Puno je svjetskih tržišta na kojima hrvatski gospodarstvenici traže pristup. Najviše se, naravno, posluje s Europskom unijom te susjednim zemljama, ali i s daljima, a jedno od najatraktivnijih tržišta svakako je – Bliski istok. Odnosno, bogate zemlje Zaljeva, prije svih Ujedinjeni Arapski Emirati. Neven Roginić predsjednik je UAE-Hrvatska Poslovnog kluba posvećenog promicanju interesa i aktivnosti tvrtki i pojedinaca koji jačaju veze između dvije zemlje, a ujedno je predsjednika Uprave L33T Digital Agency, zatim vlasnik agencije Format 3D koja se bavi upravo 3D vizualizacijama te suosnivač Advising Solutionsa, globalne konzultantske tvrtke u kojoj ima priliku voditi tim s više od 50 talentiranih stručnjaka u brojnim globalnim sferama.

Na početku razgovora u emisiji “Poslovni klub s Ilijom Jandrićem” otkrio nam je što ga je potaknulo na osnivanje kluba koji će povezivati biznismene iz Hrvatske i Emirata. “Sve je je zapravo proizašlo iz osobnog iskustva izlaska na to tržište. Pružamo usluge u arhitekturi, radimo 3D vizualizacije, unutarnja uređenja i surađujemo s brojnim arhitektonskim uredima po svijetu, ali i na Bliskom istoku. I ta povezanost s projektima na kojima smo radili za Emaar uvrstila nas je na vendor listu Emaar Headquarters u Dubaiju. Bio je to “trigger point” u kojem smo krenuli prvo kroz našu firmu istraživati to tržište.

A onda su nam se na tom putu javile brojne kompanije iz Hrvatske – prijatelji, poduzetnici, gospodarstvenici s upitima kako je razvijati poslovanje u Emiratima, kakva je poslovna kultura, kakve su prilike… I onda smo shvatili da svi jako puno poznajemo Emirate kroz prizmu turističkog aspekta, mega projekte, znamenitosti, Burj Khalifa, Dubai Mall…, ali malo kroz “business development” u tom dijelu svijeta. Tu smo shvatili da bi bilo sjajno pokrenuti klub koji će pomoći hrvatskim gospodarstvenicima u izlasku na to tržište, da izbjegnu neke dječje bolesti s kojima smo se mi susreli. Shvatili smo da možemo osigurati kvalitetan “networking” na krilima onoga što smo sami već počeli raditi.

Zamisao kluba bila je educirati tržište i pomoći Hrvatima koji žele izaći na tržište Emirata kroz naše savjete, djelovanje u “business networkingu”, povezivanju s trgovinskim organizacijama i traženju strateških partnera na tom tržištu”.

Kakvo je bilo vaše iskustvo, vaša poslovna suradnja i ulazak na tržište Emirata?

Poslovna klima drugačija je nego u Europi. Imamo iskustvo s brojnim pozicijama u Europi koje smo gradili godinama, ali kad smo došli na to tržište, od velikog je značaja bila referenca koju smo nosili sa sobom kao najveći real estate developer tog dijela svijeta. Bio je to naš background i “door opener”, otvarač prvih kontakata s drugim partnerima. Detektirali smo poslovnu klimu koja zahtijeva osobni, lokalni pristup i lokalnu prisutnost. Taj poslovni razvoj nismo mogli odraditi satelitski, na način da otvorimo firmu, šaljemo mailove iz Europe i nadamo se nekim uspjesima, nego smo morali tamo poslati ljude. Ni danas nemamo toliko fizičkih sastanaka u Emiratima, ali ta spoznaja da mogu doći do nas u ured nam je pomogla.

Mi smo u Silicon Oasisu, tehnološkom hubu u Emiratima. Za početak smo zaposlili regionalnog direktora koji je već 15-ak godina živio u Emiratima, upoznao kulturu, stekao dobar krug kontakata. I tako smo krenuli dalje razvijati naš tim s prodajnim menadžerima te nastavili dalje graditi establishment.

Koje su još razlike u poslovnoj kulturi?

