Ena Rajić, mlada psihologinja i vlasnica tvrtke Media Scena koja se bavi produkcijom satiričnih i spoken word poetry videofilmova, otkriva gdje pronalazi inspiraciju, s kakvim klijentima surađuje i kakve su reakcije publike na njen rad.
Iako po struci psihologinja, Ena Rajić je nakon završenog studija odlučila zakrenuti kormilo i zaploviti putem video produkcije, satire i poezije.
Osim što omogućava klijentima da videosadržajem dosegnu svoje poslovne ciljeve, svoj talent i vještinu koristi i kako bi progovarala o aktualnim i ponavljajućim društvenim problemima. Ona to radi kroz satiru i ‘spoken word’ poeziju, a koliko je u tome uspješna govore i na tisuće pregleda i komentara njenih nastupa.
Iako po struci psihologinja, Ena Rajić je nakon završenog studija odlučila zakrenuti kormilo i zaploviti putem video produkcije, satire i poezije.
Osim što omogućava klijentima da videosadržajem dosegnu svoje poslovne ciljeve, svoj talent i vještinu koristi i kako bi progovarala o aktualnim i ponavljajućim društvenim problemima. Ona to radi kroz satiru i ‘spoken word’ poeziju, a koliko je u tome uspješna govore i na tisuće pregleda i komentara njenih nastupa.
Zašto je uopće upisala psihologiju, kako balansira između svih interesa te koje izazove susreće u svojem radu, otkrila nam je u intervjuu za Poslovni dnevnik.
Završila si studij psihologije, međutim otišla si drugim smjerom – možeš li nam reći čime se točno baviš?
Vlasnica sam MEDIA SCENE, a primarno se bavim produkcijom satiričnih i spoken word poetry videofilmova za tvrtke kao i za vlastite društvene mreže. Također, autorica sam i voditeljica VIDEO START 101 edukacije u kojoj kreatorima sadržaja pomažem izraditi atraktivna videa i naučiti osnove kreiranja videosadržaja.
Kada si upisivala psihologiju kojim motivima si se vodila i kada si skužila da to možda ipak nije ono čime se želiš baviti do kraja života?
Motivi su bili čisto intrinzične prirode. Psihologija mi je bila prezanimljiva, zanimalo me kako pomoći drugima i sebi, kako funkcionira ljudsko ponašanje i ličnost, zašto radimo to što radimo.
Na apsolventskoj godini pojavili su se prvi znakovi sumnje, a nakon nešto manje od godinu dana paralelnog rada u struci i honorarnih angažmana za prve klijente, pala je i odluka da psihologiji kažem doviđenja. Iako se njome više ne bavim u konvencionalnom smislu, psihološke teme velikim su dijelom nastavile prožimati moj rad.
Ena Rajić imala je priliku nastupati i na TEDx-u/JAHVO JOŽA
S kakvim klijentima danas surađuješ?
S jedne strane, moji klijenti koji su zainteresirani za usluge video produkcije uglavnom su vlasnici biznisa kojima je potreban originalan promotivni videofilm za društvene mreže te tvrtke koje u interne svrhe žele inspirirati, zabaviti ili educirati svoje zaposlenike kroz duhovite videofilmove i spoken word poetry nastupe.
Mogu reći kako surađujem sa širokim rasponom klijenata koji su dovoljno hrabri biti drugačiji, a koji sežu od telekomunikacija preko IT-a pa sve do investicijskog svijeta.
S druge strane, klijenti koje zanima moja VIDEO START 101 edukacija postojeći su i budući kreatori sadržaja koji žele ojačati angažman publike u svojim videima na društvenim mrežama.
To su kreativci, edukatori, odgajatelji, nutricionisti, HR-ovci, vlasnici malih biznisa. Zapravo, ljudi koji svoje znanje, kritičke osvrte i razmišljanja žele podijeliti s drugima kroz videoformat, ali odbijaju da ih nepoznavanje video produkcije u tome spriječi.
Video produkcija je kreativan, no često složen proces. Kako uspijevaš izbalansirati kreiranje videosadržaja s vođenjem edukacija i nastupima?
Nitko ne može sve sam [ili može jedno vrijeme dok ne izgori]. Vjerujem da će se svaka uspješna osoba složiti da bez delegacije i suradnje s izvrsnim timom nema ni uspjeha. Budući da sam u 99% slučajeva scenarist videofilmova te izvođač pred kamerom, na projektima gotovo uvijek surađujem sa snimateljem i montažerom, a po potrebi i s asistentom produkcije, trenerom za javni nastup, casting agencijom ili voice over umjetnikom.
