternativu izvan dvostranačkog sustava i surađivati s članovima obje stranke na rješavanju problema, nije se po četvrti put kandidirao za gradonačelnika Detroita, a njegov mandat završava u siječnju.
Šire gledano, gospodarstvo Michigana usporilo je prošle godine, no zabilježeni su i pozitivni pomaci. Udjel radne snage popeo se na gotovo 5,1 milijun, najviše u posljednje 23 godine, a stopa zaposlenosti vratila se na razine prije pandemije Covida. Michigan je prošle godine dosegnuo rekordnih 4,5 milijuna radnih mjesta, najviše u posljednja dva desetljeća, uz rast prihoda i smanjenje udjela poslova s plaćom ispod 15 dolara prvi put od 2020. Samo 14 posto poslova sada je plaćeno 15 dolara po satu ili manje, u usporedbi s više od 22 posto 2022. Unatoč tome, trgovinski rat koji administracija Donalda Trumpa vodi s ostatkom svijeta mogao bi ugroziti sav taj teško stečeni napredak, piše Michigan Advance…
Proizvođači automobila, Ford, General Motors i Stellantis, poznati i kao Velika trojka iz Detroita, među najteže su pogođenima Trumpovim carinama koje je uveo većini zemalja kako bi smanjio trgovinski deficit Sjedinjenih Američkih Država. Dosad su platili 2,1 milijardu dolara nameta, a očekuje se da će do kraja godine “iskeširati” još milijarde. Iako su većinu tih troškova apsorbirali, analitičari predviđaju da će kompanije troškove uskoro morati prenijeti na potrošače. Zabrinuta je guvernerka Whitmer razgovarala s Trumpom o šteti koju carine nanose Detroitu i ekonomiji savezne države, no ne očekuje se da će Trump promijeniti svoju politiku. Na oštru praksu požalio se i izvršni direktor Forda Jim Farley, ustvrdivši da je carina od 15 posto koju je Trump uveo na uvoz japanskih automobila znatno blaža od 25-postotnog nameta koju proizvođači automobila u Detroitu plaćaju na neka vozila i dijelove koje uvoze iz Kanade i Meksika.
Strah od gubitka posla
Podsjetimo, Trump je ranije uveo carinu od 25 posto na vozila proizvedena u Japanu, ali ju je smanjio u sklopu šireg trgovinskog sporazuma. Ironično, američke carine, u kombinaciji s nižim troškovima rada i slabijim jenom, mogle bi tako vozila poput Toyotinog 4Runnera proizvedenog u Japanu učiniti deset tisuća dolara jeftinijim od domaćih modela poput Fordovog Bronca proizvedenog u Michiganu, kazao je Farley za Bloomberg TV.
Premda Detroit nije zakasnio “uskočiti na vlak” proizvodnje električnih vozila, suočava se s izazovima u ubrzanju tog procesa. Potražnja za “strujićima” u SAD-u kratkoročno će usporiti zbog značajnih rezova u saveznoj potpori, no stručnjaci predviđaju da će velika ulaganja u proizvodnju, uz konkurenciju stranih “igrača”, dugoročno dovesti do povećanja njihove prodaje i rasta potražnje za električnom energijom. Svemu ne pomaže činjenica da je Trump “velikim prekrasnim zakonom” ukinuo porezne olakšice od 7500 dolara za kupnju novih električnih vozila, kao i onu od 4000 dolara za rabljene modele, sedam godina prije nego što je to planirala administracija predsjednika Joea Bidena. Također, porezne olakšice za proizvodnju baterija za električna vozila prestat će vrijediti 2028., četiri godine ranije negoli je predviđeno.
Na terenu situacija izgleda ovako: General Motors privremeno je otpustio oko 360 zaposlenika u svojoj tvornici električnih vozila u Detroitu kako bi smanjio proizvodnju GMC Hummer EV-jeva i Cadillac Escalade IQ-ova. Glasnogovornik GM-a, Kevin Kelly, izjavio je da to zbog “privremene prilagodbe proizvodnje i usklađivanja s tržišnim dinamikama”. Factory Zero već je nekoliko puta ove godine provodio privremena otpuštanja, uključujući ono u travnju kada je oko 200 zaposlenika na neko vrijeme napustilo pogon, od čega ih se 150 vratilo na posao. Izazovi na tržištu rada i dalje su prisutni. U srpnju je Michigan zabilježio četvrtu najvišu stopu nezaposlenosti u SAD-u (5,3 posto), dok je nacionalna iznosila 4,2 posto. Iako je stopa nezaposlenosti ostala stabilna u odnosu na prethodni mjesec, broj ljudi u radnoj snazi blago je opao. Rast zaposlenosti zabilježen je u obrazovanju, zdravstvu, javnom sektoru i građevini. Ipak, tržište rada zadržava nepovoljnu klimu, a radnici se boje gubitka posla zbog automatizacije i umjetne inteligencije, priopćio je Axios Detroit.
