Tijekom ljetne turističke sezone Hrvatska postaje jedna od najposjećenijih zemalja u Europi, ali taj masovni priljev ljudi ozbiljno opterećuje prometnu i logističku infrastrukturu. Gužve na cestama, zabrane za teretna vozila i zagušenja u lukama usporavaju opskrbu trgovina, hotela i ugostiteljskih objekata, upravo onih koji tada bilježe najveću potražnju. I dok hrvatsko gospodarstvo u cjelini rado broji visoke brojke posjetitelja, logistički sustav u pozadini otežano prati ritam sezone i za ljude u sektoru znači da pripreme i analize počinju puno prije visokih temperatura.
Velika sezonalnost
“Problem sezonalosti i dimenzioniranja resursa tijekom sezone je problem sa kojim se suočavaju sve turističke zemlje. Hrvatski turizam ima obilježje visoke sezonalnosti, sezona traje relativno kratko, a u tom razdoblju potražnja za dobrima i opterećenje infrastrukture značajno je povećano. U tom smislu ne postoji čarobni štapić koji bi omogućio da logistički sektor funkcionira idealno. Rješenja koje mogu pomoći u organizaciji logistike vezana su za prilagodbu sustava dinamici potražnje uz prihvatljiva ulaganja”, kazao je Kristijan Rogić, pročelnik Zavoda za transportnu logistiku na zagrebačkom Fakultetu prometnih znanosti.
Osim što svake godine opterećuju promet i udvostručuju, a ponekad i utrostručuju, broj ljudi u pojedinim jadranskim mjestima, potrošači primjećuju i da su proizvodi skuplji. Više cijene na otocima tijekom sezone rezultat su skupljeg prijevoza robe, ograničenih skladišnih kapaciteta i povećane potražnje uz ograničenu ponudu. Za ekonomskog analitičara Damira Novotnyja, razlike u cijenama kakve vidimo kod nas ne možemo prepisati samo turizmu.
“Kava u Dubrovniku je nekoliko puta skuplja od kave u Osijeku, što nije slučaju i Italiji i Grčkoj, koje su također turističke. Razlog tome je naša neravnoteža. Dok u Italiji turizam učestvuje u kreiranju BDP-a s pet posto, a u Hrvatskoj je to 20 posto. U Grčkoj i Italiji je domaća potrošnja značajno veća od turističke potrošnje, dok je kod nas domaća potrošnja poprilično manja od turističke. Hrvatska primi 20 milijuna turista, a ima oko 3,5 milijuna potrošača. Turisti kad odu ‘ostave’ iza sebe visoke cijene koje se nikako neće spuštati, jer cijene nemaju tendenciju spuštanja. Ta ogromna, prekomjerna turistička potražnja tijekom ljetne sezone ima višestruke učinke na cijene. Dodatni problem je što u jadranskoj regiji nema proizvodnje hrane, a potrošnja hrane je velika i onda se hrana mora uvoziti iz kontinentalne Hrvatske ili iz drugih zemalja”, upozorava Novotny.
Cijene hrane i pića u maloprodaji u Hrvatskoj porasle su za 35 posto od 2021. do kraja 2024., čime su iznad prosjeka Europske unije. Ekonomski analitičar ističe kako silni transport, prije svega hrane, s kopna na otoke i obalu čini veliki trošak i potrebu za skladišnim kapacitetima.
“To sve skupa kreira visoke cijene na obali, koje onda utječu i na cijene na kontinentu”, napominje Novotny.
Ljetni praznici svake godine značajno opterećuju hrvatsku prometnu infrastrukturu, a ni prošla godina nije bila iznimka. Prema podacima Hrvatskih autocesta, kroz sustav autocesta prošlo je čak 76,5 milijuna vozila, što je porast od osam posto u odnosu na prethodnu godinu. Prihod od cestarina dosegnuo je pritom 497 milijuna eura, što je čak 13 posto više nego 2023. Posebno se ističu ključne turističke magistrale poput A1, A3 i A9, gdje ljetni dnevni promet zna porasti i do 160 posto u odnosu na godišnji prosjek. Takva zagušenja stvaraju ozbiljne prepreke za teretni prijevoz i opskrbu, osobito u razdobljima kada je potražnja u obalnim regijama na vrhuncu.
Izazov razvedene obale
Upitan koji su najskuplji i najizazovniji pravci u sezoni, Mario Mesaroš, predsjednik Uprave RALU Logistike kaže: “Svakako je to smjer Dalmacije gdje je veliki nesrazmjer tijeka roba van i tokom sezone, a on se u ljetnim mjesecima povećava za nekoliko puta. Logističke operacije također postaju izazovnije zbog razvedenosti naše obale i velikog broja otoka koje svakodnevno uspješno pokrivamo. Naš sistem upravljanja logističkim procesima osigurava da se roba može brzo i sigurno distribuirati prema različitim destinacijama, uključujući udaljena turistička mjesta gdje je dostava često izazovnija.”
Rogić naglašava kako je, da bi logistika mogla pratiti sezonske oscilacije potražnje posebice tijekom ljeta, potrebna bolja organizacija i planiranje, ali ne nužno velika ulaganja. Ključ je u pravodobnom odlučivanju o tome gdje smjestiti skladišta, koliko ih je potrebno te kako osigurati da roba do krajnjeg korisnika stiže brzo i učinkovito tijekom cijele godine. Osim toga, važno je imati dovoljno vozila, dobro raspoređene vozače i jasno planiranu nabavu, kako bi sustav mogao jednako dobro funkcionirati u špici sezone i u razdobljima kada je potražnja manja. Svaka tvrtka mora pronaći svoje rješenje jer se potrebe razlikuju ovisno o vrsti robe i načinu poslovanja.
O tome kako to za njih izgleda u praksi pitali smo u maloprodajnom lancu Studenac, a direktor lanca opskrbe Tomislav Štos nam je kazao: “U Studencu ozbiljno pristupamo pripremama za ljetnu sezonu s obzirom na kompleksnost operacija u turistički najaktivnijem dijelu godine. Pripreme za sezonu 2025. započele su već u rujnu 2024., a traju sve do travnja 2025. godine. Proces uključuje detaljnu analizu prethodne sezone, što je uspješno realizirano, a gdje postoji prostor za napredak, te razradu konkretnih akcijskih planova i aktivaciju timova zaduženih za provedbu poboljšanja.”
Štos svjedoči kako najveće logističke izazove i dalje predstavljaju otoci i gradska središta s ograničenim pristupom, prije svega zbog nedostatka dostavnih parkirnih mjesta, specifičnih ograničenja pristupa do samih lokacija trgovina te utjecaja prometne protočnosti i trajektnih linija. Osim više mjesta, potrebno je i više ljudi, jer povećana potreba za radnom snagom ostavlja svoj trag. Mesaroš pojašnjava: “Troškovi distribucije su nažalost u kontinuiranom porastu nekoliko zadnjih godina i to upravo zbog razloga koji ste naveli. Trošak radne snage je u posljednje vrijeme najizraženiji.”
