Skicu stanja u Hrvatskoj na konkretnim primjerima dobili smo na dva jednosatna panela istog naslova: Tehnologije budućnosti/Izazovi globalne trgovine. Dva panela, različitih govornika i naglasaka, situirali su hrvatske izvoznike, ujedno lidere industrije, u kontekst snalaženja u visokoj tehnologiji.

Iz nastupa i diskusija vidljivo je da sudionici iz industrije, sveučilišta, pa i Vladinih institucija, dubinski shvaćaju značenje visoke tehnologije za proizvodnju i pozicioniranje Hrvatske i europski, i globalno, a posljedično i za vlastite tvrtke i biznise. Štoviše, iako je to u Hrvatskoj još rudimentarno, ipak ih ima koji u inovacijskom ciklusu najnovije generacije prirodno i samorazumljivo sudjeluju. Sad je pitanje, koje je i fokusirala konvencija Hrvatskih izvoznika na temu visokih tehnologija, kako omogućiti propagaciju takvih rijetkih dobrih primjera i što više ukloniti zapreke. No, najprije, gdje je sada Hrvatska i njene kompanije i izvoznici?

Hrvatska – Svijet – Hrvatska

U uvodnom govoru koji je postavio sliku stanja, dekan FER-a, Vedran Bilas, rekao je da je Hrvatska na jednoj trećini europskog prosjeka u udjelu visokih tehnologija u proizvodnji. Taj je podatak otrežnjujući. Da bi dekanove riječi bile još razumljivije, znači da bi Hrvatska trebala za čak tri puta povećati udio visokih tehnologija da bi se našla oko sredine europskih tablica (udio visokih tehnologija, dakle, trebao bi iznositi oko 9 posto BND-a Hrvatske, a primjerice, udio visokih tehnologija u BND-u Irske je 37 posto, op. a.).

”Hrvatska još nije našla format, model u kojem bi mogla intenzivno raditi na tehnološkom razvoju”, rekao je Bilas.

Postavio je panelistima i publici tri ključna pitanja: Što Hrvatska izvozi kad je riječ o tehnologijama i imamo li uopće visoke tehnologije? Gdje je stigla i kuda uopće ide tehnologija? Hoćemo li i kada imati u Hrvatskoj visoke tehnologije?

Dobra vijest je, rekao je, da u Hrvatskoj ima visokih tehnologija koje još nisu u proizvodnji, no trebale bi biti. Također, da se sada na FER-u obrazuje dvadesetak izrazito talentiranih studenata, specijaliziranih za visoke tehnologije, od kojih bi barem neki, ako će naći poslove na razini svog obrazovanja, trebali ostati u Hrvatskoj. No, ako neće biti poslova takve strukture, te će mlade zvijezde otići iz zemlje.

To, naglasio je Bilas, nije tragedija, jer je mobilnost u kojoj se stječe iskustvo neophodna, ali bilo bi idealno kad bi se vratili u zemlju. ”Mobilnost bi trebala biti Hrvatska – Svijet – Hrvatska”.

Također, Hrvatska treba privlačiti strane stručnjake, i to uglavnom mlade i mlađe. Američke statistike, upozorio je, pokazuju da je prosječna dob izvoznika u sektoru visoke tehnologije oko 40 godina.

Drugo dekanovo pitanje, a koje se često pitaju i laici, opća javnost, ali i eksperti jest – kuda ide tehnologija? U biti, gdje je svijet u visokoj tehnologiji? Gdje je Europa, a gdje smo mi? U svijetu u kojem je visoka tehnologija zahuktana, na djelu je šesti inovacijski ciklus koji podrazumijeva kvantno računarstvo, globalne mrežne platforme i digitalnu ekonomiju, biotehnologiju i genetski inžinjering, umjetnu inteligenciju i robotiku, neurotehnologije i kongnitivne znanosti, nanotehnologiju, zelene tehnologije.

U Hrvatskoj su promjene počele u trećem, četvrtom inovacijskom ciklusu i u njemu je, podsjeća Bilas, zacrtan početak velikih hrvatskih kompanija. No već u petom inovacijskom ciklusu (informacijsko-komunikacijske tehnologije, mikroelektronika, internet, softver, op. a.) ne stojimo više tako dobro. Iz dekanovih riječi je jasno da i to što smo na trećini europskog prosjeka, vučemo iz četvrtog i petog ciklusa.

