Početkom 2025. godine Njemačka se nalazi u turbulentnom razdoblju političkih previranja, gospodarskih izazova i duboke društvene polarizacije. Dolazak Friedricha Merza na čelo CDU-CSU i njegov izbor za kancelara u drugom krugu glasanja 23. veljače 2025. označili su prekretnicu u njemačkoj politici.
Merzova ambiciozna agenda, usmjerena na vojnu modernizaciju, fiskalne reforme i suočavanje s rastućim utjecajem krajnje desničarske stranke Alternative für Deutschland (AfD), izazvala je podijeljene reakcije. Pogledajmo izbliza trenutačnu političku situaciju u Njemačkoj, uzimajući u obzir raspad koalicije “semafor” 2024., izbore 2025., Merzove kontroverzne poteze te širi društveni i gospodarski kontekst koji oblikuje ove događaje.
Raspad ‘semafor’ koalicije i put do izbora
Politička kriza u Njemačkoj eskalirala je 6. studenoga 2024. kada je kancelar Olaf Scholz (SPD) otpustio ministra financija Christiana Lindnera (FDP), čime je okončana trostrana koalicija “semafor” između SPD-a, FDP-a i Zelenih. Sukob je izbio zbog nesuglasica o financiranju dodatne vojne pomoći Ukrajini, uz pozadinu ustavnog ograničenja poznatog kao “dugovna kočnica” (Schuldenbremse), koja strogo ograničava javno zaduživanje. Lindnerov tvrdokorni stav o fiskalnoj disciplini, uz Merzovu podršku strogim pravilima, doveo je do kolapsa koalicije, što je rezultiralo raspisivanjem prijevremenih izbora za 23. veljače 2025.
Izborna kampanja bila je obilježena dubokom polarizacijom, pri čemu je pitanje imigracije i uloge AfD-a dominiralo javnim diskursom. Gospodarski izazovi, infrastrukturni problemi i klimatske promjene ostali su u sjeni rasprava o tome kako se nositi s AfD-om, koji je nakon uspjeha na izborima za Europski parlament i regionalnim izborima u istočnoj Njemačkoj 2024. postao ozbiljna prijetnja političkom establišmentu. Merkelina doktrina “Brandmauer” (zaštitni zid), koja isključuje svaku suradnju s AfD-om, dodatno je ograničila prostor za politički manevar CDU-CSU-a, dok su incidenti povezani s imigrantima, poput napada nožem, pojačali tenzije i podigli AfD-ov rejting.
Merzov izbor i kontroverzna strategija
Friedrich Merz, vođa CDU-CSU-a, uspio je osvojiti 28,5 posto glasova na izborima 2025., što je značajno poboljšanje u odnosu na katastrofalan rezultat stranke 2021. (24,1 posto), ali još uvijek ispod Merkelinih rezultata iz 2017. (32,9 posto). Unatoč relativnom uspjehu, Merzov put do kancelarskog mjesta bio je složen. Njegov izbor u drugom krugu glasanja upućuje na unutarnje nesuglasice i potrebu za kompromisima unutar koalicije, posebice s SPD-om, koji je osvojio 22,3 posto glasova.
Merzova izborna strategija bila je rizična. Pokušao je privući birače desnije orijentacije predlaganjem rezolucije o strožoj imigracijskoj politici, koja je uključivala mjere poput pojačane kontrole granica i ubrzanog procesa deportacije. Ta rezolucija, bliska stavovima AfD-a, izazvala je oštre kritike unutar CDU-a i optužbe za probijanje “Brandmauera”. Iako je rezolucija prošla uz neočekivanu podršku AfD-a, pokušaj da se pretvori u zakon propao je zbog pobune umjerenih članova CDU-CSU-a, što je dodatno naglasilo unutarnje podjele.
Merzov najkontroverzniji potez bila je odluka da zaobiđe novoizabrani Bundestag i provede fiskalne reforme putem starog parlamenta, samo nekoliko dana prije isteka njegova mandata. Te reforme uključivale su ukidanje dugovne kočnice za vojne izdatke i stvaranje posebnog fonda od 500 milijardi eura za infrastrukturu i klimatsku politiku.
