Prije deset godina zapadni svijet je bio složan da se moraju uložiti kolektivni napori u borbi protiv globalnog zagrijavanja. Da će djelovati protiv klimatskih promjena obvezalo se gotovo 200 država potpisnica Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama. Upravo na temelju tog sporazuma nastala je i europska strategija poznata kao Zeleni plan kojom se Europska unija obvezala da će do 2050. svoje gospodarstvo preobraziti u klimatski neutralno, a do 2030. emisije stakleničkih plinova smanjiti 55 posto u odnosu na razine iz 1990. No, državnici se mijenjaju, a s njima politike i stavovi prema klimatskim promjenama.
Jedan od prvih poteza američkog predsjednika Donalda Trumpa bio je povlačenje iz “pariške klimatske pljačke”. I Europa je počela kočiti. Ne žele “da propisi postanu prepreka gospodarskom rastu i konkurentnosti”. Ti propisi odnose se na obveze nametnute poduzećima da objavljuju informacije o svom ekološkom, društvenom i upravljačkom utjecaju (ESG) koje su proizašle iz Direktive o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD).
Omnibus mnoge poštedio
Ova izvješća poduzećima daju potpuno novi pogled u to što su te kakav je njihov okolišni i društveni utjecaj. Svi naši sugovornici uvjeravaju da su, iako uz mnogo muka, iz procesa izrade izvještaja o održivosti puno toga naučili te u konačnici profitirali.
U Hrvatskoj je malo, tek 50 poduzeća koja su obvezna izvještavati prema CSRD direktivi i Europskim standardima izvještavanja o održivosti (ESRS). Već 2026. trebalo ih je biti mnogo više (oko 500), no Europska je komisija Omnibusom, paketom mjera rasterećenja gospodarstva i građana predstavljenim u veljači tu obavezu odgodila za dvije godine (za najveća poduzeća). Određena su pravila o izvještavanju pojednostavljena, a u konačnici čak 80 posto tvrtki, koje su trebale biti, više neće biti obuhvaćene CSRD-om. Ovim rasterećenjem neće biti obuhvaćene jedne od najvećih i najuspješnijih, svaka u svom sektoru, tvrtki s kojima smo razgovarali.
Končar, Podravka i Ericsson Nikola Tesla obveznice su spomenute Direktive iz prvog kruga te su morale zadovoljiti najstroža pravila da bi udovoljile europsku regulativu. Zbog toga ne žale. Dapače. Kažu da osjećaju pozitivne učinke na poslovanje, iako ih zadovoljavanje standarda održivosti poprilično košta, administrativno i financijski. Također, popuštanje zahtjeva vezanih uz izvještavanje o održivosti ne vide nužno kao razvodnjavanje priče o europskoj zelenoj tranziciji.
“Mudrom revizijom kriterija u smjeru onoga što je svrsishodno i utemeljeno te racionalizacijom administriranja, vjerujemo da je moguće zadržati strateški pravac tranzicije, uz istovremeno olakšanje tereta za poslovne subjekte”, kaže Gordana Kovačević, predsjednica Uprave Ericssona Nikole Tesle, najveće domaće ICT kompanije, napominjući da već dugo neki zakon EU-a nije izazvao toliku lavinu reakcija kao uvođenje ESRS standarda.
“Kriteriji izvještavanja izazvali su kritike gospodarstvenika zbog njihove složenosti, širine i prekratkog roka za usklađivanje. Zabrinutost je dobrim dijelom izazvana i značajnim financijskim opterećenjem za kompanije, koje smanjuje njihovu konkurentnost, no ona nije rezultirala nerazumijevanjem nužnosti i nedostatkom potpore zelenoj tranzicije Europe”, napominje Kovačević.
Končarova tri izvještaja
Kristina Mumić, rukovoditeljica Odjela za održivo poslovanje Grupe Končar, ističe da Omnibus ne vodi razvodnjavanju ciljeva, već naprotiv – povećanju provedivosti.