Plus članstva u Uniji

U Hrvatskoj, uglavnom zahvaljujući FER-u, postoji vrhunsko znanje. Akademski sektor pokazao je, primjerice, da zna napraviti kvantum komunikacijski kanal, a do kraja godine testirat će i kvantno komunikacijski link prema jednom satelitu. Ali nedostaje povezanosti biznisa, politike i sveučilišta. Ako se to ostvari – logični odnosi biznisa, politike i akademije – spriječit će se uvelike i odljev mozgova te potaknuti dolazna mobilnost. To je ujedno i odogovor na pitanje hoćemo li u Hrvatskoj imati, i kad, visoke tehnologije.

”Bez vrhunskog obrazovanja nema vrhunskih stručnjaka koji mogu raditi na visokim tehnologijama, ali bez vrhunske tehnologije sve teže ćemo zadržavati vrhunske inžinjere”.

Nastavio je: “Pogledajmo Čehe! Imaju 2500 zaposlenih u industriji poluvodiča i čipova, a gdje tu nas ima?”. Da bi se hrvatske tvrtke ravnopravno uključile, potrebno je olakšanje investicija. Odnosno, kako smo čuli iz publike koja je slušala i međusobno komentirala panel, velike porezne olakšice. Visoku tehnologiju mogu dovesti i strane kompanije, ali to se nije kod nas dogodilo, rekao je Vedran Bilas.

Veliki plus je članstvo u Europskoj uniji, upozorava Vedran Bilas i, između ostalog, otvaranje fondova. Ali, i dalje je premalo prijava iz Hrvatske na program Obzor Europa, što je program Europske unije za istraživanje i inovacije od 2021.-2027. godine iz kojeg se za velike projekte mogu povući vrlo velika sredstva.

Nekoliko govornika je u raspravama, između ostalih i dekan FER-a, spomenulo važnost Centra za kompetencije. Konačno, dotaknuo se i svemira kao dijela interesa visoke tehnologije.

Bilas se potužio da se kod nas ne pokazuje dovoljno zanimanja – a upravo tu se razvija specifičan sektor visoke tehnologije u kojem treba biti prisutan. Uostalom, barem jedna takva tvrtka postoji u Hrvatskoj – Protostar Labs.

”Počeli smo 2019. i isprva smo se bavili industrijskom primjenom AI i videa, ali od početka smo ciljali na svemirsku tehnologiju. Prilike su nam se počele otvarati 2021. godine kad je Hrvatska krenula s pristupanjem Europskoj svemirskoj agenciji (ESA), i danas radimo na nekoliko projekata pod okriljem ESA”, rekao je Filip Novoselnik, osnivač i direktor.

Primijetimo da je sama činjenica da postoji takva firma ključna je za to da Hrvatska uopće ima što tražiti u ESA agenciji i programima koji se bave svemirom. “Svemir” inače u Europskoj komisiji pripada u isti portfelj s obranom, kod povjerenika Andriusa Kubiliusa, dakle u segment u koji se ulaže najviše sredstava i koji najbrže raste.

Adaptilnost kompanije

Panelisti prve rasprave bili su, uz Filipa Novoselnika, Petar Bobek, član Uprave Končar Elektroindustrije, Srđan Kovačević, izvršni direktor i suosnivač ORQA-e, Vjekoslav Majetić, osnivač i vlasnik DOK-ING-a te Josip Mikulić, viši inženjer za analogni dizajn ams OSRAM-a.

Srđan Kovačević i Josip Milkulić iz ORQA-e, inače tvrtke dobitnice Zlatnog ključa za najboljeg malog i mikro izvoznika, od onih su vrlo rijetkih iz Hrvatske koji ravnopravno s parnjacima iz Europe i svijeta čine dio šestog inovacijskog ciklusa. Bave se, stoji na njihovoj stranici, istraživanjem, razvojem i prototipiranjem uređaja iz područja tehnologija pogleda iz prvog lica (FPV), udaljene stvarnosti (RR), prijenosa video signala i radio-komunikacije te proizvodnjom elektroničkih komponenata i uređaja, od kojih su najpoznatije video-naočale za pilote dronova FPV.One. Kao naslikan su primjer smjera o kojem je govorio dekan Bilas.