Merzov plan predviđa povećanje obrambenog proračuna na 100 milijardi eura godišnje, što je dio šire strategije vojne modernizacije u kontekstu nesigurnosti izazvane drugim Trumpovim mandatom i slabljenjem NATO-a. Taj potez izazvao je oduševljenje dijela europskih medija, poput The Economista i Le Mondea, koji su ga nazvali “povratkom Njemačke na svjetsku scenu” i “hrabrim korakom prema fiskalnoj fleksibilnosti”. Međutim, kritičari su ga optužili za “demokratske gimnastike”, upozoravajući na rizik narušavanja parlamentarne legitimnosti.
Polarizacija i uspon AfD-a
AfD je na izborima 2025. osvojio 20,8 posto glasova, udvostručivši svoj rezultat iz 2021. (10,3 posto) i postavši druga najjača stranka u Bundestagu. Njihov uspjeh potaknut je polarizacijom oko imigracije, posebice nakon izvješća organizacije Correctiv iz siječnja 2024. o “tajnom” sastanku AfD-ovih članova na kojem se raspravljalo o “remigraciji” – eufemizmu za masovnu deportaciju stranaca. Ovaj skandal izazvao je masovne prosvjede pod sloganima “Kampf gegen Rechts” i “Nie wieder”, koji su diljem Njemačke privukli milijune ljudi. Unatoč prosvjedima, AfD je nastavio privlačiti birače, posebice u istočnoj Njemačkoj, gdje je osvojio preko 30 posto glasova te među radničkom klasom, gdje ga je podržalo 38 posto radnika.
Pitanje kako tretirati AfD ostaje ključno za njemačku politiku. SPD, Zeleni i Linkspartei zagovaraju potpuno isključivanje AfD-a iz parlamentarnih procesa, dok CDU-CSU, pod pritiskom unutarnjih frakcija, pokušava balansirati između održavanja “Brandmauera” i privlačenja birača s desnog spektra. Pojavile su se i spekulacije o mogućem pokušaju zabrane AfD-a putem Ustavnog suda, što bi, prema analitičarima, moglo dodatno produbiti političku krizu i polarizaciju. Takav potez riskira stvaranje “mučeničkog” narativa za AfD, što bi moglo povećati njihovu podršku među biračima.
Preporod ljevice: Linkspartei i BSW
Linkspartei je neočekivano oživjela na izborima 2025., osvojivši 8,7 posto glasova, što je značajan skok u odnosu na 4,9 posto iz 2021. Taj uspjeh dijelom se pripisuje karizmatičnoj novoj kandidatkinji Heidi Reichinnek i uspješnoj kampanji na društvenim mrežama, koja je privukla mlađe birače. S druge strane, novoosnovana stranka Bündnis Sahra Wagenknecht (BSW) nije uspjela prijeći izborni prag od pet posto, osvojivši 4,97 posto. BSW-ova kampanja bila je otežana nedostatkom organizacijske infrastrukture, ograničenim financiranjem i fokusom na pitanje mira u Ukrajini, koje je izgubilo na važnosti nakon Trumpova reizbora u siječnju 2025. i njegovih najava o smanjenju američke podrške Ukrajini.
Unatoč neuspjehu, BSW-ov rezultat bio je impresivan za novu stranku, a kombinacija Linkspartei i BSW upućuje na potencijal za stvaranje značajnog lijevog bloka u budućnosti. Taj preporod ljevice mogao bi postati važan faktor u suprotstavljanju rastućem utjecaju AfD-a, ali i u pružanju alternative Merzovoj konzervativnoj agendi.
Gospodarski i društveni izazovi
Merzova vlada suočava se s nizom složenih izazova: gospodarskom stagnacijom, demografskim padom, propadanjem infrastrukture, klimatskim promjenama i rastućim siromaštvom. Njemačka ekonomija bilježi rast od samo 0,2 posto u 2024., dok se suočava s padom konkurentnosti u odnosu na Kinu i SAD. Demografski pad, s prognoziranim smanjenjem radno sposobnog stanovništva za 10 milijuna do 2050., dodatno otežava situaciju, povećavajući pritisak na mirovinski i zdravstveni sustav.
