Vrući kolovoz traži štivo koje čitatelju brzo i lako zaokupi pažnju, a u ovom izdanju književne rubrike preporučujemo upravo dva takva romana: “Ljubavnik” i “Dobar dan, tugo”. Iako naslovi zvuče kao lako štivo, riječ je o dva klasika suvremene francuske književnosti koji s prolaskom vremena i sa svakim novim čitanjem ponovno dokazuju da su zavrijedili taj status. Duras i Sagan – dva prezimena duboko utkana u francusku književnost, dva kontroverzna romana i dvije osebujne ličnosti.
Oba romana preispituju pitanja čežnje, putenosti, slobode, krhkosti, prolaznosti i društvenih očekivanja. Dok nas Duras polako vodi kroz slojeve nostalgije, uz Sagan jurimo kroz vrtlog emocija i izbijamo u razarajuće istine s kojima se ponekad nismo spremni suočiti – i koje oslobađaju.
Françoise Sagan – Dobar dan, tugo
U vrijeme objavljivanja, roman je smatran skandaloznim. Njegova autorica, tada osamnaestogodišnja Françoise Sagan, osvojila je publiku jednostavnim stilom pisanja, a njen književni put teško je usporediti s onim bilo kojeg književnika ili književnice tog doba. Tema romana i glad za životom koju je autorica pokazivala, ubrzo su postali predmet polemike i nepresušni izvor zanimanja javnosti. Počela se pojavljivati na naslovnicama novina i u krugovima mondene društvene kreme – gdje je dočekana s oduševljenjem.
Pronicljivost i književna zrelost tako mlade autorice zapanjile su mnoge kritičare i publiku, a ni današnje čitatelje ne ostavlja ravnodušnima. Sagan nas vodi u glamurozno ljeto ‘60ih godina na Azurnoj obali. Sedamnaestogodišnja Cécile i njen otac čine vlastiti svijet. Provode bezbrižne dane u društvu jedne od njegovih mladih ljubavnica. Očeve djevojke, tek nešto starije od nje same, Cecile nikada nisu predstavljale stvarnu prijetnju. S dolaskom obiteljske prijateljice Anne – sve poprima drugačiji ton. Zrela, uglađena i odmjerena, Anne pripada svijetu ozbiljnih ljudi.
Cecile i njen otac su, pak, dio hedonistički nastrojenog svijeta u kojem caruje obilje užitaka. Iskra između Anne i oca, koja se rasplamsava sve do planiranja bračnog života, u Cecile budi bujicu negativnih emocija. Sagan vješto opisuje dinamiku odnosa dviju žena – od sitnih gesta i skrivenih pogleda, sve do vješto upakiranih zajedljivih rečenica. Manipulativne igre mlade Cecile na koncu dovode do fatalnog završetka. Opijenost jarkim bojama, ljetne ljubavne afere, slani poljupci, večere i posljednji krici mode – Sagan u romanu raskrinkava duboke praznine koje se zapravo kriju iza raskoši.
Marguerite Duras – Ljubavnik
Kontroverzan i smion, roman “Ljubavnik” autorici je donio najprestižniju francusku književnu nagradu – Goncourt. Jednostavna, a istovremeno duboka, proza Marguerite Duras i danas izaziva. Pisala je o onome o čemu se tada nije govorilo – i to je činila s nevjerojatnom lakoćom. Roman “Ljubavnik” inspiriran je stvarnim događajima, iako je sama autorica u nekoliko intervjua napomenula kako su njena djela plodovi fragmenata autobiografije i fikcije koji se miješaju i isprepliću – i tako stvaraju poeziju u prozi.
Rođena u francuskoj Indokini (današnjem Vijetnamu), Duras je pobudila znatiželju javnosti djelima autofikcije. Poput tuđeg osobnog dnevnika, u koji čitatelj nije smio zaviriti, romani Marguerite Duras otkrivaju veo po veo autoričine intime. Od kompleksnog odnosa s majkom i starijim bratom sve do otkrivanja vlastite tjelesnosti i putenosti – Duras se u svakom od svojih romana potpuno ogolila. Jezik kojim piše je konkretan, precizan, lišen svakog uljepšavanja i patetike. Baš kao i njena sjećanja.
Vlažan i gust zrak kolonijalne francuske Indokine 1920-ih godina obujmljuju čitatelja na samom početku romana i kao da ga ne ispuštaju iz prisilnog zagrljaja sve do samog kraja. Petnaestogodišnja Francuskinja, započinje strastvenu i zabranjenu vezu s imućnim Kinezom, dvanaest godina starijim od nje. Tijelo koje njenom tijelu otkriva pojam užitka, gubitak nevinosti u najiskonskijem smislu – nevinost pogleda na život i svijet. Sintaksa se pokorava posebnom ritmu, a interpunkcija vlastitoj logici. Roman buja neizgovorenim riječima, a emocije su gorke i opipljive. Granica između stvarnog i fikcije vješto je zamućena, a roman nas guta i prožima.
