Poslovni dnevnik otkriva pozadinu priče: ‘Kujundžićima je od početka bila namjera mene prevariti’

Autor: Saša Paparella , 26. siječanj 2020. u 12:31
Stambene zgrade na adresi Lukoranske ulice, Foto: Davor Puklavec / Pixsell

Skoro milijun kuna ostali su dužni poduzetniku, vlasniku građevinske tvrtke Tehnoagria, koja je u međuvremenu također izbrisana iz sudskog registra.

Iako ministar zdravstva Milan Kujundžić tvrdi kako Zidni vrt, ugašena tvrtka u vlasništvu njegove supruge Tatjane, a iz čije su likvidacijske mase supružnici jeftino kupili kuću u Markuševcu, nije imala “ni kune duga”, po tvrdnji njihovog bivšeg poslovnog partnera Ante Komljenovića to nije istina.  

Skoro milijun kuna ostali su dužni tom poduzetniku, vlasniku građevinske tvrtke Tehnoagria, koja je u međuvremenu također izbrisana iz sudskog registra. Komljenović nam je ispričao kako mu Kujundžići nisu do kraja isplatili novac za gradnju četiriju zgrada u zagrebačkom naselju Sveta Klara. Mada je ministar Kujundžić na tiskovnoj konferenciji sazvanoj zbog problema s prikazivanjem njegove imovine usput spomenuo te "tri ili četiri male zgradice”, riječ je o pet zgrada, a u svakoj se nalazi po sedam stanova, tako da ih je ukupno sagrađeno 35. Od toga je četiri zgrade s 28 stanova podigao Komljenović, koji godinama bezuspješno pokušavao naplatiti svoj rad na tom zajedničkom projektu, a što nam je prije nekog vremena detaljno prepričao. 

Formalno, za građevinske radove ostala mu je dužna tvrtka Zidni vrt u vlasništvu Tatjane Kujundžić, no kako Komljenović kaže “ja sam većinu tih poslova dogovarao s Milanom". Kao dokaz da dug postoji prilaže svoju fakturu iz 2008. na 1.113.250 kuna koju su Kujundžići proveli kroz poslovne knjige, no iz nepoznatog razloga platili su mu svega 200.750 kuna PDV-a, ali ne i preostalih 912.500 kuna duga. 

Njih dvojica upoznali su se 2007. kad je Komljenović, kao najbolji ponuđač, dobio posao gradnje spomenute vile Kujundžićevih u Markuševcu. 

“Na tom smo se poslu sprijateljili i ja sam Milanu predložio da uđemo u zajednički projekt izgradnje pet urbanih vila u Svetoj Klari. Našao sam zemljište od oko 2500 kvadrata u vlasništvu Antuna Bosnara, ali nisam imao novaca pa je Kujundžić uskočio podigavši kredit na 400.000 eura kod Nava banke. Zidni vrt je trebao riješiti dokumentaciju, a ja izvesti radove. Tada smo se dogovorili da po završetku posla zajedničku dobit dijelimo popola. Sklopili smo ortački ugovor, Kujundžić je novcem od kredita kupio tu zemlju, no kao vlasnika upisao je samo Zidni vrt, iako smo u svemu trebali biti ravnopravni partner.

Tada mi je tvrdio kako to nije bitno, jer da ćemo na kraju podijeliti svu dobit“, ispričao nam je Komljenović.    

 

Marušić odbio izdavanje tabularnih isprava

Vlasnica Zidnog vrta tri godine zaredom nije dostavljala financijska izvješća pa je silom zakona tvrtka u ožujku 2015. ta tvrtka brisana iz sudskog registra. U lipnju Tatjana Kujundžić je trgovačkom sudu, “obzirom da društvo ima imovinu koju bi se trebalo unovčiti radi podjele vjerovnicima i osobama koje su imale udjele u brisanom subjektu”, uputila zahtjev za otvaranje likvidacije nad imovinom tvrtke. Za provedbu likvidacije predložila je stečajnog upravitelja Juru Marušića, što je sud i prihvatio. Iz sudskih spisa doznajemo kako su neki kupci Komljenovićevih stanova tražili od likvidatora Marušića izdavanje tabularnih isprava, no ovaj ih je odbio, “uvjetujući plaćanjem navodnih dugovanja Tehnoagrije prema Zidnom vrtu”, a na što vjerovnici nisu pristali.

Nakon nekog vremena Kujundžić mu je predložio izmjenu ortačkog ugovora – on će dobiti tri zgrade, a Komljenović svega dvije zgrade, na što je ovaj pristao. Objavili su i zajednički oglas za prodaju stanova, gdje se kao kontakt navodi Komljenovićev broj mobitela. Uskoro je Kujundžić, koji je financirao većinu projekta, utvrdio da su “radovi prespori” te je Komljenoviću ponudio da, umjesto partnera, bude sveden na izvođača radova. Komljenović je pristao i na tu degradaciju, tražeći da mu Kujundžić kao protuuslugu za izvedene građevinske radove preda jednu zgradu, plus 990.000 kuna. Očekivao je da mu Kujundžić kao vlasnik zemljišta potpiše tabularnu izjavu, bez koje Komljenović ne može prodavati stanove u svojoj zgradi, a za neke od njih je već dobio polog. 

