Logistika može biti ključ poboljšanja za hrvatske izvoznike, ako se trenutačni nedostaci poput nedostatne infrastrukture i složenih procedura poprave. Jedan od ključnih elemenata uspješnog izvoza je upravo logistika, ona ne utječe samo na pravovremenu dostavu proizvoda kupcima, nego i na redovitu opskrbu kvalitetnim sirovinama. Učinkovito vođenje lanca nabave preduvjet je stabilnog, pouzdanog i konkurentnog izvoznog poslovanja.
Nepovezanost čvorova
Prema riječima Dorotee Effenberger, potpredsjednice udruge Hrvatski izvoznici i vlasnica tvrtke Tahograf, logistika je i snaga i slabost hrvatskog izvoza.
“Geostrateški položaj Hrvatske daje nam prednost, ali tu prednost često umanjuju infrastrukturna ograničenja, spore procedure i manjak radne snage u logistici. U izvozu ‘time-to-market’ (vrijeme do izlaska na tržište) nije samo fraza, nego ključna komponenta konkurentnosti. Ako roba ne stigne na vrijeme, gubimo ne samo prihod nego i povjerenje kupca”, naglasila je Effenberger.
Kao najveće logističke izazove za hrvatske izvoznike navodi: kašnjenja na granicama, nedovoljno digitalizirani carinski procesi, manjak prijevoznih kapaciteta, nedostatak radne snage u logistici i visoki troškovi transporta, pogotovo u fazi kapilarne distribucije. “Dodatan izazov je i nepovezanost logističkih čvorišta s ključnim industrijskim zonama, što produljuje rokove i povećava troškove izvoza”, napominje Effenberger. Brojni veliki hrvatski izvoznici kazali su nam s kojim se poteškoćama oni najčešće susretali. U Krašu primjećuju kako su sve industrije posljednjih godina suočene s učestalim raznolikim poremećajima u globalnoj logistici. Navode primjere poput kašnjenja u transportu i zastoja na granicama, do nedostatka transportnih kapaciteta i povećanih troškova prijevoza.
“Takve okolnosti stvaraju dodatni pritisak na proizvođače, ali i kupce, gdje vrijeme i uvjeti isporuke izravno utječu na kvalitetu proizvoda. U tom je kontekstu presudno imati snažne interne kompetencije u planiranju izvoza te razvijenu mrežu pouzdanih i provjerenih logističkih partnera”, napominju iz Kraša. Iz Podravke tvrde da za kompanije koje upravljaju razvijenim logističkim mrežama, među najčešće isticanim izazovima nalaze se visoki operativni troškovi, ponajprije oni vezani uz gorivo, cestarine i gubitke zbog zastoja ili produženog vremena prijevoza. Ti su problemi posebno izraženi u razdobljima povećane potražnje, primjerice tijekom ljetnih mjeseci kada intenzivan promet prema obali uzrokuje dulja tranzitna vremena i dodatne troškove. S druge strane, u međunarodnom prometu, osobito u pomorskom kontejnerskom prijevozu, postoji određena nestabilnost tržišta koja proizlazi iz neusklađenosti ponude i potražnje, oscilacija cijena te geopolitičkih napetosti. To rezultira višim cijenama transporta, gužvama u lukama i kašnjenjima isporuka, što posljedično zahtijeva prilagodbu skladišnih i transportnih kapaciteta. Sve to dodatno povećava složenost upravljanja lancem opskrbe i zahtijeva strateško planiranje kako bi se osigurala učinkovitost i pouzdanost usluge.
Željeznica – goruća
“Moglo bi se reći da se najviše zastoja u izvoznom lancu javlja na graničnim prijelazima s državama izvan EU. Dodatne kontrole i različiti regulatorni zahtjevi u tim postupcima često usporavaju protok robe, što otežava planiranje prijevoza i dovodi do povećanih troškova za poduzeća. Rješenja se ponajprije očituje u daljnjoj digitalizaciji i pojednostavljivanju procedura, posebno u segmentu veterinarskih i sanitarnih certifikata, čime bi se značajno smanjilo vrijeme čekanja i povećala predvidljivost izvoznog procesa”, vjeruju u Podravci. Svaka industrija ima i vlastite izazove, tako u Končaru navode da kao posebno složen proces trenutačno mogu istaknuti isporuku proizvoda cestom, pri čemu je specifično riječ o specijalnim prijevozima.
“U ovom je području niz prepreka i u Hrvatskoj i u inozemstvu, a najveći problem predstavljaju netransparentnost procedure i potrebne dokumentacije za ishođenje dozvola. U Hrvatskoj se to ponajprije odnosi na izradu elaborata za prometne pravce koji se najčešće koriste za izvoz naših proizvoda, a to je prema luci Rijeka i prema graničnom prijelazu Macelj. Kada je riječ o inozemstvu, najviše izazova prisutno je na tržištu Njemačke. Iako je riječ o zemlji koja ima centralizirani sustav za ishođenje dozvola, svaka pokrajina ima svoja specifična pravila za izdavanje dozvola, pogotovo u segmentu izrade elaborata studije prolaznosti, statike mostova te broja tehničkih i policijskih pratnji, što u konačnici uzrokuje dodatne troškove i probleme u rokovima dobivanja dozvola s naknadnim zahtjevima”, poručili su iz Končara. Najpotrebnija su logistička poboljšanja u jačanju željezničkog prijevoza, nabava opreme za prijevoz izvangabaritnog tereta i uvođenje više redovnih teretnih linija, vjeruju u Končaru. Kašnjenja i dodatni troškovi predstavljaju izazov za izvoznike jer, osim financijskog opterećenja, mogu dovesti i do narušavanja odnosa s kupcima. Rješenja se ponajprije vide u jačanju prijevoznog sektora, ulaganjima u lučke kapacitete, digitalizaciji carinskih postupaka te razvoju riječnih luka i brodskih linija prema sjevernoj Europi.
