Nakon dvadesetak godina uglavnom vrlo uspješnog rada tržište videoteka sigurno ide prema svom kraju. To nam potvrđuju sugovornici koji su još u tom poslu, kao i oni koji su iz njega već izašli. Nekada unosan posao koji je u nedostatku pravne države cvjetao, danas se sveo tek na nekolicinu najjačih igrača koji prkose sudbini ili pronalaze niše kojima će spojiti svoj dosadašnji posao sa smrtnim neprijateljem koji toj djelatnosti udara posljednji čavao u lijes – internetom.

Guše i distributeri
Dok su nekad videoteke imale tri do četiri udarna dana u tjednu, danas imaju prometa samo subotom, i to samo ako na televizijskom programu nema utakmice jer u tom slučaju promet im i tim jedinim isplativim danom u tjednu drastično pada. Malo tko u tom poslu danas zna koliko videoteka broji Hrvatska. Neki kažu da ih je 350, drugi su uvjereni da ih je i manje. Vjerojatno najveći videotekar u Hrvatskoj, Ante Šarić, vlasnik videotekarskog lanca Pauk, koji zajedno sa svojom kćerkom drži petnaestak videoteka, kaže da je danas u tom poslu još oko 200 obrtnika, što nije ni sjena nekadašnjih 3600 videoteka. “Nove tehnologije najveći su razlog gašenja velikog broja videoteka, no i televizije su nam strahovito jaka konkurencija. Kako se one natječu za što veće gledanosti, tako na svakom programu dnevno imate po dva filma i nekoliko serija. Posao nam kvare i sportski programi, pirati, internet i MAXtv. Smatram da sam dosad radio kako treba, nisam nigdje pogriješio, ali ne odlučujem samo ja o svom poslovanju”, kaže Šarić. Dodaje da mu na sve lošije poslovne rezultate utječu i veliki problemi s distributerima koji skupo naplaćuju naslove. Kao razloge svog opstanka Šarić navodi dobro pozicioniranje svojih poslovnica, educirane i simpatične djelatnike i reklamu. “Reputacija, to mene drži. Ljudi mi dolaze jer znaju da će film dobiti u pravo vrijeme jer i dalje kupujem veće količine i hitovi se ne čekaju.

Jedino se još na taj način mogu boriti jer ljudi u videoteke dolaze samo zbog hitova. Ne znam koliko će to još trajati, svakim danom sve je gore. Sada nam dolazi mrtva sezona i teško je znati koliko će nas nakon toga ostati“, kaže Šarić. Kaže da će uskoro vjerojatno morati zatvarati manje videoteke koje slabije rade te će skraćivati i radno vrijeme. Distributeri također guše tu djelatnost jer, tvrdi Šarić, traže previše novca za filmove. Za razliku od njega, koji ima lanac videoteka i velike mjesečne narudžbe pa zbog popusta cijena još može biti na rubu isplativosti, manji vlasnici muku muče s visokim mjesečnim troškovima za nove filmove. A u videoteku bez novih naslove može kročiti samo slučajni posjetitelj koji se sklanja od kiše. Dok su Šarićeve kolege odlučile spajati videoteke i nove tehnologije, pa korisnicima nude naručivanje internetom i besplatnu dostavu poštom, on se u to nije htio upuštati. ”Mislim da to nije isplativo, nego samo bacanje novca. Možda je najbolje ovo što radi MAXtv, sve ostalo nema budućnosti. Nažalost, novo vrijeme i tehnologije su nas pregazili. Ja ću ići do kraja, dok god imam pozitivu. Ali kad ugasim zadnju videoteku, znat će se da je to kraj tog posla u Hrvatskoj“, kaže Šarić. Korak dalje usudio se otići Igor Kump, vlasnik videoteka Video King, koji je put do uspješnog poslovanja pokušao naći spajanjem klasične videoteke s modernim tehnologijama. ”Nedavno sam ponudio internetsku videoteku koja radi na principu da se na internetu odabere film, a DVD-i dolaze poštom i poštom se vraćaju. Prednost je što nema zakasnine, a plaća se mjesečna naknada, ovisno o broju filmova koje mušterija želi imati u jednom trenutku kod sebe”, kaže Kump. Iako se taj način čini jednostavnijim za korisnike, većina ipak radije dolazi u videoteku posuditi filmove koje već idućeg dana trebaju vratiti.