“U Končaru pozdravljamo Omnibus paket jer on donosi rasterećenje za manja i srednja poduzeća koja su dio naših dobavljačkih lanaca, a koja bi vrlo teško mogla ispuniti sve zahtjeve u ovom trenutku. Tako im se daje više prostora i vremena za prilagodbu, što je posebno važno da bi tranzicija bila inkluzivna i održiva. Za velike sustave poput Končara, obveze se praktički ne mijenjaju”, objašnjava Mumić.
Što se tiče same tranzicije, kaže, ona se ne može ni zaustaviti ni usporiti. “Regulativa se može prilagođavati, pojednostavljivati i činiti provedivijom, ali strateški cilj – zelena i digitalna Europa – ostaje nepromijenjen. U tom smislu Omnibus vidimo kao praktičan alat, a ne kao prijetnju ozbiljnosti zelene tranzicije”, ističe.
Iz Podravke, s druge strane, kažu da je teško reći kakav će utjecaj Omnibus paket imati na zelenu tranziciju s obzirom na to da još nije u primjeni, no ističu da regulatorno pojednostavljenje ne mora imati utjecaj na razvodnjavanje. “I sama CSRD regulativa ne tjera obveznike da budu održivi, već da izvijeste što čine po pitanju održivosti i, ako ne čine ništa, pojasne zašto i hoće li to promijeniti te u kojem roku”, navode.
Sve tri kompanije, kao veliki poslovni subjekti koji su listani na burzi, već godinama objavljuju izvješća o održivosti. Međutim, prilagodba CSRD direktivi i ESRS standardima u izvještavanju za 2024. godinu, kojom je proširen sadržaj izvještaja te uvedena obveza njegove revizije, nije bila nimalo jednostavna.
Rukovoditeljica Odjela za održivo poslovanje Grupe Končar objašnjava da su morali izraditi tri zasebna izvještaja o održivosti, posebno za Končar – D&ST, Dalekovod grupu te u konačnici cjelovito Konsolidirano izvješće o održivosti Grupe Končar. Za jednu od vodećih domaćih tehnoloških kompanija, koja proizvodi vlakove i tramvaje, transformatore, dalekovode, elektroenergetsku opremu ali i softverska rješenja, to je zahtijevalo intenzivnu koordinaciju, standardizirano prikupljanje podataka i analizu različitih poslovnih modela kako bi se u konačnici uskladili s regulatornim zahtjevima ESRS-a, priča Mumić. Jasno je da to nije bilo jednostavno.
“To nije samo tehnička obveza. Naprotiv, bilo je potrebno razumjeti što održivost znači za Grupu Končar, a ne samo “prikupiti podatke”. U tom smislu, izrada izvještaja nije bila samo usklađivanje s direktivom već i proces učenja i izgradnje kapaciteta unutar kompanije”, ističe.
Predsjednica Uprave Ericssona Nikole Tesle kaže da su, da bi zadovoljili strože zahtjeve te si olakšali tranziciju na novi način rada, osnovali Upravljački i Radni odbor za održivost ENT grupe čiji je cilj koordinacija ESG aktivnosti i izvještavanja. Novi standardi izvještavanja, usto, zahtijevali su educiranje zaposlenika te uspostavu internih kontrola kako bi bile osigurane dosljednije, mjerljive i usporedive informacije o cjelokupnom poslovnom sustavu, objašnjava Kovačević.
“Najveći izazov bio je prelazak na IRO (utjecaj, rizik i prilika, op.a.) pristup promišljanja jer je zahtijevao dublju analizu poslovanja i uključivanje šireg spektra podataka. Isto tako, pri prikupljanju informacija iz nižih razina lanca vrijednosti dostupnost i kvaliteta podataka nisu uvijek bili zadovoljavajući”, kaže dodajući da je ova prilagodba iziskivala ne samo dodatan angažman ljudi već i značajna financijska sredstva.