Ondje je temelj povjerenje, a ono se stječe odnosima. Često ističem da izlazak na to tržište nije utrka. Ne hodaju tamo bogati šeici koji bacaju novac naokolo. Vrlo paze koga će angažirati, a bitnije od cijene im je s kime se povezujete, tko su vam partneri… Mi smo iz Europe donijeli jake reference, radimo i za Hyatt hotel, Radisson, dizajne interijera s brojnim kompanijama i arhitektonskim uredima u Europi. Ključna je bila naša suradnja u Beogradu na vodi gdje smo podržavali Emaar u njihovim vizualizacijama. To je bila priča koju smo mi mogli tamo plasirati i koja se pokazala vrlo uspješnom.

Puno je zanimanja izazvao Beograd na vodi, ne samo u Srbiji. Koja je bila vaša uloga tamo?

Posao smo dobili bez ikakve veze i kontakta. Doslovno smo iskoristili LinkedIn. Imali smo ondje, doduše, dva tima, imamo ih i danas, u Novom Sadu i u Beogradu. To je tim arhitekata koji rade za nas na projektima izvan Srbije. Govorimo o svjetskim projektima. Pojavili smo se tako da smo poslali “invite note”. I dobili smo sastanak. Oni su na tom sastanku bili jako dobro pripremljeni, dočekalo nas je šest do sedam ljudi, predstavnika ulagača, od Eagle Hillsa do drugih. Oni su već znali naše reference i zaključili smo prvi projekt u roku od dva dana, ali s vrlo izazovnim rokovima. Njima se svidjela naša skalabilnost, mogućnost da završimo projekt u vrlo kratkom roku.

Točno se sjećam trenutka kad smo dobili vrlo izazovan projekt, cijeli “landscape” povezivanja Beograda na vodi s centrom grada, od Terazijske česme i hotela Moskva pa sve do hotela Bristol, pet kaskada. Dobili smo rok od tri tjedna. U jednom trenutku zove me voditelj konstrukcijske gradnje (Head of Construction Development) i kaže: ‘Imamo problem, moramo završiti u dva dana’. Direktorica Beograda na vodi s gospodinom Alabarom ima sastanak u kojem će sve predstaviti. Moramo to napraviti kako znamo i umijemo. I uspjeli smo to odraditi, u dva dana zaista nevjerojatan obuhvat projekta. Njima se to jako dopalo, a rezultati su bili više nego impresivni.

Što ste još ondje projektirali?

Mi ne radimo projektiranje, već vizualizacije u kontekstu Beograda na vodi. Oni nama dostavljaju rifove, tlocrte, nacrte, presjeke, sve te inpute vezane uz to da se vizualizira budući ‘property’. Konkretno, kad govorimo o ovom ‘landscapeu’, tu je bilo dosta našeg inputa jer smo dobili dosta bazičan brif.

Dakle, radite 3D animaciju?

To je 3D rendering animacija.

Dobijete li kako će izgledati, primjerice, Kula Beograda? Gdje će biti klupa, gdje travnjak, vrtić… Ili je vaš dio da to složite kako bi izgledalo što bolje…

Mi dobivamo tehničke nacrte temeljene s brifovima, odnosno daljnjim nekim detaljima vezanima uz odabir materijala, referentnim uzorcima i slično. Ljudi su vizualna bića i vole vidjeti kako će nešto izgledati, pa kreiramo foto realistične prikaze koji služe kasnije kao podrška u prodaji.

Kako komentirate kritike koje su se mogle čuti na račun Beograda na vodi, počevši od toga je zakonski upitan jer su rušene stare zgrade u Beogradu da bi se to sagradilo? Dovodile su se u pitanje i dozvole…

Situacija i nije bila tako dramatična kako su je mediji predstavili. Područje Beograda na vodi prije toga su činile potleušice, slamovi, i nisu se rušili povijesni objekti, dapače… Objekti koji su dio zaštite neke spomeničke baštine zadržani su unutar samog obuhvata arhitektonskog masterplana, obnovljeni i pušteni u neku novu funkciju, Gledajući profesionalno kroz prizmu arhitekture, Beograd na vodi promijenio je vizuru grada i smjestio ga u položaj moderne metropole, bar kad je u pitanju njegov ulaz. Naravno, uvijek ima otpora prema promjenama. Ljudi ih ne vole, a ne vole ni da dođe neki strani kapital. Ali treba gledati kontekst arhitekture. Kako će se nešto reflektirati u nekom razdoblju od 20, 30 ili 50 godina.