Odluka o ukidanju dugovne kočnice za vojne izdatke izazvala je zabrinutost oko mogućeg smanjenja socijalnih davanja, što je posebno osjetljivo pitanje u kontekstu rastuće nejednakosti. Prema podacima njemačkoga statističkog ureda, 16,8 posto stanovništva bilo je izloženo riziku od siromaštva 2024., što je najviša razina u posljednjih deset godina. Merzova koalicija također se suočava s izazovom osiguravanja dvotrećinske većine u Bundestagu za ustavne promjene, poput daljnje liberalizacije dugovne kočnice, što zahtijeva podršku Zelenih ili Linkspartei – stranaka koje su ideološki suprotstavljene CDU-CSU-u.
Drugi Trumpov mandat dodatno zakomplicira situaciju, postavljajući pitanja o budućnosti EU-a, NATO-a i njemačke uloge u Europi. Trumpova najava o smanjenju američkog vojnog prisustva u Europi prisilila je Njemačku da preispita svoju obrambenu strategiju, dok istodobno povećava pritisak na Uniju da razvije vlastite vojne kapacitete.
Međunarodni kontekst i njemačka uloga
Merzova politika vojne modernizacije i povećanja obrambenog proračuna može se promatrati kao odgovor na promijenjeni globalni kontekst. Ruski napredak u Ukrajini, nestabilnost na Bliskom istoku i rastuća moć Kine prisiljavaju Njemačku da preispita svoju vanjsku politiku, koja je desetljećima bila usmjerena na gospodarsku suradnju i multilateralizam. Merzov plan za stvaranje “europske obrambene unije” dobio je podršku Francuske i Poljske, ali izaziva skepticizam u manjim članicama EU-a, koje strahuju od njemačke dominacije.
Raskrižje
Unutar EU-a Merz se suočava s izazovom balansiranja između nacionalnih interesa i europske integracije. Njemačka, kao najveća europska ekonomija, pod sve većim je pritiskom da preuzme vodeću ulogu u financiranju zajedničkih projekata, poput zelene tranzicije i obrambenih inicijativa. Međutim, unutarnji otpor prema povećanju proračunskih deficita i skepticizam prema daljnjoj centralizaciji EU-a ograničavaju Merzov prostor za djelovanje.
Njemačka 2025. godine nalazi se na raskrižju, suočena s unutarnjim i vanjskim izazovima koji će definirati njezinu budućnost. Merzov uspon na vlast, obilježen kontroverznim reformama i pragmatičnim, ali rizičnim potezima, označava novu fazu u njemačkoj politici. Njegova strategija vojne modernizacije i fiskalne fleksibilnosti dobila je pohvale međunarodnih promatrača, ali izaziva zabrinutost zbog zaobilaženja demokratskih procesa i potencijalnog smanjenja socijalnih davanja.
Polarizacija oko AfD-a, koji je postao ključna politička snaga, zajedno s preporodom ljevice kroz Linkspartei i BSW, ukazuje na fragmentiran politički krajolik. Gospodarski izazovi, uključujući stagnaciju i demografski pad, dodatno kompliciraju situaciju, dok globalna nesigurnost, potaknuta Trumpovim politikama, postavlja pitanja o njemačkoj ulozi u Europi i svijetu.
Merzova vlada mora pronaći ravnotežu između demokratskih principa, gospodarskih imperativa i društvene kohezije u vrijeme dubokih podjela. Hoće li Njemačka uspjeti prevladati ove izazove i učvrstiti svoju poziciju kao vodeća sila u Europi, ili će se politička kriza produbiti, ostaje neizvjesno. Jedno je sigurno: 2025. godina bit će ključna za budućnost njemačke demokracije i njezinog mjesta na globalnoj sceni.
