U prvoj polovici ovogodišnje veljače očekuje se važan događaj na domaćoj političkoj sceni – ujedinjenje HSLS-a i LS u jednu stranku, koja će zadržati izvorno ime, no uz novo znakovlje.
I dok su aktualni predsjednici još postojećih stranaka, Ivan Čehok i Zlatko Benašić, uvjereni kako je veličina tog događaja u stvaranju “nove, ujedinjene liberalne stranke građanskog centra koja će osnažiti hrvatsku političku scenu, posebno liberalnu opciju koja jako nedostaje Hrvatskoj”, nalazimo kako važnost tog događaja ipak više leži u činjenici da ćemo uskoro u Hrvatskoj imati jednu stranku manje.
Nakon što su lani u otprilike isto vrijeme sličan posao odradili HNS i Libra, pozdravljamo pozitivan trend u Hrvatskoj u koji su se uključili HSLS i LS, a kojim će broj najpitoresknijih stranaka sa 105 pasti na 104.

Mjesto pod suncem
Pod gotovo prustovskom egidom “u potrazi za izgubljenim vremenom”, HSLS-ovci i LS-ovci će nakon osam godina od dramatičnog raskola 1997. i bezočnog međusobnog vrijeđanja, ponižavanja i podcjenjivanja pokušati ponovno pronaći svoje mjesto pod domaćim političkim suncem.
Činjenicu da pojedinačno “teže” po jedan ili dva posto biračke potpore ne vide osobito problematičnom, vjeruju, naime, u sinergiju liberalne misli i osobnu popularnost buduće predsjednice ujedinjenog HSLS-a Đurđe Adlešić do te mjere da budući potpredsjednik nove stranke Zlatko Kramarić izjavljuje kako očekuje između 10 i 15 posto na idućim izborima. Pogreška u računici im se ipak potkrala jer nisu ukalkulirali najvažniji faktor – birača, za kojeg je u Hrvatskoj poznato da se teško odlučuje vratiti političkoj opciji koja ga je razočarala i izdala.
A razočaranih i izdanih glasača HSLS-a očito je mnogo jer su, nakon zvjezdanih trenutaka za stranku 1992. godine, kada je u Saboru imala 16 zastupnika, ili 2000. čak 23, na prošlim općim izborima birači u parlament odlučili pripustiti samo dvoje žuto-plavih, Adlešićevu i Čehoka. Osim zaključka kako su birači napustili HSLS, nameće se i drugi, da stranka, osim u Bjelovaru i Varaždinu, gdje su njih dvoje gradonačelnici, faktički i ne postoji. Na nedavnim je lokalnim izborima pala jedna od posljednjih liberalnih utvrda – Osijek, a rehabilitacija liberalne ideje u gradu na Dravi i eventualno Kramarićevo političko uskrsnuće ovisit će isključivo o podbačajima dvojca Đapić – Glavaš, koji ne treba previše očekivati s obzirom na milijardu i pol proračunskih kuna u osječkome računu. Pitanje ujedinjenja liberala, ma koliko mi šutjeli o tome, samo je pokušaj političkog preživljavanja njihovih viđenijih ljudi, a liberalna ideja tu je manje važna

Zakon o okupljanju
“HSLS je politička stranka centra kojoj je ishodište čovjek kao pojedinac te smatra da je slobodna samo ona zajednica u kojoj je slobodan i socijalno siguran svaki pojedinac kao najveća vrijednost”, definicija je koja se nalazi na službenim web stranicama stranke. U praksi su potpuno suprotno ponašanje i odluke stranačkih dužnosnika. Zanemarimo li koaliciju s HDZ-om, strankom koja i danas u pojedinim segmentima ima ozbiljnih problema sa shvaćanjem demokracije i liberalizma, vrlo bolan udarac liberalizmu zadali su upravo HSLS-ovci nedavnim glasanjem u Saboru za Zakon o javnim prosvjedima, kojim se zabranjuju prosvjedi na Markovu trgu. Čehok je svoju odluku branio činjenicom da su i sami sindikati vladajućima dali potporu za zakon ne shvaćajući nikako da nije podignuo ruku za restrikciju radničkih, nego ustavnih ljudskih i građanskih prava na javno okupljanje i prosvjed. Čehok je tako, najavljujući ujediniteljski sabor dviju stranaka, izjavio kako je “osnovna teškoća u Hrvatskoj to što nije država liberalne demokracije, zbog čega se i razvija presporo”, no propustio je u tome istaknuti svoj nemali doprinos.

Identitet stranke
Jedini adut novog HSLS-a jest Đurđa Adlešić i njena osobna popularnost, koja ju je, bez stranke i novca, ipak dovela na četvrto mjesto na predsjedničkim izborima. Samu je sebe u predsjedničkoj kampanji najavljivala kao “Đurđu koja neće šutjeti”, no vjerujemo da bi, da je ipak govorila više i konkretnije, uzela i više od tri posto glasova jer se i decentnim i nenametljivim nastupom pokazala superiornom nad većinom kandidata. Pred njom je puno teškog posla – skinuti s HSLS-a krimen stranke koja, po potrebi, vrluda od lijevih do desnih, izgraditi jak i neupitan liberalni identitet stranke i pokušati izmiriti HSLS-ovce i LS-ovce koji su i dalje na terenu “na nož” posvađani. Morat će izliječiti i “shizofreniju” u stranci, koju je stvorio dogovor da će ujedinjenjem članovi HSLS-a i LS-a i dalje ostati u postojećim koalicijama. Najavila je već da će stranku voditi željeznom rukom pa ako treba, dok se stvari ne stabiliziraju, na neko vrijeme i “ukinuti” demokraciju u stranci, no iako nju najviše čekaju “krv, znoj i suze”, ona je i jedina osoba koja u čitavoj priči može profitirati, čak i ako ujedinjenje ne uspije. Pojačana javna eksponiranost do koje će doći kada preuzme stranku, a u čemu vrlo vješto pliva, bit će samo dodatni prilog njenoj omiljenosti među građanima.