Isti je ulagač bio zainteresiran i za Zagreb na Savi ili zagrebački Manhattan kojeg je promovirao Milan Bandić, no taj je projekt zamro. Jeste li i tu bili uključeni i je li to nešto što bi trebalo Zagrebu, na tom mjestu Hipodroma?

Nismo bili uključeni, pratio sam sa strane. A u razgovorima s prijateljima i partnerima te općenito sa strukom, gledajući Hipodrom kao takav u poziciji gdje se on trenutačno nalazi, možda nije najidealnija lokacija. Kad je bio projektiran, to je bio rubni dio grada i to je onda imalo nekog smisla.

Promatrajući iz svog aspekta, cijela je situacija bila možda krivo postavljena kroz neku varijantu javno-privatnog partnerstva, pa je time onda možda i kontaminiran cijeli projekt.

Komentiralo se da bi se još više prometno zagušilo Novi Zagreb, da na tako malom prostoru nisu potrebni tako visoki neboderi…

Zagreb nije predviđen za neku baš visoku gradnju, ali i po pitanju Beograda na vodi postoji urbano pravilo najviše točke koja ne smije biti viša od Hrama svetog Save koji se nalazi na uzvisini. Naravno, postoje neke diskusije je li kula prešla tu granicu za par metara.

Generalno, Zagreb nije zamišljen da ide u visinu jer tu je i problematika podzemnih voda. Ali ako postoji tržišni interes, bili bi dobrodošli projekti koji bi išli u pravcu modernizacije grada.

Hrvatski izvoz u Emirate 2024. je iznosio oko 98 milijuna eura, a uvoz oko 20 milijuna. Što Hrvati najčešće izvoze u Emirate, a što uvozimo i gdje su prilike za rast?

Apsolutne brojke robno-trgovinske razmjene nisu velike, ali trend jest. Ako promatramo prvih deset mjeseci 2024. u odnosu na 2023. govorimo o rastu uvoza od 400 posto, a izvoza 60-70 posto. Da se ne zavaravamo, Hrvatska nije prva asocijacija na Europsku uniju u Emiratima, ali se zbog geografskog položaja može jako dobro nametnuti kao distributivni centar za srednju i istočnu Europu. Izvozimo farmaceutske proizvode, drvo, određene elektroničke komponente, tako da su naše kompanije već prisutne na tim tržištima, a istaknuo bih Podravku i Končar.

Infobip je u svom aspektu djelovanja izuzetno dobro etabliran. A uvozimo aluminij, petrokemijske proizvode….

U što investiraju emiratske tvrtke u Hrvatskoj? Imamo li značajnijih ulaganja?

Imamo. Najznačanija investicija ostvarena je kroz turizam. Ulazak upravo Eagle Hillsa u akviziciju Sunčanog Hvara i Bluesun hotela predstavlja možda i najveće ulaganje u hotelijerstvu u zadnjih deset godina u RH, s ciljem da Hrvatsku pozicionira na svjetskoj mapi luksuznih destinacija. A upravo su im luksuzni projekti od najvećeg interesa. Naš klub vrlo blisko surađuje s Ministarstvom gospodarstva i turizma Ujedinjenih Arapskih Emirata, direktno s ministrom Abdullom bin Touq al Marrijem. Detektirali smo sedam investicijskih interesa – turizam, nekretnine, energetika, obnovljivi izvori energije, proizvodnja hrane, IT i obrana.

To je ono što njih zanima u Hrvatskoj. Radimo na pripremi dolaska delegacije arapskih ulagača, zajedno s ministrom ekonomije i turizma Emirata, s organizacijama kao što su gospodarske komore Abu Dhabija i Dubaija te lokalnim ulagačima, a uz podršku Vlade RH kojoj smo predstavili naš projekt i program. Od početka smo dobili podršku i predsjednika Milanovića i ministra Šušnjara, odnosno Ministarstva gospodarstva te Ministarstva vanjskih poslova. Mislim da se stvara klima i platforma za kvalitetan dijalog koji će osigurati upravo ono povjerenje o kojem sam na početku govorio. Žele podršku institucija koje će im biti temelj sigurnosti, povjerenja i kontinuiteta u investiranju.

