U Hrvatskoj se stalno naglašava kako će hrvatski pristupni pregovori biti brzi. Koliko zapravo država može utjecati na brzinu pregovora? Kakva su češka iskustva po tom pitanju?
Država zasigurno može utjecati na brzinu pregovora. Hrvatska je u situaciji da može utjecati na brzinu jer je sama u pregovorima. Republika Češka je bila u drukčijoj poziciji jer je bila u grupi od prvo šest, a kasnije deset zemalja. Zemlja može utjecati na brzinu pregovora jer to ovisi o brzini usklađivanja zakona, njihovoj implementaciji, reformama koje će pokrenuti hrvatska vlada te o političkom položaju u smislu politike prema EU-u.

Je li Češka imala problema s postizanjem konsenzusa o nekim pitanjima i zašto? Koja su područja bila problematična?
Nismo imali velikih problema glede postizanja konsenzusa. Pregovori su bili, osim nekih političkih pitanja, više posao za stručnjake. Među političkim strankama nije bilo velikih sporova tijekom pregovora. Sada se postavljaju pitanja jesmo li dobro riješili neka pitanja ili smo za neka područja trebali tražiti duža prijelazna razdoblja.

Koja su to područja za koja ste možda trebali tražiti duža prijelazna razdoblja?
To su detalji koji se više tiču lokalne samouprave. Primjerice, u pet godina moramo riješiti pitanje kanalizacije u gradovima. Neki smatraju kako bi bilo bolje da smo u nekim slučajevima tražili duža prijelazna razdoblja. Međutim, to nisu presudna pitanja tako da oko njih ni tijekom pregovora ni sada nije bilo većih sukoba.

U javnosti je prisutno mišljenje kako su pregovori bili uspješni ako se zemlja uspjela izboriti za što više prijelaznih razdoblja. Koliko je Vaša država uspjela izboriti prijelaznih razdoblja? Koja su to prijelazna razdoblja koja su Vašoj državi doista bitna? Primjerice, Hrvatskoj je važno izboriti prijelazno razdoblje za prodaju nekretnina strancima?
I u nas je situacija s prodajom nekretnina i zemljišta bila dosta slična. Češka je dobila prijalazno radoblje od 5 i 7 godina. Razlog je što kupovna snaga čeških građana nije takva kao građana u starim članicama. Kako bi država u različitim sektorima mogla dobro funkcionirati, za nas su najvažnija bila prijelazna razdoblja u području zaštite okoliša, u poljoprivredi te prodaji nekretnina i zemljišta. Dobili smo prijelazna razdoblja i za neke druge stvari, ali su to vrlo specifična pitanja.

Zaštita okoliša je pitanje koje muči mnoge nove članice jer zahtijeva velike investicije. Kakva je situacija u Češkoj po pitanju zaštite okoliša?
Češka je puno napravila u ’90-im godinama. Rješavanje zaštite okoliša zahtijevalo je puno ulaganja jer u vrijeme komunizma ta tema nije bila važna za vlast. Međutim, već u 90-im godinama svi su novi zakoni morali biti u skladu s ekološkim standardima EU-a. Češka je već u 90-im godinama uložila goleme novce u zaštitu okoliša, i to ne samo na razini države, već su puno ulagale i kompanije.
Koristili smo PHARE i ISPA fondove EU-a što nam je puno pomoglo. Međutim, morali smo naučiti nešto vrlo važno – kako dobro iskoristiti taj novac. Češka ulože oko 2 posto BDP-a u zaštitu okoliša. To su veliki novci. Od EU-a smo svake godine dobivali oko 50 milijuna eura. U području zaštite okoliša neka prijelazna razdoblja završavaju već ove godine, neka do kraja 2007., a neka do 2010. godine. Uspjeh ovisi o dogovoru o financijskoj perspektivi EU-a. Teško je, ali mislim da ćemo uspjeti. To je područje važno jer zaštita okoliša je pitanje koje je važno za sve nas.

Zaštita okoliša zahtijeva od kompanija velika ulaganja. Jeste li imali problema s tvrtkama?
Mislim da to nije bilo tako složeno pitanje. Veći je problem bio s ispunjavanjem higijenskih i veterinarskih uvjeta. Tu smo tražili neka prijelazna razdoblja za 52 tvrtke koje se bave proizvodnjom hrane. Neke male tvrtke su imale problema sa zadovoljavanjem higijenskih i veterinarskih uvjeta. Zaštita okoliša je više pitanje lokalne samouprave kao primjerice pitanje kanalizacije.
Ali ste u pravu da su neke tvrtke, posebno velike,koje se bave energetikom i koje proizvode električnu struje, koja se u Češkoj većinom proizvodila iz nedovoljno kvalitetnog ugljena, imale otpor prema novim standardima. Kod manjih tvrtki nije bilo problema u vezi s zaštitom okoliša.

