Jučer je u Bruxellesu započela prva, eksplikativna faza screeninga za poljoprivredu, koja za ovo najobmnije poglavlje europskog zajedničkog zakonodavstva traje pet dana i u kojoj hrvatski tim sjedi zajedno s Turcima. Komisija ovih dana predstavlja reforme koje mora poduzeti “motivirana pritiskom Svjetske trgovinske organizacije, ali zapravo zato što je situacija u EU, u tom sektoru, zrela za reforme”, komentira Ružica Gelo, voditeljica hrvatskog tima za poljoprivredne pregovore. Europska poljoprivreda i inače, zbog veće parcelizacije i skuplje radne snage, manje konkurentna od drugih, uskoro prekida vezu između proizvodnje i poticaja i uvodi drukčije načine pomoći poljoprivrednicima. Razlike i unutar EU vrlo su velike, od Britanije, gdje su prosječne veličine posjeda 70 hektara, do Grčke, gdje su dva hektara. Usporedite to, primjerice, s Brazilom, gdje su 200 hektara. Hrvatski statistički prosjek je, navodi Gelo, oko 2, 7 hektara, makar neki, posebni, izračuni pokazuju da je stvarna veličina oko 8 hektara.

Mediteranske zemlje
“To odgovara općoj slici mediteranskih zemalja, odnosno velikoj parcelizaciji”, kaže voditeljica tima za poljoprivredu. Poljoprivredna politika Unije počiva na dva stupa, jedan je cjenovni, a drugi je razvojni, odnosno briga za ruralne sredine. Ali zašto su baš poljoprivredni pregovori tako teški? Ružica Gelo sugerira da je to kombinacija specifičnog sociološkog položaja te skupine judi, zatim vrlo specifičnog i osjetljivog odnosa koji u Europi postoji prema hrani (koji je zapravo i politički i reflektira se kroz politiku), vrlo jakog utjecaja poljoprivrednih lobija, te, što je vrlo važno, poljoprivredne tehnologije koja strahovito brzo napreduje. “Prije je za školu najmanje sposoban sin ostajao na zemlji, a danas to više nije moguće jer je potrebno veliko znanje i velike investicije da bi se došlo do rezultata. I sreća”, kaže Ružica Gelo. “Osim toga, nacionalne specifičnosti ne prelamaju se preko gradova, nego u prvom redu preko ruralnih sredina. To ovo područje pregovora čini iznimno osjetljivim”, objašnjava Ružica Gelo. Ona napominje da se pitanje velikih poljoprivrednih zemljišta ne rješava u okviru poglavlja poljoprivrede, nego slobodnog kretanja kapitala. “Normalno, mi ćemo se zalagati za što veće prelazno razdoblje budući da su naše cijene zemljišta niže nego u našoj okolini”, rekla je u pauzi pregovora.

Promijenjen kontekst
Hrvatski i europski pregovorački tim nastavio je jučer screening za područje tržišnog natjecanja, također vrlo teško poglavlje, u kojemu je hrvatska strana predstavila domaću situaciju i posebno novi odgovarajući zakon koji se tiče državnih poticaja. Zakon će pomoći da se Hrvatska preorijentira na novi način mišljenja kad su u pitanju poticaji i koji će biti posve u skladu s europskim standardima. Naime, zakon iz godine 2003. – prvi koji smo imali takve vrste – ipak nije bio posve usklađen s acquisom (zajedničkim europskim zakonodavstvom). Promjene, na koje smo se, uostalom, obvezali i prije, preko Sporazuma o stabilizaciji i pridruženju, a koje su sada bolje definirane, takve su da će se moći koristiti poticaji i izvući iz njih korist, “ali će se morati primijeniti nova filozofija, novi pristup”, kaže Olgica Spevec, vodoteljica pregovaračkog tima. Hrvatska neće moći odugovlačiti s neispravnim poticajima, kao što je to mogla, primjerice Mađarska, koja je tek tri tjedna prije krajnjeg roka potpisala ovo poglavlje ili neke druge zemlje, koje su što dulje htjele iskoristiti oružje poticaja. U međuvremenu, promijenio se kontekst -promijenio se acquis, Vijeće je donijelo obvezujuće odluke i Hrvatska nema prostora za sličnu igru. “A možda nema ni takve potrebe kao što je imala Mađarska”, rekao je jedan ekspert iz tima. Najosjetljivija su pitanja brodogradnja i čelik. Kako sugerira Olgica Spevec, bit svega je da “Hrvatska mora moći podnijeti konkurenciju i na vlastitom tržištu”. Zakon o državnim potporama prihvaćen je u Hrvatskom saboru prije nekoliko tjedana. U Europskoj uniji nisu države te koje odobravaju poticaje, nego Europska komisija, dakle, taj je dio suvereniteta prenesen na Bruxelles. Do članstva u Hrvatskoj će djelovati odgovarajuća agencija, koja je dosad davala mišljenje o poticajima, ali odsad će davati odobrenja, odnosno zabrane. Na neki način, ta će agencija biti produžena ruka Komisijina Direktorata za tržišno natjecanje pa će i državna administracija i korisnici vježbati kako će to izgledati u Uniji. Taj je zakon, kaže voditeljica tima Olgica Spevec, prijelaznog, privremenog karaktera.