Mnogi misle da će ondje samo tako pokupiti petro-dolare, ali to ne ide baš tako. Neki su projekti s arapskim zemljama bili dugo na čekanju, neki su propali. Koliko smo mi zapravo spremni ponuditi konkretne projekte? U Kataru smo se jednom prilikom uvjerili da nijedna naša firma samostalno ne bi mogla konkurirati za tamošnje velike projekte već bi bili potrebni konzorciji. Je li tako i u Emiratima?

Za početak priče o Emiratima i privlačenju investitora u Hrvatsku, važno je reći da imamo vrlo stroge kontrole provjere kakvi su to investitori. Naš klub podržala je ambasada UAE u Berlinu, a suradnja s Ministarstvom ekonomije i s trgovinskim organizacijama daje nam upravo tu KYC (Know Your Customer) informaciju – tko je zapravo taj investitor i je li zaista potentan za ovdašnja investiranja, je li njegov “background” ispravan i slično. Dakle, taj dio smo regulirali kroz odnose koje smo stvorili. Što se naših proizvoda i usluga u Emiratima tiče, smatramo da tamo imamo prostora u različitim aspektima. Sada imamo suradnju i s Hrvatskom obrtničkom komorom i sad će se već postaviti pitanje što obrtnici, koji su mali, mogu ponuditi takvom, puno većem tržištu.

I uvijek se tu vratim na jedan odličan slučaj, vrlo vizualan. Jedan naš konzultant u Emiratima imao je projekt plasmana meda na police njihovih trgovačkih lanaca. Krenuli su s plasmanom, i taj se med prodavao za nekih 20-ak eura po teglici. I dosta su se borili s tržištem. Onda im je savjetovano da naprave luksuznije pakiranje sa selekcijom meda, da dodaju i neke zlatne listiće. Ta ista količina meda počela se prodavati puno bolje za deset puta veću cijenu. I onda su rekli “OK, što možemo dalje”. Savjetovano im je da se napravi ultra pakiranje koje će malo koketirati s luksuznim satovima, Pateq Phillipe ili druge marke, dakle u nekoj drvenoj kutiji koja će imati na sebi i zlatnu pločicu s napisom “24 Card Gold Honey”. I to se počelo ludo prodavati po cijeni od 500 dolara za kutiju. Bila je stvar prestiža za sve te vile i bogate obitelji da imaju to na stolu, nebitno jedu li med ili ne.

Bio je to jako dobar primjer da se s nišnim proizvodima u luksuznom segmentu zaista može napraviti rezultat. I tu treba iskoristiti pamet naših ljudi, a u Hrvatskoj zaista imamo bazen kvalitetnog kadra, ljudi s dobrim idejama. Mi možemo takve ideje plasirati tamo, i u drugim aspektima. Imamo vrlo kvalitetne IT kompanije, trenutačno i tim tvrtkama iz Hrvatske pomažemo u izlasku na to tržište, nalazimo strateške partnere. Također, govorimo i o izvozu medicinske opreme gdje imamo kvalitetne projekte na kojima radimo. Tržište je veliko, a mi ga dosta dobro poznajemo, te pogotovo u suradnjama s trgovinskim organizacijama možemo napraviti kvalitetan “match-making” za neke probrane usluge i proizvode.

U cijeloj toj priči treba se paziti i prevaranata. Koliki su oni problem?

Spomenuo sam KYC. Jako dobro razumijemo “background” ulagača ili bilo kojeg potencijalnog partnera našoj kompaniji koja želi izaći na to tržište. Upravo kroz te protokole provjere koji sežu od ambasade preko Ministarstva ekonomije do trgovinskih organizacija možemo filtrirati zaista tko je kvalitetna osoba ili investitor, ili kompanija, a tko to nije.

Koliko je važno najavljeno osnivanje Croatia Business Councila u komori Dubaija?

