Prošle godine potkraj studenoga na aukciji Christie’sa u New Yorku anonimni je telefonski ponuđač nakon samo deset minuta nadmetanja izdvojio 121 milijun dolara za sliku Renéa Magrittea “L’empire des lumières” iz 1954. godine. To je najskuplje djelo prodano na aukciji u 2024. godini. Prati ga “Standard Station” (iz 1964.), djelo Eda Ruscha, prodano na istoj aukciji za malo manje od 70 milijuna dolara. Na trećem je mjestu Sotheby’sova akvizicija “Nymphéas” Claudea Moneta, koja je postigla cijenu od 65,5 milijuna dolara, a na četvrtome je slika “Untitled (ELMAR)” (iz 1982.), sjajnog Jean-Michela Basquiata, prodana u proljeće 2024. putem newyorške aukcijske kuće Philips za 46,5 milijuna dolara. I potonja dva djela kupili su anonimni kupci putem telefonskih ponuda.
Sigurna sam da mnoge, baš kao i mene, zanima tko je – “iza ogledala”? Je li to ekscentrični milijarder koji želi svoju vilu ukrasiti nadrealističnim prizorom ili diskretni investitor koji umjetnine ne vidi kao estetski užitak, već kao sigurnu i unosnu imovinu?
Tržište umjetnina oduvijek je bilo enigmatično i ekskluzivno te svojevrsna pozornica natjecanja. Milijarderi i ultrabogati pojedinci (HNWI/High-Net-Worth Individuals), multinacionalne korporacije, hedge fondovi, banke te brojni drugi natječu se i aukcijske dvorane pretvaraju u borilačke arene u kojima svaka podignuta palica znači još nekoliko milijuna više. Dakle, tko su zapravo ti kolekcionari koji, da ne trepnu, troše bogatstvo na jednu sliku, jedno umjetničko djelo? Gdje su danas najaktivnija tržišta umjetnina te kakvo je recentno stanje na europskom i svjetskom tržištu umjetnina?
Gledajući iz perspektive novca, popis današnjih kolekcionara umjetnina predstavlja presjek suvremenog visokog društva, odnosno onih najbogatijih. Među najistaknutijima je François Pinault, osnivač Groupe Artémis, čiji portfolio uključuje prestižnu aukcijsku kuću Christie’s. Pinault je poznat po impresivnoj kolekciji moderne i suvremene umjetnosti koja broji više od deset tisuća umjetničkih djela među kojima su i radovi Picassa, Rothka, Koonsa, Hirsta, Basquiata, Donalda Judda, Cindy Sherman, Richarda Serra, Murakamija, Maurizija Cattelana, Mondriana kao i mnogih drugih umjetnika.
Pinault stalno proširuje kolekciju, a izlaže je u Palazzo Grassi i Punta della Dogana u Veneciji te u Bourse de Commerce u Parizu. Kao vlasnik aukcijske kuće Christie’s ima kontrolu nad najvećim svjetskim umjetničkim biznisom i time ima ekskluzivan uvid u tržište umjetnina.
Njegov glavni rival na tržištu luksuza i umjetnosti je Bernard Arnault, vlasnik luksuznoga konglomerata LVMH, strastveni kolekcionar i, dakako, jedan od najbogatijih ljudi na svijetu. Njegova kolekcija također broji tisuće djela i obuhvaća neka od najvažnijih imena moderne i suvremene umjetnosti, a izložena je putem njegove zaklade Fondation Louis Vuitton u Parizu.
Arnaultova zbirka uključuje radove Claudea Moneta, Picassa, Basquiata, Warhola, Rothka, Yayoi Kusame, Richtera, Ellswortha Kellyja i brojnih drugih umjetnika. I on je vlasnik aukcijske kuće, Phillips de Pury.
Uz njih, među najmoćnijim kolekcionarima su i Eli Broad (odnosno njegovi nasljednici jer je Broad preminuo 2021.), američki milijarder i filantrop, koji je bogatstvo stekao nekretninskim biznisom i osiguravajućim društvima. Osnivač je čuvenog The Broad Museuma u Los Angelesu.
Nezaobilazna su imena globalnog svijeta umjetnosti braća Ezra i David Nahmad, istaknuti kolekcionari i trgovci umjetninama. Braća su poznata po svojoj nevjerojatno opsežnoj zbirci moderne i suvremene umjetnosti koja, primjerice, okuplja najveći broj impresionističkih djela, kao i Pabla Picassa. Obitelj Nahmad, podrijetlom iz Libanona, već desetljećima djeluje u svijetu umjetnosti i smatra se jednom od najutjecajnijih obitelji u trgovini umjetninama.
