Razmišljam o kupnji zlatnih poluga

Autor: Tomislav Birtić , 18. prosinac 2011. u 22:00

Doduše, dok se nadam da će dolar odraditi posao protiv eura, još se moram raspitati gdje bih uopće kupio minijaturnu polugu ili zlatnik

Jesi li ušao u neku od radnji koje otkupljuju zlato, pitao me prijatelj, da bi u idućoj rečenici rekao da on jest, i da je pitao koliko plaćaju, a na mjestu gdje se raspitivao nudili su pola trenutne burzovne cijene. Brendirane, nazovimo ih, stanice za otkup zlata su po cijelom Zagrebu, i u ozbiljnoj šali rečeno, ne bih se čudio da ih vode dojučerašnji zaposlenici banaka, koji su biznis pokrenuli kao što su nekoć bivši bankari pokretali brokeraje. Recimo da su prednosti takva starta samorazumljive. No, trenutačno nemam keša, ali ne samo zato što je zerohedge.com objavio sjajan poticaj na razmišljanje, naslovljen “Je li euro, danas, za europske zemlje ono što je tridesetih bio zlatni standard?”, razmišljam o kupnji fizičkog zlata. Ne bih kupovao zlato na burzi, nego baš fizičko zlato. Nekako vjerujem da bih mogao dobiti bolju cijenu i veću marginu sigurnosti. Čim budem imao nešto keša, pitat ću u tim radnjama po kojoj cijeni bi prodali. I, dok razni analitičari cijenu zlata vide u rasponu od 1400 do 4500, u roku dvije godine i 6000 dolara, baš me zanima pošto bi ljudi koji očito mogu čekati prodali, recimo, u prvom polugodištu iduće godine; nadam se da će dotad dolar odraditi posao ili barem dio posla protiv eura. Karikirano, sigurno bi prodali uncu za milijardu dolara, i za pola milijarde, no zanima me na kojim razinama bi se s njima moglo cjenkati…

Pisao sam Roubiniju
I tako, pričam s prijateljem o fizičkom zlatu, a zove Duh Iz Banke, i iznosi radosnu vijest, EURUSD 1,3070. No, već idući dan pade na 1,2949. Što se EURUSD tiče, pisao sam Roubiniju. Na Twitteru sam ga pitao koju bi cijenu spašavanja eura, to jest cijenu eura u odnosu na dolar, smatrao razumnom. Kako Roubini nije forumaš, nisam smatrao potrebnim dopisati da se razum ne odnosi samo na zemlje EU, nego se tu i SAD nešto pita. Nije odgovorio baš meni, ali je – vjerojatno ga je isto pitalo tisuću ljudi – ipak odgovorio. Kaže Roubini, 2002. nije bilo rizika da države neće vraćati dugove, niti se govorilo o raspadu eurozone, a EURUSD je bio ispod pariteta – 0,82. Slobodan sam slobodno prevesti Roubinija, kaže da je pred eurom dug put prema dolje. Roubini i ja se slažemo, PIIGS vape ili za slabim eurom ili za povratkom na svoje stare valute. Eurom ne upravljaju, odrekli su se, kako ga je Bill Still nazvao, Božjeg dara, svojih valuta i upravljanja njihovim vrijednostima (ne ide mi u glavu kako ljudi uopće razmišljaju o odricanju od zadnjeg komadića hrvatskoga suvereniteta, prelasku na euro, a kamo li da ćemo na kraju to i učiniti). Da napuste euro, mogle bi iskoristiti prednosti slabe drahme, lire… No, meni amateru ipak je drago da Roubini i verbalizira kako bi euro, da bi PIIGS opet bile konkurentne i da se eurozona ne raspadne, euro trebao pasti ispod pariteta. Nakon što sam prodao euro i kupio dolar rado čitam i da je Amerika prodala 30-godišnje obveznice uz rekordno nizak prinos. Naime, da Bog siđe na Zemlju i kaže mi da imam pet sekundi za odgovor je li pametnije obvezničko ili dioničko tržište, uz još jedno ponavljanje da savjet ne tražim niti bih ga dao, rekao bih da više vjerujem obvezničkom, da tamo ljudi ipak bolje znaju materiju. Glasine na tržište djeluju sve kraće, a zasad rekordne kamate koje na dug mora platiti Italija ipak utječu jače od već drugog žamora da će Kina, koja je najmanje triput rekla da neće spašavati Europu, iskupljivati europske grijehe. Kina, pak, osniva fond za šopingiranje po Europi, ali ne kani kupovati dug.

Koliko još krize
Merkel kaže da će za izlazak iz krize trebati deset godina, neki tip na MarketWatchu da će kriza trajati do 2031. U tim okolnostima mirno gledam kako Interkapitalov skrbnički i dalje skuplja Dukat, a kolega s foruma, Zaks, signalizira mi da za istiskivanje treba još oko 14.000 dionica. Naravno, ako skrbnički akumulira za većinskog vlasnika, radi istiskivanja. Rekoh Zaksu da me stvarno zanima, ako Interkapitalov skrbnički skupi još 10.000, hoće li špekulanti izgubiti kontrolu i kupovati značajno iznad 680 kuna, po koliko je veliki kupac stekao mnogo dionica.

Ovaj tekst nije nagovor na kupnju ili prodaju ni na bavljenje dionicama. Autor posjeduje HDEL-R-A, IPKK-R-A, TUHO-R-A, KODT-P-A, HBAS-R-A, LURA-R-A, STTB (Makedonija), PLNM (Srbija) i HLF (NYSE).

Komentari (5)
Pogledajte sve

Poenta zlata je da se novac može praktično anonimno čuvati na onom mjestu gdje niko ne zna gdje se nalazi ili na takav način da niko ne zna koliko vrijednosti neko ima. Jer zlato nas čuva ne samo od kriminalaca već i od vrlo indiskretne kontrole države. Čuva nas i od inflacije, devalvacije i od poskupljenja cijena, od političkih kriza, promjena i od državnih terorista. Zlato je “oročeno”, ali direktno pripada vlasniku. Ako se želi jedan dio prodati, neće se cijela “oročena” suma oštetiti, “kamate” su u cijeni zlata i u poskupljenjima, jer zlato čuva vrijednost kroz vrijeme.

Ali šta je sa modernim, demokratskim, ali u stvari fašističkim državama koje svaki aspekt ekonomije svojih građana moraju da nadledaju, da nameću poreze na luksuz i izmišljene poreze trošarine na kupovinu prijeko potrebnih stvari kao što su automobili. Pa, takve fašističke države žele da imaju svakog građanina pod kontrolom. Dokle to može. Ili dokle to ide. Sve dok EU ne dođe da opali nekoj dječici po koji šamar.

Do tada se ni zlato neće prodavati u Hrvatskoj.

http://www.ulaganjeuzlato.com

“Savjet ne tražim , niti bi ga dao”, veli mali ulagač, ali zato brslja i lupa po svemu kaj mu padne na pamet.
Eh da na pamet…
A razmišlja o kupnji minijaturne poluge…a gdje bi ju držao??? U sefu u uredu??? U stanu od 100 kvadrata??? Ili kod djevojke ????
NE, sakrio bi ju u MAlU knjigu jer tamo sigurno nitko neće gledati….

birtiću kako stojiš sa dolarom u odnosu na euro, jesi li i dalje u minusu………

nemaš ti što razmišljati o svojoj dobrobiti…….tu je roha da za tebe misli i odlučuje…..

New Report

Close