Ne znamo je li do pčela ili do Hrvata, ali u našim krajevima i tradiciji pčele su uvijek imale poseban tretman. Od davnina davala su im se gotovo magična svojstva, a sve oko pčelarstva imalo je tajanstveno značenje. Tako su se razvila i brojna praznovjerja poput ovih:

1. Pčelar mora dobiti jedan roj na poklon, jedan mora pronaći, a trećeg ukrasti. Tek tada će ga pratiti sreća i njegova će rabota biti uspješna.
2. Na pčelinjak se ima postaviti životinjska lubanja, rog ili kost. To će pčele zaštititi od djelovanja zlih sila.
3. Pčelareva žena ima sjesti na zemlju golim tijelom da bi rojenje bilo brže i djelotvornije. (ne zna se što u slučaju da pčelar nema ženu)
4. Da se dobije med, pčele se imaju usmrtiti. Ovo se odnosi samo na uzgoj u tradicijskim košnicama u obliku valjka, stošca, sanduka i zvona. Pčele se usmrte gušenjem dimom, a med se cijedi golim rukama ili cjedilom.

Što je starije: med ili vosak?

Ako je vjerovati drevnim pisanim tragovima s područja Hrvatske, odavno se spominju med, vosak i voštane svijeće. Med se koristio za prehranu, tradicijsku medicinu, ali i za prakticiranje nekih običaja. Pravili su se napitci i začini za jelo, a davan je i maloj djeci u mlijeku, da im da energiju i snagu.

Dubrovačka „voskovarnica“

Dubrovačka republika je još u 15. stoljeću imala reguliranu proizvodnju voštanih svijeća. Svake je godine sklapala ugovor s majstorima i davala im dozvolu za proizvodnju svijeća. Određivala se cijena vosku, loju i svijećama, a u Dubrovniku su ih izrađivali čak i apotekari, u brojnim oblicima i načinima izrade koje se povezivalo s određenim običajima. Tih davnih stoljeća u prvom je planu bio vosak – to je bio pčelinji proizvod numero uno, dok je med došao u fokus tek kasnije, u 19. stoljeću.

Prvi hrvatski učitelj pčelarstva

Kraljica Marija Terezija je 1775. godine dala objaviti „Patent o pčelarstvu“, postavke za širenje i razvoj pčelarstva u monarhiji. Ukinula je poreze i davanje na pčelarstvo i naredila da Kraljevsko vijeće za Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju imenuje učitelja pčelarstva. 1770. godine na tu je dužnost izabran Anton Gruber iz Varaždina.

Dalmatinske kamene košnice

Zagrebački velesajam

Sajmovi opet igraju važnu ulogu u poslovnim odlukama, što stoji iza novog interesa?

Certifikati

Ono što se događa “iza kulisa” interneta uskoro bi mogao postati vaš najveći IT problem

Hrvatska je dugo i ustrajno njegovala tradicionalan način pčelarenja koji se u ovim krajevima zadržao čak do sredine 20. stoljeća. Tu su tradicionalne košnice i pribor, oprema i način pčelarenja. Mediteranska Hrvatska imala je kamene košnice: najpoznatije su one na Braču u samostanu Blace, a ima ih i na drugim dalmatinskim otocima, posebno na Hvaru.

Einsteinovo upozorenje: „Kad bi pčele nestale s površine Zemlje, čovječanstvo bi imalo još samo četiri godine života”.

Iako se broj pčela počeo povećavati, to ne znači da trebamo prestati brinuti za njihov opstanak. Na njih utječu razne bolesti, nametnici i promjene u ekosustavu. Upravo zato trebaju sve više brige i pomoć čovjeka.