Izuzetno bitno. To je je institucionalizacija koja podržava hrvatske kompanije koje već djeluju u Emiratima. Znači, klub je platforma, most koji vodi hrvatske kompanije u Emirate, a onda Croatian Business Council ondje nastavlja tu podršku te je djelovanje time vrlo ozbiljno. Mislim da je u ovom trenutku pedesetak različitih “business councila” koji djeluju u Emiratima. Mi smo se već počeli povezivati s njima, kanadskim, britanskim, zatim Benelux Councilom, izgradili smo izvrsne odnose upravo zato da bismo proširili taj “match-making opportunity” za naše članove. Nije od interesa da se, kada jednog trenutka krenemo s nekim aktivnostima i pokretanjem određenih evenata, iz tjedna u tjedan na tim eventima druži 20-30 istih Hrvata. Želimo povezivanje s ljudima iz drugih zemalja, a ondje je prisutno 206 zemalja svijeta. To je onda prilika za rast, povezivanje i gospodarsku suradnju.

Koliko u svemu tome imate podršku države, Vlade, institucija poput HGK?

Zaista bih pohvalio rad Hrvatske gospodarske komore u kontekstu suradnje. Imali smo nekoliko sastanaka, a sad smo u fazi potpisivanja Memoranduma o razumijevanju s kojim ćemo raditi neke zajedničke aktivnosti na tržištu Emirata… Vlada je pokazala da je spremna uključiti se u projekte i Hrvatska prepoznaje to tržište. EU inače gleda Emirate kao vrlo važnog strateškog partnera. Bio sam sudionik okruglog stola visoke razine u Gospodarskoj komori Dubaija na kojem je bio i Maroš Šefčovič, povjerenik Europske komisije za trgovinu, koji je vrlo nediplomatično i direktno rekao i ministru trgovine i predstavniku Dubai Chambersa i svim ostalim dionicima: ‘Vidimo Emirate kao izuzetno bitnog strateškog partnera, pogotovo u kontekstu neizvjesnosti, carina i tarifa i te geopolitike između EU i Amerike’. Otvaraju se nova tržišta i u idućih 12 mjeseci u planu je potpisivanje Sporazuma o slobodnoj trgovini između EU i Emirata, što će dodatno povećati volumen robno-trgovinske razmjene koja se sada negdje vrti – govorimo o volumenu u “non-gas-and-oilu“ – na oko 50 milijardi eura godišnje. Potpisivanjem sporazuma koji će definirati, olakšati i ubrzati procese robno-trgovinske razmjene to će se sigurno i udvostručiti, ako ne i više od toga.

Koliko su emiratski poduzetnici spremni igrati po europskim pravilima?

Mislim da jesu. Svjesni su toga da se moraju prilagoditi. I kad uđete u komunikaciju, brzo ćete shvatiti da su prilagodljiviji nego što to ljudi misle. Pogotovo kad govorimo o ozbiljnim ulagačima koji već imaju iskustvo u EU, ulažu u projekte i prepoznali su potencijal Unije kao velikog, širokog tržišta. Iz nekih osobnih kontakata s njihovim ministarstvima i trgovinskim organizacijama shvatio sam da se pred nama otvara novo poglavlje koje će dati veliki zamašnjak gospodarstvu.

Koliki je problem da je veleposlanstvo Emirata za Hrvatsku u Berlinu, a da je hrvatsko veleposlanstvo za Emirate u Kairu.

Pa, evo, i tu dolazi do velikog pomaka. Hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova mi je najavilo, kao i predsjednik Milanović, da će u paketu pet novih iduće godine biti otvoreno i Veleposlanstvo RH u Abu Dhabiju. To će daleko pojačati našu gospodarsku diplomaciju na tom tržištu. Posljednja smo zemlja EU koja još tamo nema ambasadu, a oni žele da se to što prije dogodi. Imam izuzetno dobar kontakt i suradnju s Lucy Berger, ambasadoricom EU u Emiratima, koja jedva čeka da se to dogodi. To će dodatno dati zamašnjak suradnji, iako bih istaknuo da nam je naš konzulat u Ujedinjenim Arapskim Emiratima koji se nalazi u Dubaiju i vodi ga gospodin Jasmin Delić, dao od samog starta veliku podršku. Ali uspostavom ambasade, to će se podići sigurno na razinu više.

Koliko je trenutačno Hrvata u Emiratima?