Kako se svakom pojedincu želim kvalitetno posvetiti, u sklopu VIDEO START 101 online edukacije svakog mjeseca radim s malim brojem pojedinaca. Edukacija je intenzivna i jednodnevna, a termini se rezerviraju unaprijed tako da snimanja i poučavanje balansiram sukladno rasporedu.
Surađivala si s nekolicinom poznatih lica – možeš li našim čitateljima reći o kome se točno radilo te kako si bila zadovoljna suradnjama?
Početkom godine, sasvim spontano došlo je do suradnje sa stand up komičarem Tinom Sedlarom. Inspirirani društvenim posljedicama pandemije koronavirusa te vječno zanimljivom temom romantičnih odnosa odlučili smo snimiti dva videoskeča – “Spoj u doba korone” i “Kad bi prvi spoj bio iskren, ali brutalno iskren”.
Potonji je postigao viralan uspjeh na Facebooku dosegnuvši 4.000.000 pregleda. Snimili smo ga bez velikih očekivanja, a naposljetku se oduševili reakcijama publike te mjerom u kojoj su se ljudi poistovjetili sa scenarijem.
Nadalje, stand up komičar Aleks Curać Šarić bio mi je partner u satiričnom videofilmu “U društvu plitkosti i primitivaca”, a nedavno sam snimila i kratki videoskeč “Kad nestane romantike u braku” sa stand up komičarem Goranom Vinčićem. Ne moram napominjati kako je proces snimanja sa stand up komičarima uvijek urnebesno zabavan.
Iznimno sam ponosna i na višestruku suradnju s mnogima omiljenim profesorom matematike Tonijem Milunom s kojim sam dosad surađivala u četiri videofilma. U njima smo na zabavan i edukativan način pokrili teme financijske (ne)pismenosti, BDP-a te employer brandinga. Toni vlada brojkama, a suradnje s njim tekle su s lakoćom.
Osim u satiričnim videofilmovima, s drugim sam kreativcima surađivala i u spoken word poetry spotovima. S našom Instagram influencericom Karlom Zelić snimila sam spoken word pjesmu “Slobodna”, a s plesačicama Rutom Feldman i Martinom Martinić spoken word pjesmu “Završna riječ”. Djevojke su profesionalno pristupile zadatku, suradnja je bila ugodna, a mi zadovoljne jer smo kroz izvedbenu umjetnost dotaknule važne teme mentalnog zdravlja.
Zašto baš satira?
Zato što najbolje leži mojoj osobnosti. Smatram da je izvrstan alat da pojedincima, društvu [ali i sebi u krajnjoj liniji] ukažemo na slabe točke te na apsurdnosti svijeta u kojemu živimo. Kako nas satira ne samo nasmijava, već i potiče na promišljanje te poziva na introspekciju na nju gledam kao na svojevrsni oblik društvenog djelovanja.
U svojim videofilmovima često govoriš bez cenzure – bilo da je riječ o pasivnoj agresiji zaposlenika i šefova, seksualnim igrama u poslovnom okruženju ili neetičnom oglašavanju. Kakve su reakcije publike?
Odgajana sam uz rečenicu: “Neka bude istina, neka bude propast svijeta” tako da je iskrenost, uz slobodu izražavanja, oduvijek kotirala visoko na mojoj ljestvici vrijednosti. Biti iskren u isto vrijeme sa sobom nosi određeno breme, odgovornost i djeluje oslobađajuće na čovjeka.
Reakcije publike su većinski izvanredne, iako se tu i tamo zna potkrasti i koji zločest komentar. Osjetim da je ljudima lagano već dosta zamatanja stvarnosti u celofan pa im iskren dijalog dođe kao osvježenje na društvenim mrežama.
Pišeš i tzv. ‘spoken word’ poeziju – možeš li nam malo približiti o čemu je točno riječ?
Spoken word poezija oblik je izvedbene umjetnosti koja spaja literarne i dramske elemente, glazbu, stand up pa i ples. Poezija je to koja se piše s ciljem izvođenja na pozornici ili pred kamerom pa je zato nazivamo i govornom poezijom. Autor pjesme ujedno je i njen izvođač, a tematika koju obrađuje često je socijalne ili psihološke prirode.
