“Logistički sektor je ključan za ekonomski razvoj, konkurentnost i efikasnost tržišta i važno je poticati njegovu modernizaciju kroz konkretne mjere. Povećanje pristupa europskim fondovima i poreznim olakšicama omogućilo bi ulaganja u tehnologiju, inovacije i infrastrukturu, čime bi se potaknuo brži rast i bolja integracija tržišta unutar Europskoj uniji. Nažalost, Zakon o poticanju ulaganja u Hrvatskoj stavlja logistički i transportni sektor u neravnopravni položaj”, upozorava čelnik Primacošpeda i predsjednik Udruženja otpremništva i logistike HGK Petar Šimić. Primjerice, dok prehrambena industrija, koja gradi skladište može ostvariti porezne olakšice, logističke i transportne kompanije nemaju tu mogućnost, iako oba skladišta sudjeluju na istom tržištu, ilustrira nejednak odnos. Prema njemu, zakon isključuje profesionalne logističare, koji su često efikasniji od onih koji logistikom upravljaju samo za vlastite potrebe.
Pojašnjava da je u tom sektoru ključan volumen, zbog čega se velike kompanije odlučuju na ‘outsourcing’ logističkih aktivnosti, čime ostvaruju bolju produktivnost, smanjuju troškove i ostvaruju profit.
Ukratko, spora birokracija, regulatorne nelogičnosti, zakoni o stranim radnicima te nedostatak operativne podrške lokalnih vlasti – sve su to prepreke na putu dodatnog razvoja domaćeg logističkog sektora. Pokretanje novih projekata često usporava čekanje brojnih dozvola i suglasnosti koje izdaju različite institucije, pri čemu administrativni postupci mogu potrajati godinama, što rezultira kašnjenjem investicija i smanjenom konkurentnosti te grane. Unatoč tome, Hrvatska bilježi snažan investicijski zamah – uz postojećih 1,8 milijuna kvadrata skladišnog prostora, u fazi gradnje ili ishođenja dozvola je dodatnih 1,3 milijuna kvadrata. Trend pokazuje visoku potražnju za novim kapacitetima koju generira novi poslovni sektor, kao i ubrzani prekogranični transport i distribucija nakon ulaska Hrvatske u Schengen.
Spora i inertna birokracija
Ulaskom u Europsku uniju, država je dobila pristup fondovima koji podržavaju razvoj infrastrukture, uključujući prometnu mrežu. Kohezijski fond i Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) ključni su za modernizaciju cestovne, željezničke i pomorske infrastrukture, što doprinosi povećanju učinkovitosti logistike i smanjenju troškova. Velike investicije u luku Rijeka i željezničku infrastrukturu također doprinose rastu potražnje, međutim, neki stručnjaci vjeruju da bi situacija mogla biti bolja da je administracija – brža. “Administracija je generalno spora i pomalo inertna, a pronalazak odgovarajućeg sugovornika unutar tog procesa je ponekad izazovan. Pojednostavljenje i digitalizacija samog procesa bi uvelike pomogli i vrlo vjerojatno donijeli dodatne investicije. Samo trajanje dobivanja potrebnih dozvola ovisi o sektoru, u prosjeku nekoliko mjeseci, neki čak i godinu dana što značajno utječe na samo planiranje i realizaciju projekata”, upozorio je Marin Luketić, direktor opskrbe za Hrvatsku i Sloveniju u Orbicu.
Zbog birokracije i nemogućnosti utjecaja i kontrole na proces, u Orbicu su već imali nekoliko slučajeva odgoda investicija. “Najviše problema smo imali u segmentu energetike gdje ste u principu nemoćni. Sve investicije u tom segmentu su imale značajna kašnjenja i posljedično značajno povećanje perioda povrata investicije”, svjedoči Luketić. Premda je energetika istaknuta kao posebno problematična, ni drugi aspekti logističkog sektora nisu pošteđeni regulatornih prepreka koje ozbiljno otežavaju njegovo funkcioniranje i dugoročni razvoj.
“Kako bi se ostvario dugoročni rast i razvoj, važno je da država ne samo da podrži razvoj logistike kao horizontalne aktivnosti, nego i kao samostalan poslovni sektor. Za to je potrebno prilagoditi regulatorni okvir, posebno zakon o strancima u industriji međunarodnog transporta. Naime, strani radnici koji obavljaju međunarodni transport kao vozači ne žive u Hrvatskoj, već su izaslani u druge zemlje EU i povremeno dolaze u Hrvatsku samo kako bi napravili zakonski odmor. Stoga je nepotreban trošak inzistirati da svaki takav radnik ima puni trošak stanarine, kao što je to slučaj s radnicima koji svakodnevno dolaze na posao”, kaže naš sugovornik.
Dodaje kako nova zakonska odredba koja zahtijeva da strani radnici u sustavu prijave za dobivanje dozvola za rad imaju plaću veću od prosječne za domaće vozače u toj djelatnosti, stavlja u neravnopravan položaj lokalne vozače. “Ublažavanje regulativne svakako bi bilo dobrodošlo, zanimanje vozača je deficitarno u Hrvatskoj, ali i cijeloj Europi, i osuđeni smo na uvoz strane radne snage. Taj proces traje i svaka simplifikacija regulative je dobrodošla”, kazao je Luketić.
Ključno za turizam, ali…
Šimić upozorava da se logistika i transport suočavaju se i s dodatnim izazovima nelogičnih poreznih odredbi. “Na primjer, iznos koji možemo neoporezivo isplatiti za domaću dnevnicu iznosi samo 30 eura, dok je iznos za odlazak u BiH ili Srbiju čak 50 eura. Zar su troškovi u Hrvatskoj doista manji nego u BiH ili Srbiji? Taj nerazmjer trebao bi se ispraviti izmjenom pravilnika o Zakonu o porezu na dohodak’’, smatra Šimić.
Drugi, pak, ističu da se razlika u visini dnevnica ne temelji se isključivo na usporedbi životnih troškova između zemalja, već na činjenici da međunarodna putovanja podrazumijevaju dodatne troškove prijevoza, smještaja i valutnih razlika. Stoga se izdašnije dnevnice za inozemstvo ne mogu tumačiti kao pokazatelj da su ukupni troškovi života u tim zemljama nužno veći nego u Hrvatskoj.