Dvije do 2,5 tisuće, no broj raste iz mjeseca u mjesec. U odnosu na druge zemlje regije čijih je građana puno više ondje, izdvaja nas što smo se nekako pozicionirali na vrlo kvalitetna radna mjesta. Imamo direktore i u nekim javnim poduzećima, a velika je čast da netko tko nije rezident uopće može dobiti funkciju u takvoj državi. Hrvati ondje imaju dobar ugled, a kroz klub i razvoj našeg djelovanja imamo priliku dodatno ih osnažiti, povezati i tako stvoriti klimu male zajednice moćnih ljudi koji mogu puno.

Kakav je ondje stav prema stranim radnicima?

Emirati privlače nove rezidente iz mjeseca u mjesec. Dubai trenutačno premašuje četiri milijuna rezidenata. U viziji do 2040. grad će rasti na sedam milijuna. Naravno, infrastruktura to prati, tu se projekti odrađuju desetak puta brže nego na Zapadu, ali bitno je da tamo imamo ljude iz 206 zemalja svijeta koji su pronašli svoje mjesto i koji tamo rade. Naravno, tu je i dio radne snage iz zemalja Azije – Indije, Nepala, Pakistana, Bangladeša… Velik je bazen ljudi koji dolaze iz ruralnih područja i pronalaze ondje posao u nekim primarnim zanimanjima, ali jako je puno i visokotalentirane i obrazovane radne snage u bankarstvu, konzaltingu, IT-u… Emirati su točka interesa na svjetskoj karti koja iz dana u dan raste.

Kako izgleda spoj tradicionalne arapske kulture i ljudi koji dolaze sa Zapada? Znamo da je Dubai turistički atraktivan i da se više-manje sve što se može naći u Londonu ili New Yorku, isto tako može naći i u Dubaiju. Ali kako to izgleda u praksi?

Rekao bih čak i više od toga, oni su otišli puno koraka naprijed upravo kroz mega projekte i turističke atrakcije. Kad ondje dođete, ne osjećate se kao stranac. Jako su liberalizirali svoju kulturu, društvo, poslovanje i odnos prema strancima. Nikad ne bih rekao da su Emirati ogledalo arapskog svijeta, mada arapski svijet doživljava tranziciju. Emirati su se prilagodili i radnim vremenom. Do prije nekoliko godina nedjelja je bila radna, a petak neradni. Sad imaju europski radni tjedan – od ponedjeljka do petka. Kulturološke barijere ni ja ni kolege nismo doživjeli. Pokušavamo realno reći koje su tamo prilike, ali i i neprilike. Ističem da nije svaki proizvod i svaka usluga koju hrvatski gospodarstvenik želi ondje izvesti “perfect fit” da bude plasirana.

Kako u gospodarstvu, ali i u političkom utjecaju, u praksi izgleda kompeticija između Ujedinjenih Arapskih Emirata, Katara i Saudijske Arabije? Možemo tu dodati i Kuvajt…

To je istina, ali mi možemo tu ući i u mikro razinu jer Emirati između sebe vide određenu kompeticiju. Na sastanku u Abu Dhabi Chambersu prvo pitanje je bilo zašto se Croatian Business Council osniva pri Dubai Chambersu, a ne pri Abu Dhabi Chambersu. Objasnio sam, naravno, da sam krenuo s razvojem u Dubaiju i da ondje imamo najbolje kontakte. No, neki naši članovi žele osnovati kompaniju u Abu Dhabiju jer smatraju da je za njihov biznis to bolje podneblje. Ne držimo mi ekskluzivitet za Dubai, nego dajemo priliku našim članovima, ovisno o tome kakva je njihova industrija i koji su im interesi, da sami biraju.

Ali svakako postoji određena kompeticija, čak bih rekao i da je zdrava, a Saudijska Arabija jako gleda model Emirata i proučava način na koji su oni u proteklih 50-ak godina postali to što su sada. Masa ljudi smatra da su se velike stvari dogodile u zadnjih 20 godina, jer tu se možda najviše i vidi taj rast grada kroz mega projekte. Ali oni su puno ranije krenuli s infrastrukturnim pripremama. Još 1970-ih kada su pronašli naftu radili su istraživanja koja su im otkrila da imaju rezervi za 50-ak godina.