“Kujundžići su odbili potpisati mi tabularnu izjavu, unatoč našem predugovoru iz ožujka 2008. i unatoč izjavi o prijeboju kojim u ime potraživanja za građevinske radove dobijem vlasništvo nad parcelom na kojoj je moja zgrada. Godinama sam čekao taj potpis, kupci su me stalno zvali i ispitivali što je sa stanom koji su zakaparili. Umjesto da potpišu, Kujundžić je tvrdio da ja njima dugujem i počeo me reketariti. Prvo je tražio 300.000 eura, pa je iznos smanjio na 200.000, a onda na 50.000 eura, ali ja nisam pristao na taj njegov reket. Paralelno je Kujundžić nazivao kupce i nudio im da njemu plate te stanove, on će im dati tabularnu izjavu, a meni će dati onoliko koliko smatra da moram dobiti. Kako mi ne bi platio izmislio je da radovi nisu izvršeni sukladno dogovoru, no nikad me nije pozvao da otklonim navodne nedostatke”, prisjeća se Komljenović. 
Zbog problema s upisom, kupcima je morao spustiti cijenu stanova tako da je jedva uspio pokriti svoje troškove. Kako je u međuvremenu cijena kvadrata stana u Svetoj Klari pala s 1500 na manje od 1000 eura, a sve se to poklopilo s krizom u građevinskom sektoru, Komljenovićeva tvrtka je propala.
Problem se trebao raspetljati kroz više sudskih sporova, koji su obustavljeni nakon što su 2015. obje tvrtke izbrisane iz sudskog registra, pa su ti spisi postali javni. 

Iz jednog od spisa tako saznajemo da je jedan od kupaca stanova Komljenovića je 2013. kazneno prijavio, no u rujnu 2019. prijava je odbačena jer se pokazalo da ga je pustio u posjed i nije ima prijevarnu namjeru. 

Na suđenju je Komljenović iskazao da je “Zidni vrt jednostrano raskinuo ortački ugovor s njegovom tvrtkom”, te da je dogovoreno da se na ime duga njemu prenese vlasništvo zemljišta nad njegovom zgradom, međutim “tabularna isprava nije predana… Ja smatram da je Kujundžićima od početka bila namjera mene prevariti. Imali smo gentlemenski dogovor u omjeru 50:50 posto a koji je on potom predugovorom koji je sam sačinio izmijenio. Originalni dogovor je bio i to da će tri parcele glasiti na Zidni vrt, dvije na Tehnoagriju, ali ni toga se nije pridržavao već je bez moga znanja otišao vlasniku i sve parcele kupio na Zidni vrt. Ja sam tada jedino mogao potpisivati ono što mi je predlagao”, iskazao je Komljenović u prosincu 2016. na zagrebačkom Općinskom kaznenom sudu. 

Tijekom istog postupka Tatjana Kujundžić rekla je da Komljenoviću nije dala tabularnu izjavu jer nije ispunio svoje obveze, te da joj je ostao dužan 220.000 kuna, kolika je bila navodna razlika radova i onoga što je ona uložila u izgradnju. U službenoj policijskoj zabilješci iz srpnja 2013., Tatjana Kujundžić priznaje da je prvi dogovor s Komljenovićem o ortaštvu bio u omjeru pola -pola. 

Komentar ministra Kujundžića o Komljenovićevim navodima zasad nismo dobili, iako smo mu upit poslali još u petak. 

 

Komentari (12)
Pogledajte sve

renči,ja ne znam gdje ti živiš,dali u u RH ili negdje u Europi,ili provociraš?
Toliko o ovoj temi,”ministrant” je dobio nogom u “rit” iz Vlade,pa bi ga mogla ti zamijeniti.
Nema ljutnje!Trebaju nam ovakovi kao ti,pošteni,pametni,obrazovani,etcc.Koji shvaćaju
probleme u našem društvu,a ne ove “lopine”!Imaš glas od mene.Lp,

Kujundžić, Kovač, Brkić, Stier…. ja im ne bi dao ni dao ni da mi na porti nudu.

Meni nije jasno zasto ste svi protiv od naroda izabranih postenih ljudi ?? Pa zar ne vidite da nitko nije zavrsio u zatvoru ??? To sto malo rade na crno i u fusu si zarade koju kunu je samo zato jer ne mogu prezivjeti sa malim placama, a ubijaju se od posla. Pogledajte samo koje koristi su donijeli ovoj drzavi !!! Mislim, pa kakvi ste vi to ljudi ? Prvo ih izaberete a onda tako !! Jao jao

Beton, kamen, željezo…to će na kraju biti propast Hrvata. Geni kameni.

New Report

Close