Hrvatske banke već su upoznate s provjerom kvalitete imovine kroz provedbu iste tijekom 2013., odnosno 2014. godine. Na taj je način, između ostalog, Europska središnja banka (ESB), uz uključenost lokalnih regulatornih tijela, provjeravala otpornost na stres i stopu adekvatnosti kapitala. Međutim, svrha provjere kvalitete imovine ne nalazi se samo u ova dva područja.

U lipnju 2018., ESB je izdala nove upute temeljem kojih se provodi provjera kvalitete imovine. Te upute prvenstveno održavaju nove zahtjeve bankama dobro poznatog Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja 9: „Financijski instrumenti“ (MSFI 9), koji je svojim stupanjem na snagu 1. siječnja 2018. godine donio mnoge promjene i suočio hrvatske banke s velikim izazovom prilagodbe, otežanom dostupnosti i kvalitetom podataka. Navedeni je standard natjerao hrvatski bankarski sustav da preispita svoje procjene u mjerenju umanjenja vrijednosti prvenstveno izdanih plasmana, ali i ostale financijske imovine koja spada u opseg zahtjeva MSFI-ja 9. Sad su banke suočene s novim izazovom – dokazati ESB-u kroz deset područja/radnih blokova na koji način upravlja kvalitetom svoje imovine, a sve u svrhu prihvata Republike Hrvatske u Europski tečajni mehanizam II, što je preduvjet uvođenja eura, odnosno ulaska Hrvatske u Eurozonu.

Svako od tih deset područja nosi različite zadatke s ciljem identificiranja značajnih nedostataka te očekivanih aktivnosti koje institucije moraju provesti kako bi adresirale sve značajne nedostatke identificirane tijekom provjere.

Područja koja su uključena u proces provjere kvalitete imovine su sljedeća:

1. Pregled procesa, politika i računovodstva

2. Provjera integriteta podataka

3. Uzorkovanje

4. Pregled kreditnog portfelja

Upravljanje energijom

Sve što vam treba za niže račune, veću energetsku neovisnost i dodatne prihode iz energije

Digitalna transformacija

Private GPT: Ključ sigurne i suverene umjetne inteligencije u suvremenom poduzeću

5. Procjena vrijednosti instrumenata kreditne zaštite

6. Projekcija nalaza iz pregleda kreditnog portfelja

7. Analiza metodologije i ispitivanje metodologije skupne procjene umanjenja vrijednosti

8. Pregled izloženosti vrednovanih po fer vrijednosti

9. Utvrđivanje usklađenja CET1 (redovnog osnovnog) kapitala i definicija korektivnih aktivnosti za banke

10. Osiguranje kvalitete i praćenje napretka

U okviru deset radnih blokova predmet najveće rasprave i područje najvećih izazova pretpostavljeno su provjera integriteta podataka, pregled kreditnog portfelja te analiza metodologije skupne procjene umanjenja vrijednosti. Pri tom ne valja zanemariti i ostala područja poput pregleda procesa, politika i računovodstva, procjene vrijednosti instrumenata kreditne zaštite, međutim tri prvotno istaknuta područja uvijek zauzmu najviše mjesta u diskusijama. Iako se podaci koji su dostupni, a koje je potrebno pripremiti u sklopu provjere integriteta podataka, čiste kroz godine te su iz godine u godinu kvalitetniji, ljestvica za željenu razinu kvalitete uvijek je visoko postavljena. Uz navedeno, kreditni portfelj predmet je procjene ključnog rukovodstva i pri samom spomenu procjene uvijek postoji veliko područje otvoreno za raspravu i osporavanje.

Dodatno, prema dosadašnjem iskustvu, najveći utjecaj na usklade redovnog osnovnog kapitala rezultirao je upravo iz analize metodologije skupne procjene umanjenja vrijednosti. Točnije, navedeni utjecaj najviše proizlazi iz izračuna očekivanih kreditnih gubitaka koristeći ESB-ov model skupne procjene umanjenja vrijednosti (tzv. „Challenger model“).

Za kraj, bitno je istaknuti visoki stupanj međupovezanosti radnih blokova. Primjerice, lošiji rezultati provjere i potvrde integriteta podataka mogu rezultirati značajnim povećanjem uzorka kreditnog portfelja koji će biti predmet provjere. Isto tako, ukoliko, kao rezultat pregleda kreditnog portfelja dođe do reklasifikacije pojedinih klijenata u lošiju rizičnu skupinu, navedeno će utjecati na ukupan efekt povećanja očekivanih kreditnih gubitaka, a konačni rezultat procesa provjere kvalitete imovine koristit će se kao početna točka prilikom stresnog testiranja.

Stoga, temeljem navedenih činjenica i poučeni dosadašnjim iskustvima vezanim uz provjeru kvalitete imovine, možemo zaključiti kako je adekvatna i pravovremena priprema te detaljno planiranje ključan korak u pripremi banaka za suočavanju s izazovima koje donosi supervizorski proces Europske središnje banke.

Autori članka:

Tihana Bažant, viša menadžerica u Deloitteovom odjelu revizije

Zvonimir Vlak, projektni menadžer u Deloitteovom odjelu revizije