Naprimjer, teme koje se provlače kroz moje spoken word pjesme polaze od odljeva mozgova, društvene nepravde, bespravne gradnje i devastacije prirode preko perfekcionizma, pitanja čovjekove slobode, suočavanja sa smrću do mikromenadžmenta u radnom okruženju, empatije i partnerskih odnosa.
Poezijom danas kritiziraš i različite društvene probleme, a nerijetko se teme koje obrađuješ tiču i mladih – koji su iz tvoje perspektive najveći problemi s kojima se mladi u Hrvatskoj susreću?
Rekla bih da teme koje obrađujem uglavnom ne poznaju dobnu granicu. Uzmem li za primjer imposter sindrom kojega sam obradila kroz spoken word pjesmu ili mobing o kojemu sam govorila kroz satirični videofilm jasno je da i jedno i drugo može iskusiti, kako dvadesetpetogodišnjak tako i šezdesetogodišnjakinja.
Generalizirati je nezahvalno, no možda bih izdvojila sveprisutne korupciju i nepotizam, lošije radne uvjete u odnosu na isto radno mjesto u inozemstvu te stigmatiziranost teme mentalnog zdravlja.
Možeš li nam izdvojiti neku svoju poeziju na koju si posebno ponosna?
”Pseudočovjek” s kojim sam nastupila na TEDx-u te “Poštovana predsjednice” koju sam izvela na Geneva Peace Weeku u UN-u 2019. Potonja je nastala za potrebe istoimenog dokumentarca producenta Daniela Pavlića za kojega je dobio nagradu za najbolji dokumentarni film na Tuzla Film Festivalu 2019. Obje se pjesme nalaze u mojoj svježe izdanog zbirci poezije “Razmrljane boje nevremena” u nakladi Alegria knjige.
Kako nalaziš inspiraciju za teme svoje poezije?
Inspiraciju pronalazim u generalnom interesu za pojedinca, promatranju društvenih trendova, uočavanju određenih obrazaca ponašanja i međuljudskim interakcijama. Dok je apsurda, nepravde, umatanja stvarnosti u celofan i bezbrojnih psiholoških tema od interesa bit će i nepresušnog izvora inspiracije.
Osim poezijom, jako si angažirana i u produkciji videosadržaja. Zašto je video danas toliko bitan? Je l’ bi rekla da se njime bolje može poslati poruka?
Video je danas jedan od najjačih načina da se naš glas čuje – ostaje pitanje je li naš glas dovoljno glasan. U prilog tome idu i neki od nalaza koji upućuju kako je online video 600% učinkovitiji marketinški alat nego print i direktan e-mail zajedno, da video na prodajnoj stranici može povećati konverzije za 80% ili više te da prosječni korisnik provodi 88% više vremena na web-stranici koja sadrži video.
Također, postoje podaci koji sugeriraju da će 95% korisnika zapamtiti poruku gledajući video u usporedbi s 10% korisnika koji su je pročitali. Za razliku od blogova, Facebook statusa, fotografija ili audio podcasta koji angažiraju isključivo jedan naš osjet, najčešće sluh ili vid, video je medij koji angažira dva osjeta – osjete vida i sluha.
Osim toga, pruža nam informacije, ne samo o verbalnoj, već i o neverbalnoj komunikaciji onoga tko nam se obraća. Uzevši sve to u obzir, nema sumnje zašto je video tako moćan alat u online svijetu.
Zapravo ti imaš i svoj biznis, a jedna od djelatnosti mu je i produkcija videosadržaja – kako si se odlučila na to?
Kreiranjem videosadržaja bavim se od 2014. godine, a profesionalno posljednje dvije godine. To mi je područje beskrajno kreativno i zabavno, a ideja da od video produkcije startam biznis došla je zbog potražnje prvih klijenata kojima se svidio moj sadržaj na YouTube-u te koji su takvo nešto željeli i za svoje poduzeće.
Što bi preporučila mladima koji žele pokrenuti svoj biznis?
U redu je biti entuzijastičan i uplašen u isto vrijeme – pokrenuti biznis veliki je potez. Ne moraš znati sve korake unaprijed – puno se toga nauči putem. Nije sve u strategiji – ima nešto i u intuiciji. I da, pametno je imati ušteđeno za šest do dvanaest mjeseci – da imaš kad zaškripi.
Imaš neku poruku za mlade koji se trenutno bore za svoje mjesto pod suncem?
Pokušaj se ne uspoređivati s tuđim desetim poglavljem dok ispisuješ svoje prvo. Djeluj s integritetom i daj svoj pečat radu. Radi marljivo i treniriraju.
* Sadržaj omogućila Media Scena