Hrvatski građani strahuju kako će ulazak u EU značiti kraj proizvodnje nekih domaćih proizvoda poput sira i vrhnja. Jesu li češki građani imali slične bojazni?
Moram reći da je slučaj u nas bio isti. Neke političke snage mislile su kako će dobiti podršku zbog straha građana. Ali ne postoji nijedan češki proizvod koji se, ako ispunjava higijenske uvjete, ne može i dalje proizvoditi.
To je najvažije. I osobno mi je važno da su ispunjeni higijenski uvjeti. Međutim, tradicionalni recepti su se zadržali. Imali smo smiješnu sitaciju u vezi s češkim rumom koji se zapravo ne bi trebao tako zvati zbog svoje recepture. Proizvođači su našli rješenje tako da su na etiketi malim pismom napisali “nepravi”, ali je “rum” pisalo velikim slovima. Ne postoji nijedan proizvod koji je tipičan za Češku kao što je u Hrvatskoj kulen ili vrhnje, a koji se nije mogao proizvoditi nakon ulaska u EU. Štoviše, nadamo se kako će neki češki proizvodi dobiti zaštitu Unije kao tipično češko piće ili hrana. Europska zaštita tih proizvoda može otvoriti tržište.

Sporno je tijekom češkog pridruživanja bilo pitanje nuklearne elektrane Temelin koja se nalazi blizu granice s Austrijom. Kako je to riješeno?
Razumijemo Austriju koja je zabranila korištenje nuklearne energije. To je bila njihova odluka. Mi smo to pitanje htjeli riješiti na ekspertnom nivou, tj. uvjeriti se kako je ta elektrana sigurna. To je složeno tehničko pitanje. Vlade su sklopile dogovor o konzultacijama na ekspertnom nivou tako da smo napravili zajedničku analizu o sigurnosti elektrane. To se zove dogovor iz Melka. Kad smo dogovorili transparentnost, to je objasnilo puno stvari.

Ima li negativnih posljedica u EU?
Mislim da sigurno postoje. Kad putujem u Češku, primjećujem kako je narastao broj kamiona na cestama. To je nešto nevjerojatno. Broj kamiona se povećao dva puta. To šteti okolišu, ali i našim autocestama. Mi smo krivi jer nismo na vrijeme stigli napraviti elektronsku naplatu cestarina koja je primjerice za kamione uvedena u Njemačkoj i Austriji. Zato je za sada kamionima jako jeftino ići preko Češke. Ali naša je Vlada raspisala natječaj pa se nadamo kako će to biti riješeno do 2007. godine.

Koji su ukratko učinci članstva Češke u EU?
U Češkoj je bio prisutan strah što će za Češku značiti kulazak u EU. Hoće li rasti cijene, porezi, nezaposlenost… Moram reći kako je to za mene veliko iznenađenje, i to nakon godinu i pol nakon ulaska u EU, podrška građana se pojačala. Ljudi su zadovoljniji i optimističniji. Malo se smanjila nezaposlenost, izvoz je narastao za čak 20 posto. To je nešto što nitko nije očekivao. Gospodarstvo se razvija. To smo postigli samo zato što se Češka jako dobro pripremila. Vrlo se dobro pripremila za prijelazna radoblja. Uz to, već smo u tijeku pregovora pripremili svoje gospodarstvo, restrukturirali ekonomiju, pripremili poljoprivredu. Brzina pregovora je sigurno važna stvar, ali je možda još važnije dobro se pripremiti.

Koji su ukratko učinci članstva Češke u EU?
U Češkoj je bio prisutan strah što će za Češku značiti kulazak u EU. Hoće li rasti cijene, porezi, nezaposlenost… Moram reći kako je to za mene veliko iznenađenje, i to nakon godinu i pol nakon ulaska u EU, podrška građana se pojačala. Ljudi su zadovoljniji i optimističniji. Malo se smanjila nezaposlenost, izvoz je narastao za čak 20 posto. To je nešto što nitko nije očekivao. Gospodarstvo se razvija. To smo postigli samo zato što se Češka jako dobro pripremila. Vrlo se dobro pripremila za prijelazna radoblja. Uz to, već smo u tijeku pregovora pripremili svoje gospodarstvo, restrukturirali ekonomiju, pripremili poljoprivredu. Brzina pregovora je sigurno važna stvar, ali je možda još važnije dobro se pripremiti.

Je li Češka imala problema na bilateralnoj razini s nekim članicama? Bilo je sporno pitanje povrata imovine koju su tražili Austrijanci i Nijemci. Kako je to riješeno?
Imali smo jedno pitanje s Njemačkom i Austrijom, ali su to složeni pravni međunarodni ugovori. Postojale su neke sporedne političke snage u Austriji i Njemačkoj koje su uvjetovale ulazak Češke u EU rješavanjem pitanja povrata imovine. Oni nisu uspjeli ni u svojim zemljama. Vlade Njemačke i Austrije nisu uvjetovale ulazak Češke u EU. Europske institucije pripremile su analize o usklađenosti češkog zakonodavstva po tom pitanju sa zakonodavstvom EU-a. Analize su potvrdile da je zakonodavstvo usklađeno pa za EU to nije bilo sporno pitanje.