Kada sam 2019. godine, obnašajući dužnost ravnateljice Umjetničkog paviljona, započela s pripremama za izložbu posvećenu impresionizmu, moj prijatelj Olivier Kaeppelin, ugledni francuski kustos, kritičar i teoretičar umjetnosti te pisac, u mojoj je prisutnosti kontaktirao Davida Nahmada. Iako izložba, uslijed određenih okolnosti, nije bila realizirana, sama mogućnost uspostavljanja izravne komunikacije s gospodinom Nahmadom predstavlja iznimno vrijedno i neprocjenjivo profesionalno iskustvo.
Vrlo bitan u svijetu sakupljanja umjetničkih djela je i šeik Hamad bin Khalifa Al Thani, bivši emir Katara. Vladao je od 1995. do 2013. godine (kada se povlači u korist sina) i bio je ključna figura u modernizaciji Katara, širenju njegove ekonomske moći i jačanju utjecaja na globalnoj sceni. Šeik i njegova obitelj, posebno njegova supruga šeika Mozah bint Nasser Al Missned, među najvećim su kolekcionarima umjetnosti na svijetu.
Njegova vladavina rezultirala je osnivanjem velikih muzejskih institucija, poput Muzeja islamske umjetnosti (projekt slavnog arhitekta I. M. Peija). Šeikov kulturni utjecaj danas nastavlja Katarska zaklada za muzeje koju vodi njegova kći šeika Al Mayassa bint Hamad Al Thani, jedna od izrazito moćnih osoba u svijetu umjetnosti. Još je nekolicina vrlo važnih američkih, europskih i bliskoistočnih kolekcionara, koje izostavljamo zbog ograničenosti prostora, no svakako se ne smiju ispustiti i kineski, poput Wang Zhongjuna, važne figure u poslovnom svijetu Kine, filmskoj produkciji i kolekcionarstvu umjetnina. Poznat je kao milijarder i poduzetnik koji je, zajedno sa svojim bratom, osnovao renomiranu kinesku medijsku tvrtku Huayi Brothers. Njihova industrija zabave jedna je od najvećih u Kini, a Zhongjunova kolekcija umjetnina sadrži djela kineskih umjetnika, ali i poznatih zapadnih majstora poput Picassa, Van Gogha, Renoira i Pissarra.
Nezaobilazno kolekcionarsko ime Dalekog istoka je i Liu Yiqian, osnivač i predsjednik Sunline Groupa, kao i Pearl Lam, vrlo uspješna hongkonška galeristica, velika mecena mladih umjetnika, prepoznata kao vodeći autoritet za azijsku suvremenu umjetnost i dizajn. Osnivačica je Pearl Lam Galleries s galerijama u Hong Kongu i Šangaju. Osobito je posvećena predstavljanju azijskih umjetnika globalnoj publici.
I kolekcije iz svijeta celebrityja itekako su vrijedne spomena, poput one Madonnine, velike obožavateljice Fride Kahlo, zatim Beyonce i Jay-Z-a, Leonarda DiCaprija, Oprah Winfrey, sir Eltona Johna, Lennyja Kravitza…
I dok mnogi kolekcionari ulažu u umjetnost ne samo zbog estetskog užitka već i zbog potencijalne financijske dobiti, dobar dio, ipak, kupuje umjetnička djela zato što vole umjetnost, inspirira ih i imaju potrebu živjeti s njom.
Kolekcionari, trgovci umjetninama, zaljubljenici u umjetnost, investitori, muzeji, korporacije, zaklade, pokrovitelji umjetnosti i mnogi drugi nabavljaju, stječu ili ulažu u umjetnička djela putem aukcija, sajmova umjetnosti, galerija, kao i izravno od umjetnika ili art dealera.
Sredinom prošle godine internetska platforma Statista zajedno s Arts Economicsom i UBS-om provela je istraživanje u kojemu analizira stanje na tržištu umjetnina nakon pandemije. Istraživanje je pokazalo da je nakon snažnog oporavka od pandemije koronavirusa, prodaja na tržištu umjetnina usporila tijekom 2023., opadajući 4 posto. Razlozi su brojni, od geopolitičkih napetosti, fragmentacije trgovine, viših kamatnih stopa i drugih specifičnih problema, što sve opterećuje raspoloženje i planove kupaca i prodavača.
