Neki ustaju prije zore, meditiraju, otrče nekoliko (desetaka) kilometara dok slušaju podcast o tome u što investirati, piju matchu i pišu afirmacije u bilježnicu. Sve prije dolaska u ured, naravno.

Ti brojni članovi, kako ga nazivaju na LinkedInu, “5 am” kluba tvrde kako su (točno) te ranojutarnje navike razlog njihove bolje produktivnosti i koncentracije i smanjena stresa. Sve to, jasno, vodi i do većeg uspjeha na poslu…

Za one koji ipak traže nešto jednostavnije, ne toliko popularne i pomalo čak i “old school” reduktore tihog ubojice stresa, tu je dobra, stara kombinacija kokica i odličnog filma. Čak je i samo film dovoljan, posebice kada je riječ o vrhunskom uratku…

Nekoliko je znanstvenih članaka koji istražuji povezanost između gledanja filmova i smanjenja stresa. Tako je, recimo, u časopisu “International Journal of Social Science and Humanity” 2021. objavljen članak “How the Entertaining Effects of Movies Help People to Reduce Chronic Stress and Increase Happiness” (“Kako zabavni efekti u filmovima pomažu ljudima u redukciji kroničnog stresa i povećanju sreće”) koji objašnjava kako, bez obzira na žanr, filmovi – svaki na svoj način – smanjuju stres. Čak i horori, što je posebno zanimljivo…

Baš zato, donosimo popis od deset žanrovski raznolikih filmova koje vrijedi pogledati ovo ljeto. Umjesto da se top 10 bazira na najboljim biznis filmovima ili filmovima koje svaki poslovljak treba pogledati, a na kojem bi se sigurno našli “Vuk s Wall Streeta” ili “Oklada stoljeća”, ovaj će se popis bazirati na (ne)zaboravljenim klasicima koji ove godine slave neku veliku, okruglu obljetnicu.

Mostovi okruga Madison (1995.)

Režija: Clint Eastwood
Uloge: Clint Eastwood, Meryl Streep

U uvodu spomenutom članku navedeno je kako tzv. tearjacker filmovi, odnosno filmovi koji tjeraju na suze, oslobađaju nakupljene i potisnute emocije, uključujući i stres. O.K., možda neće baš svatko zaplakati na ljubavnu priču Francesce i Roberta, ali da… Ta svevremenska priča s dvoje ponajvećih glumaca u povijesti moć raznježiti, razgaliti, opustiti i jednom užurbanom danu donijeti posve dovoljnu dozu nježnosti – svakako ima! “Mostovi okruga Madison” nije film koji će ludo zabaviti i nasmijati. Film je to koji će kroz priču o ljubavi, zaljubljenosti i istinskoj konekciji – pa makar trajala i četiri dana – donijeti lijepu katarzu. Za razliku od nekih drugih koji će se naći na popisu, a koji bi se mogli okarakterizirati kao “petak navečer”, “Mostovi okruga Madison” – bez sumnje – su neka ušuškana nedjeljna jutra.

Most špijuna (2015.)

Režija: Steven Spielberg
Uloge: Tom Hanks, Mark Rylance

Steven Spielberg za redateljskom palicom, Tom Hanks kao glavni junak, braća Ethan i Joel Coen kao scenaristi. Što može poći po zlu? U slučaju “Mosta špijuna”, a na sreću milijuna i milijuna gledatelja – ništa! Taj mlađahni 10-godišnji “dečkić” vodi nas u Hladni rat u kojem Tom Hanks tumači odvjetnika Jamesa Donovana kojemu je pripao zadatak braniti sovjetskog špijuna Rudolfa Abela. No, pripao mu je puno odgovorniji i teži zadatak, a to je posredovanje u tajnoj razmjeni zarobljenika između SAD-a i SSSR-a. Iako nije bio član nikakva političkog establišmenta, Donovan se, po cijenu i karijere i života, uputio u diplomatsku misiju u Istočnom Berlinu. Sjajna je to kombinacija sudske drame i (hladno)ratnog trilera koju svakako vrijedi pogledati.

Vrućina (1995.)