Tako je mladi inženjer Mikulić završio FER, pet godina radio je u Austriji, vratio se u Hrvatsku, radi od kuće u Imotskom, u sredini koja mu odgovara, za tvrtku koje je sjedište u Osijeku, i koja je nezaobilazna u svom sektoru u europskom kontekstu. Ta mala kompanija od 50-ak ljudi doista je centar za proizvodnju dronova u Europi, jedan od, kako je rekao suosnivač ORQA-e Srđan Kovačević, ključnih facilitatora, nezaobilaznih aktera, ili u njihovom slangu enablera, u ovom sektoru.

Josip Mikulić pružio je vrlo upućenu globalnu sliku stanja u visokoj tehnologiji, iz koje je objasnio i dio uzroka sadašnjih geopolitičkih napetosti. Upozorio je na tehnološke ratove oko poluvodiča i na globalnu međuzavisnost inače posvađanih dijelova svijeta. O sudbini proizvodnje poluvodiča na Tajvanu ovisit će stanje visoke tehnologije posvuda, pa i u Europi, pa i Hrvatskoj, u Osijeku i Imotskom. Na često ponavljanu primjedbu o pretjeranoj reguliranosti EU-a, iz QUOR-e upozoravaju na to da se Europa nastoji zaštiti od Kine.

Petar Bobek iz Končar Elektroindustrije dao je primjer adaptibilnosti velike kompanije. Končar Elektroindustroija presložila je svoj portfelj, uvela digitalna rješenja i korisne platforme, a naglasak im je na jačanju kompetencija, na upravljačkim, podatkovnim centrima. U stvari, preslagivanjem portfelja, odustajanjem od nekih elemenata i dodavanjem novih, izašli su iz okvira starih tehnologija i koncentrirali se na ono gdje su najbolji, gdje je veća dobit i stvorili prostor za nove tehnologije. Njihovi izazovi su u pohrani energije, o čemu je član Uprave Končar Elektroindustrije vrlo plastično govorio kao o velikom izazovu.

Možda najinovativniji poduzetnik u Hrvatskoj, osnivač i direktor DOK-ING-a, Vjekoslav Majetić govorio je o svojoj ideji iskorištavanja otpada u Zagrebu. Ukratko, rješenje nije niti u mljevenju otpada i poslije njegovom rasipanju po okolnim poljima, odakle hrana stiže na stolove, ali niti u spalionicama. Niti je ideja da se Zagreb grije tako da se pali otpad idealna. U DOK-ING-u su napravili uređaj kojeg je svrha da plinificiraju otpad, predlažu da se time grije, i da se usput iskoristi skoro svaki dio brda kod Jakuševca. Usput, u Ukrajini je trenutačno 70 njihovih strojeva za uklanjanje mina, a rade na izgradnji multifunkcionalne platforme za razne krizne situacije.

Kome carine u prilog?

Tvrtka Protostar Labs također pripada šestom inovativnom ciklusu, a bavi se istraživanjem i razvojem usmjerenim na tehnologije umjetne inteligencije i računalnog vida primijenjene u složenim industrijskim okruženjima, od proizvodnje do svemirske industrije. Njen osnivač je mladi Filip Novoselnik, koji, kao i ostali panelisti, nije pesimističan kad su u pitanju mogućnosti za širenje visoke tehnologije u Hrvatskoj. Drugi jednosatni panel počeo je uvodnim govorom, geopolitičkom analizom Marijane Ivanov, glavne makroekonomistica u udruzi Hrvatski izvoznici te predsjednici Povjerenstva za dodjelu nagrade Zlatni ključ najboljim izvoznicima u Hrvatskoj.

Ivanov je objasnila da je trenutačna unutaramerička očekivanja oko legalnosti Trumpovih carina, odluka koja će se donijeti možda već u studenom, ali se može produžiti do proljeća. Međutim, rekla je da se u Trumpovoj politici nikako ne može računati na predvidljivost, izvoznici širom svijeta bave se projekcijama raznih scenarija, i planiraju što veću diverzifikaciju tržišta. Diverzifikacija tržišta pogoduje izvoznicima malih zemalja, ali pogoduje i tome da će razmjena biti fleksibilnija.

