Samo jedan pogled na Antu Vrbana odaje da je riječ o osobi koja ima stila, a ako bi se arhitekta biralo po prvom dojmu, kome biste povjerili posao nego onome tko na prvi pogled otkriva estetu u sebi? No nije samo prvi dojam ono što stoji iza uspjeha ovoga mladog zagrebačkog arhitekta. Arhitekturom se počeo baviti vrlo rano, a do svoje tridesete postigao je ono što mnogi ne postignu u cijeloj karijeri. Može se pohvaliti da je projektirao za arapskog šeika, ruskog biznismena, hrvatske političare, estradnjake i sportaše, a dodatni renome donijelo mu je i uređenje zagrebačke Gradske kavane koja mu je, kako kaže, jedan od najljepših prostora u gradu. Vrban sada radi tri hotela na hrvatskoj obali – Kempinski Residences u Savudriji, Amabilis u Selcu i jedan privatni mali butik hotel, dok ga u inozemstvu u pripremi čekaju još tri projekta. Koliko je tražen govori i činjenica da prvi slobodan termin ima tek pri kraju 2012. godine, ali zato je našao malo vremena da nam otkrije svoje afinitete i planove.

Što vas najviše inspirira u radu?
Ljubav prema arhitekturi, ljudi za koje radim i želja da svaki sljedeći projekt bude bolji od prethodnog. Trenutno sam u fazi mora i zato sam prihvatio projekte na obali. Vjerojatno me opalio “feeling” ljeta. Ja jednostavno obožavam svoj posao. Volim biti na gradilištu s majstorima, stvarati zajedno s njima… Arhitekt koji samo sjedi u uredu i šalje nacrte promašio je poziv. Nema ništa ljepše nego biti prisutan svake sekunde u stvaranju onog što ste zamislili.

Kako biste ocijenili stanje u struci?
Stvorena je nova svijest u građenju. Arhitektura je sve slobodnija i maštovitija. Tome su pridonijeli novi materijali i mogućnost prerade prirodnih. Danas kuću vrlo jednostavno možete napraviti doslovno skulpturalno, što je fenomenalno. Danas je imperativ biti inovativan, a paralelno postići jednostavnost i funkciju.

Koji stil u arhitekturi preferirate?
Danas se sve vrti oko ekologije i prirodnih materijala, ugodnih boja pijeska, zemlje, bijele, srebra… “In” je udobnost, ambijentalna rasvjeta, dovesti što više sunca u kuću, a ne pretjerati. Sivilo, agresivni interijeri i eksterijeri su prošlost. Tamo im je i mjesto.

U kakvom prostoru se i sami najbolje osjećate?
U onim prostorima koji odišu posebnošću. Naravno da se najbolje osjećam u svom stanu i kući na moru jer reflektira sve ono što se meni sviđa. Volim kontakt prostora s okolinom i njezin utjecaj na njega, neovisno jeste li u staklenom paviljonu u šumi ili u stanu u centru grada.

Koji prostori vam predstavljaju najveći izazov u uređivanju?
Što kompliciraniji zadatak, to bolje. Sve je izazov u arhitekturi. Radio sam kuće koje lete konzolno nad vodom i one koje su potpuno integrirane u teren. A izazov je svakako i visokogradnja te ekološki neboderi koji sami, solarno i preko termalnih pumpi, proizvode energiju i koji su budućnost gradova.

Na koji svoj projekt ste posebno ponosni?
Ponosan sam na sve što sam radio. Možda najviše na one koji su bili prekretnice, skokovi u klasu više… Takvi se pojave svakih nekoliko godina i u potpunosti vas redefiniraju, kao arhitekta i kao čovjeka.

Radili ste projekte po cijelom svijetu, od Dubaija, Londona, Kosova… Koliko se ukusi u pojedinim zemljama razlikuju? Imaju li oni neke svoje specifičnosti?
Postoje univerzalna pravila koja vrijede na cijelom planetu. Pravila koja definiraju prostore po funkcionalnosti i namjeni. Karakter stanovništva daje posebnost, a ona je pod utjecajem povijesti, vjere, klime i ostalog. Mislim da sam uspio stvoriti univerzalan stil, a dekoracijom i detaljima mu dajem pripadnost. Elementi vode, zemlje, vatre i zraka su samo drukčije interpretirani u arhitekturi, ali su uvijek prisutni.

Puno vremena provodite na putovanjima, što vas se na njima najviše dojmilo?
Brzina razvoja Dubaija, New Yorka, Sydneya i Afrike. Obožavam jugoistočnu Afriku.

Kako biste opisali svoj stil odijevanja?
Volim jednostavan stil. Osjećam se ugodno i u trenirci i smokingu. Moj šoping vam je kratak i jednostavan: uđem u Dior Homme i obučem se za cijelu sezonu u sat vremena. Nisam od onih tipova što gledaju i šeću, znam što mi se sviđa i što želim. To i kupim.

Koliko vam je onda bitno to što nosite na sebi?
Naravno da je bitno. Danas je moda jako važan segment u svjetskoj industriji na svim poljima. Ona je važna za prvi dojam, onih prvih 30 sekundi sastanka. Nakon toga je samo bitno da se osjećate ugodno, posebno ja koji sa sastanka upravnog odbora odem u prašinu na gradilištu. Volim lijepe stvari, pa tako i modu. Nije presudna, ali odražava stil, odnosno vas. To mi je usadio moj brat Tomo, koji je u tome bio maestralan.

Mislite li da su arhitekti možda specifični kad je riječ o odijevanju?
Ima onih koji pretjeruju pa na kraju izgledaju smiješno sa svojim geometrijama. Ali to je osobna stvar. Ljudi su različiti, tako treba i biti. Bitno je da ljudi općenito imaju svoj prepoznatljivi individualni stil.

Imate li afiniteta i prema umjetnosti?
Apsolutno. Da postoje platna i boje u avionima, imao bih već pet izložbi. Stalno sam na putu pa ne stignem, ali volim crtati, uglavnom za sebe i najbliže. U svakom mom projektu nalazi se nešto, skulptura utopljena u zid ili slika. Arhitektura i umjetnost su jedno tijelo.

Onda ste i umjetnik?
Ja sam onaj koji stvara arhitekturu, a za mene je ona dijelom i umjetnost.

Da se ne bavite aritekturom, bili biste…?
Opet arhitekt. To je ono što me definira. I to je ono što ja jesam. Da me život odveo nekim drugim putem, opet bih sigurno na neki način bio vezan na građenje i arhitekturu.

Budući da većinu vremena posvećujete poslu, imate li uopće vremena za hobije i opuštanje?
Imam trening četiri puta tjedno, neovisno gdje sam. Čovjek se mora brinuti o svom tijelu, nema gore nego kada bi mozak dalje, a tijelo stane. To ne smijem dopustiti. Teretana, jedrenje, skijanje, trčanje… imam konstantni višak energije.

Što vam je najveći izazov u životu?
Biti svaki dan malo bolji čovjek nego dan prije. Ljubav je jedino što nosimo dalje, i najveća vrijednost. Sve što proizađe iz nje, uključujući i posao, definira vas kao čovjeka. Zato volite.

Culture profile

Najdraža knjiga…
Mali Princ, Ljubav na drugi pogled, Teorija relativnosti

Uzor u arhitekturi…
John Lautner, Ivo Vitić

Najdraži bend…
Muse

Najdraži film…
Thomas Crown, Ponos i predrasude

Najljepši prostor u gradu…
Dverce,
Gradska kavana, HNK