Režija: Michael Mann
Uloge: Al Pacino, Robert De Niro, Val Kilmer

Za ljubitelje kriminalističkih drama koje se ne oslanjaju toliko na akciju, koliko na psihološku igru i tišinu kao pojačivač iste, “Vrućina” je obvezna filmska lektira. Neil (De Niro) kao profesionalni pljačkaš i detektiv Vincent (Pacino) dvojac su zaslužan za sjajnu dinamiku u ovoj, reklo bi se, klasičnoj priči o lovcu i plijenu. No, toliko je napeta i u triler-drama svijetu neodoljiva da je jednostavno nemoguće ne uvrstiti je na popis. Nije tu samo riječ o napetom detektivskom trileru, koliko i o portretiranju dvojice muškaraca koji, iako na dijametralno suprotnim stranama moralnih vrijednosti, imaju zajedničkog više nego što bi se isprva pomislilo. Sjajan je to odabir za neku od ljetnih večeri, ne samo kao sredstvo opuštanja, nego i kao nostalgični podsjetnik kako su filmovi nekad, i to ne toliko davno, imali neki poseban štih.

Povratak u budućnost (1985.)

Režija: Robert Zemeckis
Uloge: Michael J. Fox, Christopher Lloyd

Kad je već spomenuta nostalgija, kako ne spomenuti i “Povratak u budućnost”. Film koji je obilježio djetinjstva generacije X i nešto starijih milenijalaca ove godine slavi veliki 40. rođendan. Vjerojatno već i sama pomisao na Michaela J. Foxa koji kao tinejdžer putuje kroz vrijeme i utječe na živote svojih roditelja donosi topli osjećaj nostalgije koji kao rukom odnosi sve brige prebrzog odraslog života. “Povratak u budućnost” svakako je film koji se i može i treba gledati više od jednom jer jedan je od najvećih zicera za instantno popravljanje raspoloženja. Ako se tome dodaju i neizostavni taktovi Hueya Lewisa i njegova hita “The Power of Love”, gledanje filma s terapeutskim učinkom je zajamčeno.

Hod po rubu (2005.)

Režija: James Mangold
Uloge: Joaquin Phoenix, Reese Witherspoon

Bez sumnje, najbolja glazbena biografija svih vremena. Fantastični i – za ovu prigodu posebno izmišljena riječ – “prefantastični” Joaquin Phoenix oživio je lik i djelo Johnnyja Casha, dok je uloga (i to Oscarom nagrađena) ljubavi njegova života June Carter pripala simpatičnoj i vrckavoj Reese Witerspoon. No, više od glazbene priče, “Hod po rubu” intimni je portret čovjeka koji se bori i s ovisnošću i s vlastitim demonima. Kemija između Phoenixa i Witherspoon uvjerljiva je i nabijena emocionalnom težinom. Kada se svemu tome doda glazba koja dodatno pojačava atmosferu i sveukupni doživljaj, “Hod po rubu” s razlogom (p)ostaje film kojem se vrijedi vraćati. Jednostavno je toliko… životan i nudi prikaz puta od tame do svjetla, od kaosa do ljubavi, od nemira do spokoja. Ako je slučajno ostao zaboravljen negdje među kolekcijom DVD-ova, neka njegov 20. rođendan bude sjajna prilika za još jedno gledanje. Oni koji će imati tu privilegiju doživjeti ga prvi put – blago njima.

Pod lupom (2015.)

Režija: Tom McCarthy
Uloge: Mark Ruffalo, Michael Keaton, Rachel McAdams

“Pod lupom” ili, kako je uvrježenije u kolokvijalnom govoru govoriti o filmu u njegovu originalnom nazivu, “Spotlight” šokantan je uradak, ne samo zbog teme kojom se bavi (iako zbog toga najviše), nego i zbog same realizacije. “Spotlight” je, naime, bio kodni naziv istraživačkog tima magazina “Boston Globe” koji je ranih 2000-ih razotkrio pedofilsku mrežu unutar Katoličke crkve koju je vlastita institucija štitila godinama. Sve, naravno, kako ne bi naštetila vlastitoj reputaciji. Kako su došli do imena, koliko je dugo trajao rad ove hrabre skupine novinara, donosi, i to poprilično realistično i autentično, “Pod lupom”. Intrigantan, šokantan, iznimno važan i – što također nije zanemarivo – u svim svojim filmskim elementima sjajan film koji možda neće biti top odabir za klasično opuštanje. “Pod lupom” valja pogledati onda kada se čovjek poželi intelektualno zabaviti.

Pasje poslijepodne (1975.)