Pokazatelji iz sektora javnih aukcija u prvoj polovini prošle godine otkrili su sporiju prodaju nego u istom razdoblju 2023. te je tako, primjerice, pala prodaja Christie’su, Sotheby’su, Phillipsu i Bonhamsu. Jedan od ključnih razloga usporavanja tržišta u 2023. bio je pad prodaje najskupljih djela na aukcijama, najviše onih prodanih za više od 10 milijuna dolara. Naime, aukcijski podaci za 2022. ističu kako je segment cijena iznad 10 milijuna dolara bio jedini koji je i dalje rastao, dok su svi ostali segmenti pali, stoga su promjene u 2023. označile jasno suprotan trend jer su lotovi u najvišim segmentima oslabjeli, a prodaje na nižim cjenovnim razinama bile živahnije! Tijekom 2024. nije se dogodio preokret ovog trenda, odnosno rezultati aukcijskih kuća pokazuju da nije bilo značajnijih poboljšanja.
Prema podacima Art Basela, UBS Global Art Marketa te Statiste, današnje tržište umjetnina koncentrirano je u tri ključne regije: Sjevernoj Americi, Europi i Aziji. SAD je vodeće tržište s 40 posto globalne prodaje, a New York dominira zahvaljujući aukcijskim kućama Sotheby’s i Christie’s te sajmovima poput Art Basel Miami. Kina sudjeluje s udjelom od 20 do 25 posto i gradovima Pekingom i Šangajem, u kojima je prodaja i potražnja umjetnina u konstantnom porastu, kao i Hong Kongom, koji funkcionira kao zasebno tržište umjetnina zahvaljujući vlastitom pravnom i poreznom sustavu, što ga čini atraktivnim za međunarodne aukcijske kuće i kolekcionare.
Slijedi Ujedinjeno Kraljevstvo, odnosno London, sa 17 posto udjela, koji ostaje europski umjetnički centar unatoč izazovima Brexita, s važnim sajmovima kao što je Frieze London, dok je Europska unija na četvrtome mjestu s udjelom od oko 12 do 15 posto globalnog tržišta i najvažnijim sajmovima umjetnosti Art Baselom i FIAC-om.
Bliski istok, posebno Dubai i Katar, intenzivno ulaže u umjetničku infrastrukturu i muzejske projekte, privlačeći velike međunarodne kolekcionare, i smatra se izuzetno rastućim tržištem. Latinska Amerika, s tržištima u Brazilu i Meksiku, postaje sve značajnija zahvaljujući sajmovima kao što su SP-Arte i Zona Maco, dok se Santiago i Buenos Aires profiliraju kao nova središta umjetničke trgovine.
Indija također bilježi rast tržišta umjetnina, s ključnim centrima u Mumbaiju i New Delhiju te aukcijskim kućama poput Saffronart i Astaguru, koje privlače sve veći broj kolekcionara i investitora. Unatoč dominaciji SAD-a, Kine i Ujedinjenog Kraljevstva, globalno tržište umjetnina sve se više decentralizira s rastom Hong Konga, Dubaija i Indije.
No nakon donošenja Direktive Vijeća EU 2022/542 i Europska unija dobila je priliku potaknuti rast tržišta umjetnina jer se državama članicama omogućuje primjena sniženih stopa PDV-a na umjetnine, kolekcionarske predmete i antikvitete. Pritom svaka država sama odlučuje o visini stopa, u skladu s Direktivom 2006/112/EZ, čiji Dodatak III predviđa mogućnost (ali ne i obvezu) primjene sniženog PDV-a na kategorije umjetničkih djela. Pod određenim uvjetima došlo je do smanjenja PDV-a na umjetnička djela u, primjerice, Francuskoj (na 5,5%) i Njemačkoj (na 7%), dok se neke druge zemlje EU, uključujući Hrvatsku, još nisu odlučile na primjenu snižene stope PDV-a na isporuku umjetnina, kolekcionarskih predmeta i antikviteta iz točke 26. Dodatka III Direktive 2006/112/EZ.
S obzirom na činjenicu da promjene u regulatornom okviru i poreznoj politici mogu imati značajan utjecaj na daljnji razvoj tržišta te na priljev kapitala u umjetnički sektor, predstojeće razdoblje bit će ključno za sagledavanje smjera i dinamike budućih kretanja na europskom tržištu umjetnina. Iako, možda će upravo geopolitički razvoj situacije imati odlučujuću ulogu u oblikovanju uvjeta na globalnom, pa tako i europskom tržištu umjetnosti.
* Autorica članka je ravnateljica Umjetničkog paviljona