Povećana interna suradnja
Ipak, sve ove obveze donijele su i konkretne koristi. “Iako je u početku percipirano samo kao još jedna zakonska obveza, viša razina transparentnosti i usporedivosti podataka koju takvo izvještavanje donosi, omogućava kompanijama da kvalitetnije sagledaju sveukupnost poslovanja i unaprijede ga. Kolokvijalno rečeno, ESG nameće svojevrsnu higijenu svih poslovnih aktivnosti i ukazuje na sve jake strane, ali i prostore za poboljšanja. Ako se dobivena saznanja koriste kao temelj za reviziju dosadašnjih poslovnih praksi i transformaciju, ESG postaje kvalitetan strateški okvir za postizanje ne samo vlastitih ciljeva, već i šire zelene tranzicije”, naglašava Kovačević, dodajući da kvalitetno izvještavanje o održivosti, uz sve navedeno, jača transparentnost i povjerenje zainteresiranih dionika.
Mumić iz Končara također potvrđuje pozitivne učinke izvještavanja o održivosti na poslovanje. “Taj nas je proces potaknuo da još detaljnije sagledamo vlastite procese i poslovne modele, što nam daje bolji uvid u područja u kojima smo snažni, ali i područja u kojima imamo prostora za napredak. Tako izvještavanje nije samo regulatorna obveza, nego i alat za strateško upravljanje. Drugi pozitivan utjecaj je povećana interna suradnja i angažman zaposlenika.
Također, izvještavanje pridonosi i jačanju naše pozicije na tržištu. Kako financijske institucije, partneri i kupci sve više vrednuju ESG pokazatelje, tako transparentnost i usklađenost s regulativom učvršćuju i dodatno podižu našu vjerodostojnost i konkurentnost. Dugoročno gledano, najvažniji pozitivan učinak je taj da nas izvještavanje usmjerava prema održivom razvoju i digitalizaciji, što su ključni pokretači našeg daljnjeg napretka i nužan preduvjet za očuvanje liderske pozicije na domaćem i međunarodnom tržištu”, zaključuje Mumić.
Iz Grupe Podravka, u kojoj je na izradi posljednjeg Izvještaja o održivosti radilo stotinjak osoba iz cijelog poslovnog sustava koje je koordinirao Sektor poslovne održivosti i zelene transformacije, kao prednosti izvještavanja navode bolju preglednost i upravljanje sustavom koju omogućuju svi prikupljeni podaci.
Planet ili trčanje za zaradom?
“Izvještavanje o održivosti naličje je financijskog izvještaja”, navode, dodajući da su najveći izazovi u zadovoljavanju standarda ESG-a kompleksnost i tumačenje pojedinih zahtjeva za objavljivanje.
“Naime, standardi su jasno postavljeni, što znači da su pisani jednako za sve obveznike neovisno o sektoru ili djelatnosti i ne uzimaju u obzir specifičnosti pojedinih cjelina unutar kompanije”, navode, dodajući da su, unatoč tome, uspješno ispunili regulatorne obveze vezane uz izvještavanje i reviziju. Također, napominju da su rokovi propisani regulativom prilično kratki, a veliki sustavi moraju uspostaviti nove procese za koje je potrebno vrijeme. “Prilagodba zahtijeva specifična znanja i vještine koje mnogi sustavi nemaju, kao i financijske izdatke”, upozoravaju.
Sve te izazove ove su kompanije uspješno riješile, a to bi im ulaganje trebalo biti zalog za kvalitetnije upravljanje koje vodi računa o okolišu i ljudima, a posljedično i konkurentnijoj budućnost.
Bez tvrtki koje vode računa o održivosti u poslovanju Europa, kontinent koji se najbrže zagrijava zbog klimatskih promjena, ne može računati za ispunjenje zelenih ciljeva. Posljedice bi, kažu projekcije, mogle biti katastrofalne. Već 2048. oceanima će ploviti plastika umjesto riba. Bez vode za piće mogli bismo ostati već 2040., a smrtnost od nečistog zraka, zbog koje godišnje umire gotovo 9 milijuna ljudi, samo će rasti, pokazuju podaci platforme The World Counts. Pitanje je što nam je važnije: planet i život ili trčanje za zaradom?
