Najjužnija hrvatska županija, Dubrovačko-neretvanska, površine 1,816 četvornih kilometara, mala je i po broju stanovnika (112 tisuća), ali je "bezobrazno" lijepa u svakom pogledu. Riječ je, zasigurno, o najljepšoj hrvatskoj županiji, a posebna vrijednost su njeni ljudi.

Nekad pomorci i zemljoradnici, danas uspješni vinogradari i vinari, maslinari i naravno, turistički znalci. U Dubrovačko-neretvanskoj županiji, jednostavno, sunce jače sjaji. Izvrsnost i iznadprosječnost su odlike ljudi ovog podneblja. Prednjači Grad Dubrovnik, turistički biser  jadranske obale i Hrvatske. Čudo od Grada sa svojim 1940 metara dugim zidinama i utvrdama, grad za sva vremena koji se nalazi pod zaštitom UNESCO-a od 1979. s tradicijom u turizmu koja prelazi 150 godina, a dubrovačko područje ima i najviše hotela s pet zvjezdica u zemlji. Dubrovačku okolicu čine čarobni Elafitski otoci (Koločep, Lopud, Šipan), uređeni vrt u moru – Lokrum, Rijeka dubrovačka s Omblom – najmanjom rijekom na svijetu, kao i mnoga manja mjesta sve do Brsećina. Posebno se ističe mjesto Trsteno sa najstarijim botaničkim vrtom u Hrvatskoj – Arboretum Trsteno, u kojemu se nalazi i Neptunova fontana, te dvije divovske platane stare više od 500 godina.

Ovaj dio dubrovačke okolice krase i lijepe pjeskovite plaže, čisto more (godine 1978. Jean Jacques Cousteau je napisao da je more oko Dubrovnika najčistije na cijelom Sredozemlju), stari ljetnikovci dubrovačke vlastele, obiteljske kuće mediteranskog tipa. Cavtat je zbog prožimanja svojih poluotoka i mora predstavljao pogodan naseobinski položaj od brončanog i željeznog doba do danas. U starijoj historiografiji neopravdano se smatralo da je ovdje bio i grčki grad, prije svega zbog naziva Epidaurum, odnosno analogije sa znamenitim grčkim svetištem i gradom na Peleponezu. Do najvećeg uspona Cavtata odnosno Epidauruma dolazi u vrijeme rimske dominacije kada se rimska civilizacija širi i na ova područja, prvo ratovima, a onda trgovinom i politikom. Prvi poznati spomen imena Epidaurum u antičkim izvorima imamo iz 47. godine pr. Kr., u političkim previranjima i sukobima između Cezara i Pompeja. 

Utjecaj Cezara
Tada se Epidaurum navodi kao grad koji je pripadao Rimljanima, a stao je na stranu Cezara. To se kasnije pokazalo korisnom odlukom, jer se ubrzo nakon pobjede Cezara,  Epidaurum uzdiže na najviši rang: koloniju, te ubrzo postaje jedan od najvažnijih antičkih gradova na području istočne obale Jadrana. Uzrok tome možemo tražiti u trgovini. Naime, sigurna luka na uvriježenom plovidbenom putu i povoljan komunikacijski položaj koji povezuje Epidaurum s unutrašnjosti pogodovao je njegovu razvoju kao trgovačkog središta. U to vrijeme se većina trgovačkog prometa obavljala morskim putem što je posljedica jeftinijeg transporta morem, kao i lošim te nesigurnim  kopnenim komunikacijama koje se razvijaju tek u rimskom carskom razdoblju. No i tada, kroz cijelo carsko razdoblje, Epidaurum je važna kopnena i morska putna postaja pa se kao takva i spominje na svim važnijim itinerarima.

Upravo u toj činjenici možemo tražiti i razlog brojnih podmorskih arheoloških nalazišta pred Cavtatom gdje se među ostalim nalazi najveći i najbolje sačuvani antički brodolom s teretom amfora na istočnoj obali Jadrana. Potonuo je u podmorju pličine Velike, sjeverozapadno od ulaza u cavtatsku valu, na dubini od 27-28 m. U površinskom sloju dokumentirano je preko 600 cijelih amfora iz sjeverne Afrike i Egeje,  a pretpostavlja se da ih u tri sloja ima preko 1800 komada. Prema tipu amfora lokalitet se datira u 4. st. posl. Kr., a može se pretpostaviti  da je brod s teretom maslinova ulja krenuo iz neke od luka tadašnje rimske provincije Afrike, oplovio je Levant i preko Egejskog mora, gdje je nadopunio teret s nešto vina, došao pred Cavtat gdje je potonuo. Točan uzrok potapanja nije poznat, no obzirom na položaj broda i sidara pretpostavlja se zbog jakih udara bure ili nečeg sličnog.

Zaštita morskog blaga
Lokalitet je 1996. prijavio Boris Obradović iz ronilačkog centra Epidaurum koji danas jedini ima odobrenje za voditi ronioce u ovaj muzej pod morem. Nakon manjih arheoloških istraživanja i dokumentiranja Ministarstvo kulture je 1999. financiralo postavljanje zaštitne mreže u obliku kaveza, a koji je zbog dotrajalosti zamijenjen novim 2011. Intencija Ministarstva kulture je da se, uz odgovarajuću zaštitu, čim više arheoloških nalaza i lokaliteta ostavlja u podmorju kao in situ muzeji, odnosno muzeji u moru. Na taj se način obogaćuje turistička ponuda Hrvatske, odnosno kvalitetno isprepliću turizam i kulturna baština. Osim toga, zar se može zamisliti ljepši posjet muzeju, nego ovom u tišini plavih dubina …