Dok se uspavani hrvatski seljaci ovih dana bave žetvom i berbom usjeva i cijenama na tržištu, EU poljoprivrednici su na nogama i sve glasnije dižu revoluciju zbog najave novih reformi i rezanja proračuna za poljoprivredu. Seljačka revolucija u EU-u tek će krenuti ostane li Europska komisija ustrajna u namjeri da, ponovno, od 2028. godine ima novu, drukčiju Zajedničku poljoprivrednu politiku – koja će, kada se govori o novcu, biti još manja nego prethodna, i to za nekih 30 posto.
Može li uopće Europska unija, a onda i hrvatski poljoprivrednici, proizvoditi uz manje EU potpora? Ili će nova Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) konačno osvijestiti potrebu da se proizvodi više i drukčije, za tržište i da se ovisnost od europske blagajne smanji. Ovisnost o potporama svih vrsta, koje dolaze iz Europe, naročito je pasivizirala hrvatske poljoprivrednike, koji od ulaska u EU proizvode sve manje, imamo sve veći uvoz i uvoznu ovisnosti, nisku produktivnost, a o visokim cijenama hrane da i ne pričamo.
Prethodne politike, usmjerene na ogromna davanja bez kontrole šta se proizvodi, s naglaskom na zelene politike, u EU-u su stvorili prostor golemih prevara i pojave velikog broj “lovaca na poticaje”. To nije samo hrvatska specifičnost. Dovoljno je reći da su najveći korisnici europskih potpora u, primjerice, Italiji brojne mafijaške organizacije, koje su u poljoprivredi vidjele prostor za prevare i zaradu. Postoje i razmišljanja da će možda bez potpora (ili s manje njih) poljoprivrednici proizvoditi više. Iako se još malo toga zna o novom ZPP-u, jako je teško procijeniti što će se događati od 2028. Ono što je sigurno, ove jeseni i zime imat ćemo u EU-u veliku pobunu poljoprivrednika – hoće li se probuditi i hrvatskih seljaci, tek ćemo vidjeti.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen najavila je da će poljoprivredne subvencije EU-a biti smanjene, pri čemu tvrdi da će EK braniti ograničavanje potpora dohotku, dok će financiranje ruralnih područja ovisiti o državama članicama.
Rezanje proračuna
Program EU-ovih poljoprivrednih subvencija smanjit će se za gotovo 30 posto, u realnom iznosu, prema proračunu za razdoblje 2028. – 2034. Iznosit će 300 milijardi eura, što je manje od trenutačnog proračuna za razdoblje 2021. – 2027. od 387 milijardi eura. Poljoprivrednici tvrde da i sada dobivaju manje nego u prethodnom programskom razdoblju jer EK proteklih godina nije uvažavala inflaciju, koja je harala od Covid krize naovamo.
Povjerenik EU-a za poljoprivredu Christophe Hansen tvrdi da će iznos biti ograđen – što znači da se ne može preusmjeriti na druge političke potrebe. To će obuhvaćati plaćanja na temelju površine, kao i druge vrste naknada, uključujući poticaje za okoliš, ulaganja i podršku mladim poljoprivrednicima. Iako mu poljoprivrednici baš i ne vjeruje, Hansen tvrdi da je prijedlog “dobar ishod za poljoprivredu i poljoprivrednike”.
Smanjenje proračuna nije jedina velika promjena. Druga je i to što ZPP više neće biti samostalni fond. Umjesto toga, bit će spojen u jedinstveni mega-fond uz koheziju i potrošnju na ruralni razvoj, kojim će se upravljati na nacionalnoj razini. Osim ograničenog proračuna, države članice sada bi mogle preraspodijeliti dodatna sredstva putem Nacionalnih regionalnih partnerstava, jedinstvenog fonda za koheziju, ribarstvo, poljoprivredu i ruralna područja. Struktura ZPP-a s dva stupa, koja je na snazi od 1999. i podijeljena je između izravne potpore poljoprivrednicima i ruralnog razvoja, također će prestati postojati od 2028. Postojat će “jedna politika i jedan skup mjera”, a to će ujedno biti kraj “ograničenjima” transfera novca između stupova.
