Topli proljetni dani i kasniji zalasci sunca idealna su prilika za uživanje u prirodi i planinama. Jedno od posebnijih mjesta na hrvatskim planinama koje bi trebalo otkrivati, upoznati i uživati u njegovoj ljepoti svakako je Nacionalni park Sjeverni Velebit. NP Sjeverni Velebit najmlađi je među osam nacionalnih parkova u Hrvatskoj, parkom je proglašen 1999. godine, a obuhvaća i nekoliko još otprije zaštićenih područja.
Čitavo područje strogog rezervata Hajdučki i Rožanski kukovi gotovo je u potpunosti zaštićeno od ljudskog utjecaja, u parku je također botanički rezervat Visibaba (nalazište endema, hrvatske sibireje), botanički rezervat Zavižan-Balinovac-Velika kosa unutar kojega je smješten prelijepi Velebitski botanički vrt.
Ljubav na prvi pogled
Ljepotu Zavižana i zavižanskih vrhova gotovo da je teško iskazati riječima. Autorici teksta tijekom svakoga se posjeta Zavižanu učini da je stopalima uspjela kročiti u sam raj jer Zavižan sa svojim vrhovima upravo takav dojam ostavlja na čovjeka. Za planinare početnike i za ljubitelje prirode koji bi htjeli u planinarski izlet uključiti sve članove obitelji pa i one najmlađe, zavižanske su rute idealna prilika jer se do doma na Zavižanu može doći automobilom.
Za kontinentalce, a i za one s juga preporuka je s autoceste sići na izlaz Otočac te se priključiti na malu asfaltiranu cestu prema Krasnu kojom ćete doći do glavnoga ulaza Babić Siča (1300 metara visine). Od Babić Siče do Zavižana vodi neasfaltirana cesta duga sedam kilometara. Ispod Planinarskoga doma Zavižan, na desetak minuta hoda, nalazi se veliko parkiralište, a ako planirate prenoćiti u domu, možete parkirati automobil i ispred objekta.

Škrinjica neprocjenjive vrijednosti
Planinarski dom Zavižan, a osobito njegova vanjska terasa jedno je od mjesta gdje možete provesti sate, ispijajući kavicu ili pivo (ili oboje) dok vam oči upijaju nevjerojatnu ljepotu koju bi svaki planinar ili hodočasnik planini trebao prikupiti u škrinjicu neprocjenjive planinske ljepote. Dom Zavižan nalazi se na južnoj padini vrha Vučjak s pogledima na more i otoke, Zavižansku kotlinu, Veliki Zavižan i Hajdučke kukove.
Dom je i meteorološka postaja Državnoga hidrometeorološkog zavoda. Najpoznatiji domar Zavižana i dobri duh Velebita, Ante Vukušić, četrdeset godina vodio je dom i dočekivao planinare nasmijanim licem, dobrom pričom i kapljicama velebitske rakije. Dom sada vodi Antin sin Ivan Vukušić kojega treba kontaktirati na vrijeme ako želite prespavati u domu jer zna biti gužve i mogli biste ostati bez mjesta.
Puno je toga lijepog za propustiti
Dom na Zavižanu idealno je mjesto za spavanje u sobama s milijun zvjezdica, ne onih apartmanskih, već onih koje dopiru kroz prozorska okna sobe. Na katu se nalaze manje spavaonice, najmanja je ona s dva kreveta, a za uhvatiti takvu, zbilja treba imati sreće. Dom u ponudi ima piće, nema hranu, ali možete sami kuhati.
Tijekom boravka na Zavižanu, čak i ako ne želite hodati predaleko, imate što raditi: kratak, ali strm uspon na Vučjak s kojega se otvara pogled na Kvarnerske otoke i okolne vrhove, ne propustite ni uspon na Veliku (Zavižansku) kosu s pogledom na Kvarner i na Vučjak, i svakako posjetite Botanički vrt te kapelicu sv. Ante. Za one nešto aktivnije i željne istraživanja tu su malo zahtjevniji vrhovi Balinovac, Veliki Zavižan, Zavižanski Pivčevac, Mali Rajinac…
Četiri ruke, tri godine i pedesetisedam kilometara
Premužićeva staza – staza je koju bi bilo šteta propustiti ako se već nalazite na Zavižanu. Premužićeva je jedna od najljepših planinarskih staza u Hrvatskoj, remek djelo graditeljstva, izgrađena od kamena, tehnikom suhozida te je uz prosječni nagib od desetposto pogodna i za one koji nisu navikli na strme planinarske staze. Dva zaljubljenika u Velebit, dr. Ivan Krajač, idejni začetnik, i Ante Premužić, inženjer šumarstva, izgradnjom ove staze otvorili su vrata ljepote i teško dostupnih mjesta Sjevernoga Velebita svakom čovjeku i planinaru koji svojom tihom prisutnošću i koracima želi odati počast najljepšem i najnedostupnijem velebitskom kršu.
Izgradnja Premužićeve staze trajala je od 1930. do 1933. godine te je službeno dugačka pedesetisedam kilometara, a proteže se od Zavižana (NP Sjeverni Velebit) do Baških Oštarija. Vjerojatno najpopularnija dionica staze na koju ćemo se posebno osvrnuti je Zavižan – Alan, dugačka je šesnaest kilometara i upravo ona prolazi kroz NP Sjeverni Velebit. Sa staze se odvaja nekoliko uspona na neke od najljepših vrhova Sjevernoga Velebita, Gromovaču i Crikvenu.
Za obilazak rute od Zavižana do Alana (ako ne idete dalje) potrebo je organizirati prijevoz natrag do Zavižana, ići sa dva automobila ili se dogovoriti s nekim od lokalnih prijevoznika da vas po dolasku na Alan vrate do početne točke. Za obilazak ove prve dionice staze, uz neki umjereni tempo hoda i povremene pauze, potrebno je oko šest i pol sati hoda (bez uspona na okolne vrhove). Ako ne želite i niste u mogućnosti proći cijelu prvu dionicu, trebalo bi barem proći dio staze; na otprilike dva i pol sata hoda od Zavižana nalazi se Rossijeva koliba.

Ima još…
Rossijeva koliba (sklonište) na 1580 metara sagrađena je ispod stijene Pasarićeva kuka i nalazi se u srcu Rožanskih kukova. Nazvana je po Ljudevitu Rossiju, istraživaču velebitske flore. Cijela staza izvrsno je markirana i ne možete se izgubiti, a stanje prohodnosti staza na Sjevernom Velebitu uvijek je dostupno na službenoj stranici Nacionalnoga parka Sjeverni Velebit. Za bilo kakva pitanja i nedoumice, velebitski rendžeri su uvijek dostupni i spremni pomoći. Onaj tko doživi uživo ljepotu Sjevernoga Velebita, kao i veličanstvenost Premužićeve staze, vraćat će se i hodočastiti s poštovanjem prema onome što ga okružuje.