Režija: Sidney Lumet
Uloge: Al Pacino, John Cazale

Još jedna priča o pljački banke i još jedna priča s Alom Pacinom u glavnoj ulozi. Film je inspiriran stvarnim događajima o pljački banke 1972. u kojima je Sonny (Pacino), zajedno s partnerom Salvatoreom (Cazale) držao taoce u banci. O nevoljama koje će im otežati bijeg, ali i o posljedicama koje će ih dočekati zbog njihova čina, bit će govora u dva sata, koliko film traje. Zanimljivo s “Pasjim poslijepodnevom” je to da, ovako s vremenskim odmakom, a posebice jer se popriličan broj današnjih gledatelja ne sjeća jasno vremena ranih 70-ih, može poslužiti kao sjajan prikaz situacije i društvene atmosfere toga vremena. “Pasje poslijepodne” svakako je klasik koji je puno više od krimića, koji donosi osobnu dramu, neizvjesnost, ali i društvenu kritiku.

Ralje (1975.)

Režija: Steven Spielberg
Uloge: Roy Scheider, Robert Shaw

Film koji nije samo redefinirao pojam ljetnog kino-hita, nego i način na koji gledamo more, čak i mi na mirnom Jadranu. Ujedno je to i film koji je svojim pojavljivanjem promijenio cijelu filmsku industriju, i to ne samo zbog utemeljenja “ljetnog blockbustera”, nego i zbog načina pričanja priče te zbog specijalnih efekata koji su za to vrijeme zaista bili spektakularni. Nakon jednog smrtnog slučaja koji se dogodio u malenomu mjestu Amity, zatvara se plaža. No, gradonačelnik je ponovno otvara jer njihov gradić živi od turizma i ne mogu si priuštiti zatvaranje plaže. Uskoro dolazi do drugog smrtnog slučaja, nakon čega slijedi akcija koju predvode trojica profesionalaca koji udružuju snage kako bi ulovili i velikog bijelog ubojicu. Sjajna je to mješavina horora, trilera i pustolovine kojoj ne manjka ni napetosti ni adrenalina.

Let iznad kukavičjeg gnijezda (1975.)

Režija: Miloš Forman
Uloge: Jack Nicholson, Louise Fletcher

Jack Nicholson koji glumi ludilo znači samo jedno – nezaboravno iskustvo! Film je istovremeno i zabavan i napet i jedan je od onih u kojima se nesvjesno krene za jednu stranu. U ovom slučaju, za pacijente u psihijatrijskoj ustanovi. “Let iznad kukavičjeg gnijezda” u filmskom svijetu zauzima mjesto koje “Zločin i kazna” ima u književnom, ne po temi, nego kao nezaobilazno i ključno djelo koje treba pogledati, odnosno pročitati. Iako je priča tragična, crni humor unosi u ovo kultno ostvarenje koje snažno propituje granice slobode i autoriteta, dok Nicholsonova izvedba donosi fantastičnu srčanost i ljudskost liku koji se bori protiv sustava. Kroz njegovu borbu, gledatelji se suočavaju s pitanjima otuđenosti, represije i potrebe za prihvaćanjem. Upravo zbog te dubine, “Let iznad kukavičjeg gnijezda” nije samo psihološki triler, nego i univerzalna priča o ljudskom duhu i otporu.

Monty Python i Sveti gral (1975.)

Režija: Terry Gilliam, Terry Jones
Uloge: Graham Chapman, John Cleese, Eric Idle

Još jedan film koji ove godine slavi pola stoljeća. Očito je – plodna bila sedamdesetpeta. “Monty Python i Sveti gral” našli su se na prvomu mjestu jer je riječ o vrhuncu parodije i uratku koji, koliko god puta da se pogleda, ne može dosaditi. Film, u najboljem od najboljeg što britanski humor i apsurdizam mogu dati, donosi priču o kralju Arthuru. No, u nju je utkano toliko britkosti, ironije, sarkazma, cinizma, pa čak i groteske i besmisla da je nemoguće ne oplakati tijekom gledanja. No, ne kao što je to bio slučaj s “Mostovima okruga Madison”, nego – od smijeha. “Monty Python i Sveti gral” svakako su savršen lijek za poboljšavanje raspoloženja, a svima onima čiji mozak traži predah od ozbiljnosti svakodnevice ovaj film nudi pravo srednjovjekovno ludilo od kojeg nema boljeg “restarta”.