EK tvrdi da će promjene omogućiti “bolje ciljana” plaćanja, posebno za one kojima su najpotrebnija, poput mladih poljoprivrednika. Štoviše, minimalni iznos izravnih plaćanja za mlade poljoprivrednike trebao bi se povećati s tri na šest posto. Nova politika trebala bi poboljšati definiciju “aktivnog” poljoprivrednika i uvesti metodu za bolje uzimanje u obzir inflacije.
Zastupnik u EU parlamentu Marko Vešligaj tvrdi da je ovo udar na hrvatske poljoprivrednike. “Bez hrane nema ni sigurnosti zbog koje sada sve žrtvujemo, a takva kriza nesumnjivo će se preliti i na druge segmente društva”, kaže.
Dodaje kako opstanak EU poljoprivrede i ruralnih zajednica ovisi o ZPP-u koji se ovim prijedlogom dovodi u opasnost. On upozorava da se iz drugog stupa ZPP-a financira, primjerice, razvoj ruralnog turizma, modernizacija OPG-ova, razvoj LAG-ova, ali i javna infrastruktura u ruralnim područjima, vrtići, ceste, vodoopskrba, domovi kulture, igrališta. Sve će to biti golem udar na lokalnu samoupravu.
Drugi stup je bio “težak” 95,5 milijardi eura, a sada bez njega ostaju i Europa i Hrvatska. “Svako slabljenje zajedničke politike i proračuna dodatno će ugroziti opstanak malih i srednjih poljoprivrednih proizvođača, ali i ruralnih krajeva. Ako želimo zadržati vlastitu poljoprivredu, imati vlastitu hranu i ruralne krajeve u kojima će biti stanovništva, važno je očuvati ZPP”, smatraju i u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori, koja je podržala prosvjede poljoprivrednika. Zajedno s udruženjem poljoprivrednika Copa Cogecae nazvali su novo predstavljanje proračuna “crnom srijedom za europsku poljoprivredu”.
Ono što posebno brine je novo uvođenje degresivnosti, odnosno postupno smanjenje iznosa izravnih potpora velikim poljoprivrednicima. Tako će države članice morati smanjiti godišnje iznose prihoda po hektaru za 25 posto na iznose između 20 i 50 tisuća eura. Potpore između 50 i 75 tisuća eura bit će umanjene za 50 posto, a sve iznad 75 tisuća eura za čak 75 posto. Maksimalni iznos godišnjih izravnih plaćanja bit će ograničen na 100 tisuća eura po poljoprivredniku, dok će se dodatno ojačati definicija “aktivnog” poljoprivrednika.
EK prvi put uvodi obvezu izrade nacionalnih strategija za generacijsku obnovu. Svaka država članica morat će u svojim strateškim planovima definirati ciljeve i mjere za privlačenje i zadržavanje mladih u poljoprivredi. Financijske potpore za poljoprivrednike mogle bi se radikalno preispitati prema nacrtu prijedloga Europske komisije.
Što znače promjene?
“Evidentno je da ZPP kao najstarija zajednička europska politika, na koju se odvajalo više od polovice EU proračuna, doživljava još jednu snažnu reformu. Gubi svoju samostalnu poziciju, a to za poljoprivredu otvara rizik gubitka strateške autonomije ZPP-a ako se prioriteti poljoprivrede razvodne u širem razvoju”, kaže konzultantica Zvjezdana Blažić.
Iako Komisija ističe da su zajamčena sredstva za izravna plaćanja te da su uključene mjera za okoliš, mlade poljoprivrednike i alati za upravljanje rizicima, kako se to namjerava postići, nije još jasno”, dodaje. Ističe i da se ponovno “planira” pojednostavljenje pravila za isplate, kontrole i revizije.
“U tom dijelu sam najviše skeptična jer ta najava pojednostavljenja u svakom sljedećem programskom razdoblju dovodi do sve jačih administrativnih opterećenja za poljoprivrednike”, ističe Blažić, dodajući da ovo što sada imamo nije idealno, ali je svima poznato. Ne bismo trebali automatski odbijati svaku promjenu, kaže, ali se ne vidi za sada kako će to funkcionirati.
