Kao i svi veliki pronalasci, i čaj je, vjeruje se, nastao slučajno. Vrijeme radnje: prije više od 4000 godina, a u glavnim ulozama kineski car Shen-Nong i – čista priroda.

Naime, legenda kaže kako je spomenuti car htio prokuhati vodu na vatri, ali mu je vjetar donio list sa stabljike čaja koji je pao u posudu s vodom. Voda je ubrzo promijenila boju, a miris i okus takve vode ni cara nije mogao ostaviti ravnodušnim. Osvježenje i nestanak umora bili su mu dovoljni da se posveti velikom uzgoju ove čudesne biljke. S vremenom, kako se kultura pijenja čaja širila po cijelome svijetu, počelo se eksperimentirati s okusima – od biljnih do voćnih, s raznoraznim dodacima. 

Poslije vode – najkonzumiranije piće na svijetu!

Kada se početkom 17. st. pojavio u Europi, čaj je bio uglavnom piće bogatih. Međutim, zbog svojstava koje ima, a za koje nije bilo potrebno puno vremena da budu primijećena, konzumacija se čaja polako širila i na ostale staleže. Uskoro su se studiozno počele istraživati sve dobrobiti i ljekovita svojstva ovoga napitka. Do danas, čaj je ostao, nakon vode, najkonzumiranije (i najzdravije) piće na svijetu. 

Kada je riječ o vrsti čaja koji se najviše konzumira, tu zasigurno prednjači zeleni čaj. Na drugom mjestu nalazi se čaj od kamilice. Recimo, za 1 kilogram suhoga cvijeta ove biljke potrebno je čak 6 kilograma svježega cvijeta kamilice. Kamilicu su stari Egipćani koristili kao lijek i kod balzamiranja. Rimljani su, pak, prvi pripremali kamilicu kao čaj. Grci su također poznavali ljekovitost ove biljke te su je koristili kao lijek od groznice. Osim toga, u povijesti se čaj od kamilice upotrebljavao kod nesanica, nervoza, reuma, prehlada i drugih oboljenja. Danas kamilica ima sve širu primjenu.

Razvijanje okusa čaja

Iako se pod čajem izvorno smatrao samo napitak od čajevca ili camellie sinesis, danas je čaj napitak od raznih drugih biljaka. Nekako se više teško i iznenaditi okusima koji sve postoje. Tako možemo, osim raznih domaćih čajeva poput lipe, kadulje, šipka, mente ili napitaka spravljenih od komadića sušenoga voća limuna, naranče, marelice, banane i sl., pronaći i razne mješavine čajeva. Aromatični se dodaci najčešće dodaju zelenome čaju zbog njegova poprilično neutralnoga okusa. Neke od najneobičnijih čajnih mješavina svakako su čaj s okusom pina colade, čokolade, kokosa i sl.

Ukoliko, pak, niste skloni eksperimentiranju ove vrste, svakako biste se trebali u ove zimske dane ugrijati starim, dobrim, klasičnim čajem od kamilice uz tek blago pojačanu notu đumbira i okusa meda za čiju se kombinaciju pobrinuo Franck.