Danas ekonomija Dubaija ovisi samo jedan posto o nafti i zemnom plinu, a ostalo su fintech, konzalting, bankarska rješenja… Pripremili su se za vrijeme kad će nestati nafte. Na papiru je Abu Dhabi i dalje bogatiji emirat. Kad dođete u Abu Dhabi, imate dojam da je to grad koji je malo smireniji i puno manji. Ta dinamika je manja. S druge strane, dosta su se okrenuli kulturi. Uostalom, to i jest glavni grad Emirata. Strateške okvire definiraju na pet, 10 ili 20 godina. I drže ih se. Ondje se ne kasni s infrastrukturnim ulaganjima i projektima. Naravno, ima real estate developera koji znaju malo zakasniti s nekim projektom, ali to je normalno.

Znači, Emirati su liberalniji od Katara i Saudijske Arabije?

Apsolutno. U vrijeme Ramazana, recimo, kad Sunce zađe imate iftare u kojima se druže, a ti iftari su često određeni baš za business development. Sudjelovao sam, recimo, u Mirdifu na prekrasnom iftaru u jednom medžlisu, u kojem je jedna eminentna arapska obitelj imala druženje s 200-tinjak uzvanika. Bila je to jedna mini biznis-konferencija, ali jako lijepa i ugodna, u obiteljskom okruženju.

Jedan od ciljeva Emirata je da žele biti svojevrsni hub za razvoj umjetne inteligencije – kako im to ide?

I to su sigurno već postali. To je jedina zemlja na svijetu koja ima Ministarstvo umjetne inteligencije. Upoznao sam gospodina koji je bio savjetnik za implementaciju “frameworka” za Ministarstvo AI-ja. Implementirali su je u vrlo pragmatične projekte, tako da imate grad i zemlju koji su pokriveni s čitavim nizom kamera. Te kamere imaju sedam, osam funkcija koje su temeljene na AI-ju, a mogu detektirati devijacije ne samo u prometu, već i u ponašanju, ako netko viče ili psuje, pa to kasnije evidentirati i procesuirati. Jako su napredni po tom pitanju, a trenutačno pokušavaju implementirati, također unutar procesa javne uprave, procese koji bi po zadnjim podacima trebali za 250 tisuća radnih sati na razini mjeseca smanjiti fizički angažman ljudi. Njihova državna služba uvodi 4-dnevni radni tjedan, rade na tome da koristeći nove tehnologije poboljšaju kvalitetu života ljudi. I to na vrlo agresivan način, rekao bih”.

Kako podnosite tamošnju klimu?

Klima je stvarno izazov. Visoka količina vlage zna biti veći problem od temperature. Ovisi o dijelovima godine. U Abu Dhabiju sam imao situaciju da sam morao imati navečer upaljene brisače na autu kolika je bila količina vlage. Sve je klimatizirano, tu se ne štedi. Čak bih rekao da se pretjeruje u tome. U Dubai Mallu je temperatura 17-18 stupnjeva, a vani je 42. Imate i podatak da dosta tih zemalja ne pokazuje temperaturu iznad 49,9 stupnjeva jer se onda ukida rad na otvorenom. Dakle, staje i građevina, a to utječe negativno na ekonomiju. Tako da uvijek treba gledati pravi osjećaj, a ne broj koji pokazuje temperatura.

Koliko turbulencije na tim područjima Bliskog istoka poput rata u Gazi ili sukoba Irana i Izraela otežavaju poslovanje s regijom?

Emirati su se tu distancirali. Oni zauzimaju stav neutralne zemlje, imaju izuzetno razvijene diplomatske odnose. Puno me ljudi pitalo što će se dogoditi, hoće li Iran napasti Emirate… Kategorički sam rekao da ne vjerujem da se tako nešto može dogoditi. Nakon Kine, Emirati su drugi gospodarski i trgovinski partner Irana, a među prvih deset je Iran Emiratima. Brojne su iranske investicije, imate i Iransku banku u Emiratima… Rekao bih da su Švicarska Bliskog istoka i svaka eskalacija u svijetu, primjerice u Ukrajini, dizala je cijenu nekretnina u Emiratima. Ljudi gledaju Emirate kao vrlo sigurnu zonu koja je akumulirala kapital iz cijeloga svijeta. Nitko neće napasti nešto što ondje posjeduje.

