U  srijedu je u prostorijama Hrvatske gospodarske komore u Zagrebu održana radionica  pod nazivom ‘Novo uređenje prava putnika u cestovnom prijevozu u Europskoj  uniji  i  odgovornost  prijevoznika’.  Radionicu je organiziralo Hrvatsko  društvo  za transportno pravo u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom  kao  suorganizatorom. Podržalo ju je društvo za osiguranje Croatia osiguranje  d.d.  kao  glavni  pokrovitelj  te Hrvatski ured za osiguranje. Moderator  radionice  bila  je  dr.sc.  Iva  Savić,  docentica  na  Pravnom fakultetu  Sveučilišta u Zagrebu i tajnica Hrvatskog društva za transportno pravo.

Pitanje konkurentnosti

Glavna  tema  radionice  bilo  je  aktualno  pitanje  uređenja odgovornosti cestovnog  prijevoznika  za štete nastale putnicima s posebnim naglaskom na osigurateljno pokriće te odgovornosti. Poznavanje te problematike neophodno je  za uspješno obavljanje djelatnosti cestovnog putničkog prijevoza, kao i za   opstanak  tih  prijevoznika  na  zahtjevnom  i  izrazito  konkurentnom europskom tržištu.

Kroz  izlaganja  predavača  i  međusobnu diskusiju, polaznici radionice, njih  pedesetak  iz  sektora  prijevozničke  i  osigurateljne  djelatnosti, analizirali  su obveze i rizike poslovanja cestovnih putničkih prijevoznika povezanih  sa  sve  većim  opsegom  prava  koja  imaju  putnici  na temelju međunarodnih  ugovora,  izvora  prava  Europske unije i hrvatskih zakonskih propisa.

Prvo izlaganje održala je dr.sc. Nikoleta Radionov, redovita profesorica na  Pravnom  fakultetu  u  Zagrebu  i  predsjednica  Hrvatskog  društva  za transportno   pravo.   Prikazavši  pravno  uređenje  odštetne  odgovornosti cestovnog  putničkog  prijevoznika,  profesorica  Radionov  elaborirala  je ključne nedostatke hrvatskog nacionalnog prava u pogledu uređenja odnosa iz ugovora  o prijevozu putnika i njihove prtljage cestom, naglasivši pri tome štetni  utjecaj  nekvalitetnog  nacionalnog  pravnog  okvira  na poslovanje hrvatskih   cestovnih   prijevoznika,   što  znatno  utječe  i  na  njihovu konkurentnost   u odnosu na  prijevoznike u zemljama u kojima je to pitanje uređeno znatno kvalitetnije i u skladu s općeprihvaćenim standardima.

Osobito  je ukazala na činjenicu da, prema hrvatskome pravu, prijevoznik za  štete  proizašle  iz  prijevoza  putnika  u  cestovnom prometu odgovara praktički  neograničeno,  što je raritet i apsolutno odstupanje od rješenja koja postoje u pravima drugih država.

U  nastavku  radionice je dr.sc. Marijan Ćurković, izvanredni profesor i nastavnik   na  Pravnom  fakultetu  u  Zagrebu  govorio  o  ulozi  obveznog osiguranja  u  kontekstu  zaštite  putnika  u cestovnom prijevozu. Profesor Ćurković  analizirao je obvezno osiguranje od odgovornosti za štetu nastalu uporabom  motornog  vozila  (tzv. AO osiguranje) kao i osiguranje putnika u javnome prijevozu.

'Tailor made' police

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Naglašavajući  dvojbena  rješenja  sadržana  u hrvatskim propisima na ovome području,  Ćurković  je ukazao i na problem različitih stajališta hrvatskih sudova  u  pogledu tumačenja i primjene određenih odredaba tih propisa. Pri tome je naglasio da se značajan dio problema vezanih uz problem nesrazmjera između  (zakonski  propisanog)  minimalnog osigurateljnoga pokrića  s jedne strane,  i potencijalno znatno više odgovornosti prijevoznika prema putniku s  druge  strane,  može  riješiti dragovoljnim ugovaranjem polica na iznose osiguranja  koji  su viši od zakonski propisanih minimalnih svota, pri čemu to ne bi nužno dovelo do značajnijeg porasta premije osiguranja. Posljednji predavač,  dr.sc.  Jasenko  Marin, profesor na Pravnom Fakultetu u Zagrebu, analizirao  je  pitanje  obveza prijevoznika koje su propisane u najnovijem izvoru  prava  Europske  unije na ovome području, a to je Uredba 181/2011 o pravima  putnika u autobusnom prijevozu. Uz analizu prava putnika u slučaju otkazivanja  prijevoza,  zakašnjenja  u  polasku i ‘overbookinga’, Marin je pojasnio  prava  putnika,  odnosno obveze prijevoznika, u slučaju nesreće u kojoj  stradaju  putnici  u  autobusu, uključujući osobito i odredbe Uredbe koje uređuju pitanje naknade štete zbog smrti i tjelesne ozljede putnika te gubitka  i  oštećenja  prtljage.  Naglasivši  da,  u  kontekstu autobusnoga prijevoza  i  odnosa  prijevoznika  prema  putnicima, obvezno osiguranje za štete   uzrokovane   uporabom  motornog  vozila  (AO)  zapravo  predstavlja osiguranje  nekih rizika iz domene profesionalne odgovornosti prijevoznika, založio  se  za  kreiranje tzv. ‘tailor-made’ polica odgovornosti cestovnih putničkih  prijevoznika,  u  kojima  bi  se   u značajnijoj mjeri nego sada pokrili  svi  rizici  profesionalnog  poslovanja  autobusnih  prijevoznika, uključujući  i  nove  financijske  troškove  kojima  su  oni  izloženi zbog proširenja putničkih prava utvrđenih Uredbom 181/2011.

Važnost edukacije

U  drugome  dijelu  radionice  sudionici  su  analizirali relevantnu praksu hrvatskih   sudova  vezanu  uz  odštetnu  odgovornost  cestovnih  putničkih prijevoznika s osobitim naglaskom na prisutna različita stajališta sudova o funkciji  i sadržaju osigurateljnog pokrića iz AO osiguranja. Razmatrana su i  iskustva  koja  su  polaznici  radionice imali u pogledu rizika njihovog prijevozničkog  poslovanja,  osigurateljnog  pokrića  tog poslovanja, kao i odluka sudova u brojnim sporovima. Zaključeno je da se boljom komunikacijom između  prijevoznika  i  njihovih  osiguratelja  može riješiti značajan dio problema  vezan uz potrebe prijevoznika za osigurateljnom zaštitom  s jedne strane i usluga koje im osiguratelji uobičajeno nude s druge strane.

Također  je  naglašeno  da se, u suradnji sa strukovnim udrugama, moraju kontinuirano  ulagati  trajni  napori s ciljem educiranja svih koji se bave ovom   problematikom.   Paralelno   je   poželjno   pokretanje  zajedničkih inicijativa  dionika  na  tržištu,  uz  kvalitetnu  stručnu pomoć, s ciljem izmjene  kvalitetno  deficitarnih hrvatskih zakonskih propisa te postizanja zadovoljavajućeg  stupnja  ujednačenosti  hrvatske  sudske  prakse na ovome području.  Sve  bi  to  trebalo poslovanje cestovnih putničkih prijevoznika učiniti pravno sigurnijim, a samim  time i osigurljivijim.