Blažić kaže kako su za hrvatske poljoprivrednike ZPP i potpore koje se isplaćuju vrlo značajne. Mnogi poljoprivredni proizvođači ovisni su o potporama jer od poljoprivrede ne mogu ostvariti pristojan dohodak, a one su značajne za stabilizaciju dohotka. Isto tako, mnoge članice imaju daleko veće nacionalno sufinanciranje za ruralni razvoj nego Hrvatska, a mi smo tu pri dnu u EU-u.
“Mnoge zemlje imaju razvijenu poljoprivredu i konkurentne poljoprivrednike te izdvajaju puno veća sredstava iz ruralnog razvoja koja u većoj mjeri trebaju služiti baš za podizanje konkurentnosti, za investicije, osiguranja, navodnjavanja i slično”, kaže.
Ukupna financijska alokacija za Hrvatsku je za razdoblje 2023. – 2027. bila oko 3,8 milijardi eura, od čega je iz EU-a dolazilo 3,38 milijardi eura, a ostatak je nacionalno sufinanciranje. Od tog iznosa za izravna plaćanja ide 1,87 milijardi eura. Ruralni razvoj imao je 1,81 milijardu eura, od čega 1,46 milijardi eura EU sredstva, a ostatak iz nacionalnog novca.
Nismo konkurentni
“Hrvatska se ulaskom u EU našla na konkurentnom otvorenom tržištu EU-a i trebale su godine da se poljoprivrednici prilagode. I dalje zaostajemo u konkurentnosti i produktivnosti. Potpore su značajne za stabilizaciju dohotka, a kroz ruralni razvoj značajna su sredstava išla i za investicije u poljoprivredu i preradu te za mlade poljoprivrednike. Puno je novca isplaćeno i za razne ekološke mjere, gdje je vrlo teško vidjeti rezultate takvih isplata”, rekla je.
Blažić kaže kako je očito da će sve najviše ovisiti od tome kako će zemlje članice pa tako i Hrvatska utvrditi svoje prioritete i posebne programe i koliko će nam u tome biti važna poljoprivreda.
“Bude li manje novca za investicije i druge mjere ruralnog razvoja, možemo očekivati smanjenje nužnog ulaganja u moderne tehnologije, navodnjavanje, digitalizaciju, znanje, a to znači gubitak ukupnih faktora konkurentnosti. To će onda dovesti do odustajanja od proizvodnje. Mi i sada jako zaostajemo u ulaganju u fiksni kapital. Bez potpora, sa slabim ili vrlo niskim povjerenjem banaka u poljoprivredni sektor bit će vrlo teško ulagati u poljoprivredu”, dodaje.
Prema njezinu mišljenju, trebamo se konačno odrediti o statusu aktivnog poljoprivrednika jer je to temelj – tko će dobivati potpore i kakve će one biti.
“Gotovo je sigurno da samo 20 tisuća proizvođača stvarno proizvodi hranu za tržišta. Uz to, manje od deset tisuća proizvođača proizvodi više od 60 posto vrijednosti prodanih poljoprivrednih proizvoda. Pitanje je i jesu li naši “veliki” poljoprivredni proizvođači dovoljno jaki, dovoljno konkurentni i kakav je njima potrebno osigurati status u okvitu kreiranja potpora u novom ZPP-u”, kaže Blažić.
Kao zaključak može se reći kako je sada već svima jasno da s dosadašnjim načinom reguliranja poljoprivrede ne dolazimo do rezultata. Treba nam ozbiljan zaokret u poljoprivrednim politikama, a današnje vrlo nesigurno okruženje upućuje na nužnost stvaranja otpornijeg budućeg prehrambenog sustava.
“Konkurentnost nam je smanjena, što se najbolje vidi iz vanjskotrgovinske bilance. Već sada smo svjedoci da je kod velikog broja poljoprivrednika došlo do smanjenja potpora. Sve češće se čuje i kod ono malo dobrih proizvođača da razmišljaju o odustanku od poljoprivredne proizvodnje. Sada kada dolazi vrijeme da se na razini EU-a proračun za poljoprivredu smanjuje, to je još jedan vrlo važan razlog da poboljšamo učinkovitost poljoprivredne politike”, zaključuje Blažić.