Udruga više ne postoji
Softver koji Kump koristi za narudžbe putem interneta ima mogućnost i za online iznajmljivanje filmova, nešto slično videoteci MAXtv-a, no tu opciju još nije aktivirao. Ipak, svjestan je da se samo na taj način može nastaviti baviti tim poslom i parirati svemu onome što je videotekarsku djelatnost bacilo na samrtnu postelju. “Interes za videoteke drastično pada zbog više stvari. Internet je jedan od najvećih razloga, ali nije jedini. Na televiziji se danas prikazuje puno više filmova nego prije pet-šest godina, a lošem poslovanju pridonosi i piratsko tržište”, kaže Kump, koji je prije nekoliko godina bio predsjednik Hrvatske videoudruge. Danas, međutim, ta udruga više ne postoji jer se gašenjem velikog broja videoteka izgubio interes i preostalih vlasnika da budu u takvoj udruzi. To što videotekari prstom upiru u televiziju kao jednog od važnih čimbenika za propast njihova posla ima smisla jer današnji je program bitno različit od onoga kada je eterom vladala državna televizija. Dolaskom komercijalne konkurencije stvari su se bitno promijenile, pa danas svaka od tri velike televizije svakodnevno prikazuje i nekoliko filmova, a i skraćuje se vrijeme eksploatacije filma, pa ne treba više dugo čekati da film nakon kina dospije na male ekrane.

Hit na ‘buvljaku’
Najžešći udarac videotekama zadao je internet, a razlog što videotekari još rade je to što u Hrvatskoj ipak mali broj ljudi ima širokopojasni pristup internetu koji omogućava “skidanje” sadržaja velikim brzinama, što je najvažnije onima koji s interneta “skidaju” filmove. No oni kojima to predstavlja problem jednostavnije mogu do svog primjerka preko pirata. Jedan od najvećih pirata u zemlji narudžbe prima isključivo e-poštom, nudi gotovo sve što je do sada snimljeno, a filmovi se plaćaju poštaru pri preuzimanju. I sve to za svega nekoliko kuna po filmu. Ako se nekome i to učini komplicirano, jednostavno može nazvati broj iz oglasnika ili pak odšetati do najbližeg “buvljaka” i tamo kupiti hit film za desetak kuna. I dok pirati imaju trošak od svega nekoliko kuna za prazan DVD, videotekari plaćaju velike iznose za svaki film, a njih pak moraju nabavljati svaki mjesec kako bi ostali atraktivni nekolicini koja još posuđuje od njih. “Više od trećine našeg prometa ide za nabavu DVD-a. Mjesečno treba nabaviti nekoliko tisuća DVD-a, a cijena jednog DVD-a varira ovisno o ukupnom broju naručenih filmova”, kaže Kump, a slično govori i Šarić. Da je nestanak videoteka kakve smo poznavali neizbježan ,smatra i Albert Kapović, direktor Hrvatskog audiovizualnog centra. “U Hrvatskoj je nešto manje od 400.000 korisnika širokopojasnog interneta i taj broj raste. Prije dvije godine bilo ih je upola manje. Kada njih bude milijun, neće više postojati nijedna klasična videoteka, tu više trava ne raste”, kaže Kapović.

Film iz virtualne videoteke donosi poštar

Unutar Europske komisije razmišlja se da se potpuno ukine sadašnji sustav eksploatacije filmova (najprije kino, zatim pay tv, pa vide i tek tada televizija). Dio struke zagovara model po kojem bi film u istom trenutku izašao na svim medijima, a korisnik sam odabire gdje će ga gledati. U međuvremenu, virtualne videoteke svojim članovima nude plaćanje mjesečne članarine koja im omogućuje da kod sebe u jednom trenutku imaju određeni broj filmova. Tako, primjerice, Video King za 105 kuna mjesečno nudi dva, za 125 kuna tri, a za 195 kuna pet filmova. Korisnik na internetu napravi listu filmova koje želi gledati, a videoteka mu šalje dva (u najjeftinijoj varijanti) filma poštom, svaki u zasebnom omotu. Uz filmove se dobiva frankirana omotnica za povrat pojedinačnog filma. Kada korisnik pogleda film, vrati ga poštom i za dva-tri dana stiže mu novi film s liste. Sličnu uslugu nudi i Videonet koji za 120 kuna nudi tri filma, a za 150 četiri filma, ali u zajedničkoj omotnici.