Krađa na samoposlužnim blagajnama postaje sve veći problem. Sve je veći trend takozvane ‘’krađe na pola’’, gdje kupci plate većinu namirnica, a neke pospreme u vrećicu bez da su platili. Provedena studija je pokazala da se oko 6,7 posto uzetih namirnica ne skenira na samoposlužnim blagajnama, dok se kod kupovine na blagajni sa zaposlenikom do dogodi oko 0,3 posto puta.

U anketi u kojoj je sudjelovalo 5000 kupaca, većina ih je priznala da su slučajno u svoju vrećicu stavili nešto što nisu prethodno skenirali, piše Business Insider. No ono što je najviše iznenadilo u ovom istraživanju je podatak da su bogatiji ljudi skloniji tome da namjerno nešto ukradu na samoposlužnoj blagajni.

Od onih koji su u anketi priznali da kradu, najveći broj njih, oko 18 posto, bili su iz kućanstava s kućnim budžetom većim od 90.531 eura (100.000 dolara). Dok je 14 posto ljudi čiji se kućni budžet kreće oko 31. 683 eura (35.000 dolara) priznalo da uzmu nešto iz trgovine bez skeniranja.

Pisac, terapeut i odvjetnik Terrence Schulman pojasnio je zašto su bogatiji ljudi skloniji tome da uzmu namirnice bez skeniranja na samoposlužnoj blagajni.

Novi koncept

Revolucionarne blagajne: Njemački lanac trgovina uvodi novi način plaćanja

drugačiji pristup

Neke trgovine uvode “bla bla blagajne”, evo čemu služe i kako rade

„Ne znam točan uzrok tome, ali moja teorija je da ljudi s visokim prihodima nisu oduševljeni što se moraju koristiti samoposlužnim blagajnama. Generaliziram, ali mislim da je bogatijim ljudima to gnjavaža ili im je nekako ispod časti, stoga imaju stav ‘Zašto ja ovo moram raditi?’’’, kazao je Schulman.

Također je iznio teoriju kako bogati ljudi imaju drugačiji odnos prema novcu i za njih je devet eura kao cent.

„Možda podsvjesno misle: ‘Čak i da me ulove, imam se kako braniti. Mogu angažirati odvjetnika, znam kako sve srediti.’’’, komentirao je Schulman.

E-mobilnost bez prepreka

Revolucija u punjenju električnih vozila: Charge Pro donosi pametnu kontrolu i uštedu za tvrtke

Konkretne komunikacijske vještine

Što danas znači biti relevantan iz perspektive onih koji kreiraju komunikaciju budućnosti?