”U fokusu svima jačanje je produktivnosti i konukretnosti, ali predvidivost možemo zaboraviti i takvi će odnosi opstati na tržištu”. Također, ne možemo niti znati hoće li 15 posto dogovorenih carina za europske robe ostati, ili će se Amerikanci predomisliti. ”Za većinu proizvođača izlaz će biti seljenje proizvodnje u Sjedinjene Države”, zaključila je Ivanov istaknuvši u opisu stanja američke ekonomije da carine pogodoju američkim tehnološkim kompanijama.

Šire od Amerike, dotakla se geopolitičkih rivalstva, prvenstveno Amerike i Kine. Europska unija, pak, tehnološki ne može pratiti niti SAD, niti Kinu.

Iznimno jaka konkurencija

U drugom panelu sudjelovali su Hrvoje Čuvalo, predsjednik Uprave Hrvatske banke za obnovu i razvoj, koji je govorio koliko i kako HBOR može pomoći hrvatskim tvrtkama da uvedu nove tehnologije, Ivan Ostojić, član Uprave Podravke, Tomislav Radoš, potpredsjednik za industriju i održivi razvoj Hrvatske gospodarske komore, Klaudija Šarkanj, direktorica poslovnih operacija Gideon Brothers te Matija Žulj, izvršni direktor i osnivač tvrtke Agrivi.

Ivan Ostojić objasnio je da u Podravci smatraju da je bilo imperativ uložiti u 11 novih proizvodnih linija, novu tvornicu tjestenine, pogon za preradu rajčice, sunčanu elektranu, logistički centar i digitalizaciju svih procesa. ”To je bilo nužno, jer je konukrencija iznimno jaka u našem sektoru i potrebna su nam vrlo intenzivna tehnološka ulaganja i ulaganja u ljude. Sada imamo dva cilja. Jedan je samodostatnost, a to znači orijentacija na hrvatsku poljoprivredu, na primjer na domaći grašak, rajčice, cikla i ostalo povrće. Lanci opskrbe su vrlo krhki, klimatske promjene velike i odluka je da se oslonimo na hrvatske proizvode. Drugi je cilj da se okrećemo tržištima veće kupovne moći”.

Podravka je nedavno i silno povisila plaće zaposlenima. Član Uprave Podravke rekao je da više nema prostora niti razloga za povećanje plaća, nego da će ubuduće biti tek prilagodbe inflaciji. Matija Žulj, osnivač i direktor tvrtke Agrivi, slika je i prilika modernog europskog farmera, kakvih ima naročito u Francuskoj, gdje nastoje spojiti vrhunsku tehnologiju i ekološki pristup. Agrivi je softverskim rješenjima za digitalizaciju poljoprivrede postao jedan od globalno prepoznatih lidera. Matija Žulj je i redovni gost na forumu u Davosu, što dovoljno govori o tome koliko se zadnjih desetak godina posvetio svojoj tvrtki.

”Jedan dan kašnjenja u odluci o nekoj poljoprivrednoj radnji rezultira s jedan posto gubitka u prihodima, koji u poljoprivredi ionako nisu veliki”, objasnio je. Govorio je i o generacijskoj smjeni, odnosno drugačijem shvaćanju poljoprivrede kod mladih, makar je premalo onih koje to zanima. “Zato umjetna inteligencija može nadoknaditi manjak agronoma”, objasnio je. Ali, kao i ostali poduzetnici na panelu, nije pesimist. ”Nije nikako sve tako crno. Mnogo je dobrih trendova u poljoprivredi”.

Klaudija Šarkanj iz Gideon Brothersa objasnila je da je kompanija u kojoj je direktorica našla svoju nišu. Sektor logistike se robotizira, ali primijetili su da je jedan element u lancu opskrbe, a koji se tiče utovara i istovara iz skladišta, teškim viličarima bio ranjiv.

Radnici koji njima upravljaju imaju u prosjeku 60 godina, logistika je u tom segmentu suočena s problemom radne snage, a oni, svojom tehnologijom, rješavaju taj problem. Izvoze u Sjedinjene Države i u Kanadu. Komercijala i zavšni radovi tvrtke su u Sjedinjenim Državama, a pretproizvodnja i razvoj su u Hrvatskoj.

Prilog Hrvatski izvoznici pogledajte ovdje.