Vratimo se na ideju da Hrvatska bude spona Emirata i EU… Jesmo li premalo tržište, usprkos dobroj poziciji, Jadranu, lukama…? Jesmo li premali da bismo bili neki važan igrač?

Mali smo, ali jako interesantni. Emirati poznaju Hrvatsku kroz prizmu investicija, kroz prirodne ljepote… S druge strane, imamo i povijesnu i kulturnu povezanost – Pokret nesvrstanih. Postoji ta emotivna povezanost. Također, Hrvatska ima što za ponuditi i mi sad radimo na selekciji tih projekata koji dolaze na svakodnevnoj razini. I mi tu radimo filtraciju kvalitetnih projekata, naravno, uz podršku institucija. Smatram da Hrvatska ima zaista puno toga za ponuditi. Malo smo tržište, ali to injektiranje njihovih investicija u Hrvatsku može napraviti kvalitetne pomake u rastu hrvatskog gospodarstva.

Kako je izgledao vaš poslovni put? Osnovali ste studio za arhitektonske vizualizacije Format 3D, potom digitalnu agenciju L33T. Kako je došlo do Emirata?

Krenulo je vrlo rano, još u srednjoj školi u Petoj gimnaziji odlučio sam stjecajem nekih malo težih životnih okolnosti, krenuti rano u svijet, boriti se i stvarati prihode koji bi mi osigurali egzistenciju. Prvo smo krenuli kroz prizmu web dizajna i digitalnih medija. Govorimo o 2003., 2004. godini, kada su ljudi još bili na faks mašinama, a ne na mailovima. Već 2007. imali smo velik uspjeh. Rano sam se počeo baviti 3D vizualizacijom, kao klinac od 12 godina, nije bilo YouTubea, tutoriala, morali ste otići u Algoritam kupiti neke knjige koje su bile na engleskom i to sam doslovno u jednom vikendu znao “pojesti”… Krenuli smo raditi za jednu američku kompaniju kojoj smo postali jedini autorski partneri u pogledu 3D vizualizacija. Mi smo njima bili jeftina radna snaga, a oni nama izvor projekata koje nismo mogli zamisliti u Hrvatskoj, pa ni u Europi.

Tu sam oformio jedan tim i krenuli smo vrlo agilno surađivati na području 3D vizualizacija. Došla je kriza hipotekarnih kredita, pa kasnije i globalna kriza koja je malo tektonski poremetila te odnose, ali smo bili dovoljno mali i agilni da smo se mogli preusmjeriti na neka druga digitalna rješenja. I tu smo krenuli raditi s turističkim zajednicama, gradovima i općinama na projektima virtualnih šetnji. Razvijali smo predivne projekte gradeći i dalje ovu priču 3D vizualizacije koja je i moja poveznica sa strukom jer sam završio Građevinski fakultet. Onda smo kreirali format 3D i pozicionirali se kao vrlo kvalitetan “vendor” brojnim arhitektonskim uredima i “real state developerima”, a radimo i svoja arhitektonska rješenja. To je bio put koji nas je doveo do pozicije da danas imamo 40 vrhunskih talenata koji su sve redom arhitekti i inženjeri u graditeljstvu u uredima, odnosno hubovima koje imamo u Zagrebu, Novom Sadu, Beogradu, Wroclawu, Eindhovenu… Evo, sad smo nedavno zaposlili mali tim u Ukrajini i u Brazilu.

Koji su vam onda budući planovi?

Prije odlaska u Emirate godinu i pol dana pripremao sam otvaranje ureda u Norveškoj. I tu smo napravili prekrasno partnerstvo s tamošnjim vrlo etabliranim arhitektonskim uredom. Ali kad se dogodio Dubai i ta vizija da tamo nešto pokrenemo, onda smo to malo stopirali. Vjerojatno ćemo malo graditi pozicije u Europi, ali sad nam je u interesu što više maksimalizirati potencijal u Emiratima. Radit ćemo 25. rujna veliki Balkan Forum na kojem će biti 400-tinjak uzvanika, dosta diplomatskih predstavnika, puno gospodarstvenika iz 20-ak zemalja svijeta, dosta hrvatskih kompanija… Bit će tu puno izvrsnih prilika za “business networking”.